Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Retko mi kad padne na um Njegova svetost Porfirije, i Sveta matera se verovatno oseća zanemarenom, popustio sam u svemu, pa i u pobožnosti koju kraj najbolje volje nisam uspeo da iole unapredim i učvrstim, ali u trenucima kad se Njegova svetost nađe u mom inače suženom i mrzovoljnom vidokrugu uhvatim sebe kako ju zovem Portirije: „Trgni se, grešniče!“ – pomislim – „za svetogrđe ti ne ginu tri dodatna snopa ogrizine ili fašina u paklu, ili kubik peleta…“, ali onda se onaj gori, većinski deo mene uskopisti: „Pa šta ako ga u sebi zovem Portirije?“

Ako bi se moj prestup i raščuo, ako bi me krivoimenovani i tužio za omalovažavanje ili za pretrpljenu duševnu bol, morao bi na sudu glatko da izgubi. Tim mojih advokata pozvao bi se na presedan iz 20. veka, kad su indeksovci, docnije i pripadnici zloglasnog „Ferala“, pribegavali igri rečima, gde su često i generalije njihovih junaka bivale izmenjene, u „Indeksu“ je bio izvesni Mantija Blebećković, ali original nikad nije tužio omladinu, najpre zato što je kao pesnik znao da i blebetanje ima svoje mesto u jeziku, ono je samo jedno od ravnopravnih sredstava da se jezik ospolji u svojoj raskošnoj raznovrsnosti, možda je mislio da čak ima i latinska maksima, da blebetati humanum est, a na lično ime tek nije imao primedbu: da mu se u nekoj od njegovih bezbrojnih beseda samo omaklo „nisam ja Mantija!“, uvredio bi hiljade nosilaca ovog službenog odevnog predmeta, kao i šnajdere koji šiju mantije po meri, e, tako bi Porfirije ujeo za srce milione portira kad bi ga zabolela neznatna jezička intervenca, koja se sama odigrala u mojoj glavi (kao što u pekari čujem „besklasni hleb“, pa čak i „besplatni hleb“, a ljudi kupuju beskvasni hleb, kao što mi se pričuje da ćemo biti primljeni u porodicu erotskih naroda), jer u časnom zvanju portira nema ničeg što bi ma i najvišeg crkvenog rukovodilaca smelo da ozlojedi, portiri su braća Porfirijeva, i moja, u Hristu.

Ni sama reč „portir“, nije ružna, uostalom i crkva ima portu, port je, zar ne, luka, portir je, kao i luka, ono što te prima unutra, ako dolaziš čista srca, portira pominje i Breht, doduše, kako je zalupio vrata pred čovekom koji se mrzne, ali je portir, isto kao i patrijarh, stalno u službi poretka, uvek je na strani jačih, da, i naša Sveta matera zar ne gleda da bude u trajnoj milosti države, dok oni koje država svakodnevno tlači izmiču njenoj pažnji.

Ustav još uvek govori da su crkva i država razdvojene, baš zato što su umnogome bliske i slične, njihovu povezanost Ustav vidi kao vezu rodoskrvnu i stoga zabranjenu, ali se na Ustav i crkva i država jednako ne obaziru, i Portirije, kad mu je njegova tj. crkvena BIA dojavila kako neki upravitelji škola naginju jeresi građanskog vaspitanja, a na uštrb veronauke, piše preteću poslanicu da će objaviti spisak bogohulnika, ali od koga Mr. Porti očekuje pomoć u kažnjavanju prestupnika? Očekuje od crkvine sestrice države! Jer, poglavar Srpske pravoslavne crkve ima svitak sa zloglasnim imenima i nazivima škola u kojima bi blagotvorni uticaj crkve mogao da oslabi ili iščezne, crkva bi i sama mogla da kazni bogohulnike, da im ospori pravo na crkveno venčanje, ako nisu venčani, da ih ne prima na nedeljnu liturgiju, da im uskrati poslednje pomazanje i sl., ali ne, patrijarh je zapravo zapretio da će nepoćudne direktore prijaviti dr-ža-vi, koja bio onda protivu prijavljenih preduzela odgovarajuće svetovne mere.

Tu se Njegova svetost ogrešila i o Sveto pismo i o ništa manje svetu logiku, i o nimalo manje važan zakon, jer crkva ne može putem pretnji da uđe u školski program laičke države, crkva može nešto da predlaže, može da se umiljava upraviteljima i da pita ima li đaka koji gore od želje da se pobliže upoznaju sa jevanđeljima, u Americi sam video kako policajci i vatrogasci gostuju u školama, drže predavanja, odgovaraju na pitanja dece, može SOFKA da školama predloži neke inovacije u fiskulturi, može dom zdravlja da sarađuje sa školom, da jedan čas mesečno bude posvećen higijeni, zaštiti od zaraznih bolesti, od neželjene maloletničke trudnoće, ali o svemu tome se sa školskim odborom, nastavničkim većem i direktorom mora razgovarati na ravnoj nozi, nipošto tonom nekoga ko se slizao sa državom, silom koja je uz mafiju, navijače i strane fabrikante, jedan od četiri stuba našeg razboljenog društva.

Veleispad Njegove Svetosti neće proizvesti nikakve pravne ni bespravne posledice, to samo pokazuje dokle smo dospeli, ako i duhovni vođa, pastir naš u dolini plača, preti silom, silom koja, gle, nije ni njegova, ni crkvina, ali koja bi mogla da zagorča život navodnim pristalicama i aktivistima građanskog odgoja. Potonji nam je, pošto smo vraćeni u pre-političko doba, pošto smo se obreli u praistoriji politike, potrebniji od pobožnosti; potrebne su lekcije i lekcije da se barem mlađi naraštaji izleče od bestidnog, razularenog idolopoklonstva koje bi, mislim, moralo da smeta i Portiriju.

Peščanik.net, 08.07.2022.

Srodni linkovi:

Ivan Cingel – Porfirijada

Rodoljub Šabić – Spisak

RAZGOVOR O OBRAZOVANJU