Trg Pod kestenovima gdje se nalazila ambasada Ruske Federacije gradske vlasti Praga preimenovale su 2020. u Trg Borisa Njemcova, ubijenog ruskog opozicionara. Istodobno je i pješački dio parka Stromovka u blizini ruskog diplomatskog predstavništva dobio naziv promenada Ane Politkovske, ubijene ruske novinarke. Rusija je tada zatražila da im adresa ne nosi naziv trga, već da službena adresa ambasade bude adresa bočnog konzularnog ulaza u koji se ulazi iz ulice pod nazivom Korunovační. Nakon agresije Rusije na Ukrajinu vijećnici općine Prag 6, u kojoj se nalazi ambasada, zatražili su od gradskih vlasti da dio ulice Korunovační gdje je ambasada promijeni naziv u ulicu Ukrajinskih heroja. Prag je to odobrio. Odlučeno je i da se obližnji most nazove po ukrajinskom vojniku Vitaliju Skakunu koji je raznio sebe i most kod Hersona kako bi usporio ruska oklopna vozila u napredovanju prema gradu.
Komentirajući promjenu dijela ulice Korunovační u Ukrajinských hrdinů načelnik općine Prag 6 Ondřej Kolář izjavio je da se Ukrajina hrabro bori, ne samo za sebe već i za Evropu: „Da li će se rusko predstavništvo morati prisjećati zločina Putinovog režima na svakoj svojoj posjetnici? Da, hoće. To je međutim najmanje što za Ukrajinu možemo učiniti“.
Zgrada u kojoj se nalazi ruska ambasada ima burnu povijest. U pitanju je vila koju su židovskom bankaru zaplijenili nacisti, a 1945. tadašnji čehoslovački predsjednik Edvard Beneš darovao ju je Sovjetskom savezu.
Teritorij općine Prag 6 simbolično i slikovito prikazuje rusko-češke odnose. Na jednom tamošnjem trgu sve do aprila 2020. nalazio se spomenik sovjetskom maršalu Konjevu. Uklonjen je jer ni nakon postavljanja ploče 2018. na kojoj se objašnjava složena ličnost maršala Konjeva skrnavljenje statue i sukobi pristalica i protivnika nisu prestali. Kolář je pregovarao s ruskom ambasadom da je ona preuzme, ali bezuspješno, pa je izglasano uklanjanje statue što je izazvalo pravi diplomatski skandal.
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu pozvao je na kazneni progon gradonačelnika Praga Zdeněka Hřiba i načelnika općine Prag 6 Kolářa, jer su navodno prekršili zakon o uništenju ratnih grobova i spomenika, za što je predviđeno i do pet godina zatvora. Ruski ministar kulture Vladimir Medinskij Kolářa je nazvao nacistom, a ruski ekstremisti, koji sebe nazivaju nacional-boljševicima, napali su češku ambasadu u Moskvi. Nekoliko tjedana su Hřib i Kolář bili pod policijskom zaštitom, jer je češka sigurnosna služba BIS dobila informaciju da je u Prag stigao ruski agent da ih otruje. Istraga BIS-a je pokazala da je informacija lažna i izmišljena u ruskoj ambasadi nakon sukoba dvojice službenika ambasade.
Statua maršala u natprirodnoj veličini koji se u Drugom svjetskom ratu borio u bitci za Berlin, a u maju 1945. ušao s Crvenom armijom i oslobodio Prag nije uništena, već će ući u trajni postav budućeg praškog Memorijalnog muzeja 20. stoljeća. Odluka o uklanjanju donijeta je zbog uloge maršala Konjeva nakon Drugog svjetskog rata. On je sudjelovao u gušenju mađarske revolucije 1956, zapovijedao sovjetskom vojskom u istočnoj Njemačkoj prilikom izgradnje Berlinskog zida i navodno sudjelovao u prikupljanju obavještajnih podataka pred sovjetsku invaziju Čehoslovačke 1968.
Vrijedi spomenuti da u Češkoj nema uništavanja ni skrnavljenja ruskih grobova i spomenika s izuzetkom statue maršala Konjeva. Češka čuva i održava 4.224 ratna groba, spomenike i ploče u čast ruskih vojnika.
Nakon 1989. u Češkoj nisu masovno, kako se moglo očekivati, mijenjani nazivi ulica s ruskim gradovima i osobnostima, izuzev onih povezanih sa staljinizmom i bivšim režimom. Ruska agresija na Ukrajinu pokrenula je, pak, inicijative za mijenjanje ulica s ruskim nazivima poput Moskovska, Ruska i slično i u Pragu i u gradovima van prijestolnice, ali su takve inicijative odbijene. U junu se čeka na odluku o preimenovanju Konjevove ulice, duge 3,5 kilometra čije bi preimenovanje donijelo komplikacije za 7.000 građana i za firme na ovoj adresi.
Masivno preimenovanje ulica u Češkoj počelo je stvaranjem Čehoslovačke 1918. kada su se mijenjala imena mostova na Vltavi i njenih obala koji su nosili imena po osobnostima habsburške monarhije. Četrdesetih su nacisti preimenovali nekoliko stotina ulica koje su bile imenovane po slavnim češkim ličnostima ili osobama koje su nacisti smatrali neprijateljima Trećeg rajha. Oslobođenjem od nacista ulice su ponovno mijenjale nazive.
Nekoliko godina nije se dešavalo ništa, dok 1948. komunisti nisu napravili prevrat, pa početkom 50-ih nekoliko stotina ulica gubi nazive spojene s tzv. reakcionarnom buržoazijom i kapitalizmom, dobija sovjetske nazive ili imena po osobama iz radničkog pokreta.
U Pragu su, na primjer, osim imena predstavnika sovjetskog boljševičkog režima imena ulica nosila nazive po junacima književnih djela poput romana „Mlada garda“ sovjetskog književnika Aleksandra Fadejeva, objavljenog 1946. o stvarnim događajima u ukrajinskom gradu Krasnodon za vrijeme nacističke okupacije. Tajna organizacija Mlada grada okupljala je mladiće i djevojke koji su izvodili sabotaže protiv okupatora. U Pragu su nicale cijele skupine ulica koje su nosile nazive po junacima romana Mlada garda. Postojala je i ulica Pavky Korčagina, junaka romana „Kako se kalio čelik“.
Nakon sloma Praškog proljeća i sovjetske okupacije u augustu 1968. preimenovanje ulica bilo je još masovnije. Nakon Baršunaste revolucije slijedi novi val preimenovanja što se zaustavilo 1996. Ulice jedne praške četvrti nazvane su po istočnoevropskim gradovima. Većina ulica tu se naziva po ruskim gradovima, njih preko 30, a mnoge su dobile nazive prije komunizma. Ruska ulica dobila je naziv još 1904. Ima i 11 ukrajinskih naziva. U Pragu ima najmanje 40 ulica sa nazivima ruskih ličnosti.
Komisija za preimenovanje ulica donijela je pravilo prihvaćeno od strane Gradskog vijeća Praga da se ulice koje nose imena po palim herojima antifašističkog otpora, bez obzira na njihovu nacionalnu ili političku pripadnost, ne bi smjele mijenjati. Ono što se ne poštuje na mnogim prostorima bivše Jugoslavije još uvijek se poštuje u Pragu, gdje postoji Jugoslavenska ulica i ulica Jugoslavenskih partizana.
Ima i paradoksa poput onog iz 1971. kada je u Chodovu, naselju pored Praga, ulica Crvene armije preimenovana u Staljinovu, što je potpuno neobjašnjivo s obzirom da je sve što je bilo u vezi sa Staljinom bilo preimenovano još 1962. uključujući i rušenje spomenika Staljinu, koji je bio najveća grupna skulptura u Evropi toga doba visoka 15,5 metara. Iza Staljina u jednom redu bili su predstavnici sovjetskog, a u drugom čehoslovačkog naroda. Staljinova ulica preživjela je i spajanje Chodova s Pragom 1974, a naziv je ukinut tek 1991.
Postrevolucijski češko-ruski odnosi nikad nisu bili oslobođeni konteksta 1968, bez obzira na sklonost pojedinih političara, poput predsjednika Miloša Zemana Vladimiru Putinu, određenog broja građana i neformirane Komunističke stranke koje na prošlogodišnjim jesenskim izborima prvi put od baršunaste revolucije nije prešla izborni prag. Odnosi su znatno zahladili nakon aneksije Krima, pogoršali se 2019. kada je Češka proglasila Dan sjećanja na žrtve sovjetske invazije 1968. Već godinama razne afere sve su više udaljavale Prag i Moskvu da bi sve kulminiralo prošle godine u maju kad je ruska vlada objavila listu neprijatelja na kojoj je uz Sjedinjene države figurirala još samo jedna zemlja – Češka republika.
Razlog je bio špijunsko-diplomatski skandal nakon istrage češke strane čiji su rezultati ukazali na učešće ruskih obavještajaca u eksploziji skladišta sa 60 tona municije u okolici češkog grada Zlina 2014. u selu Vrbětice. Eksplozija je tada usmrtila dvije osobe.
Objašnjavajući nesebičnu i masovnu solidarnost Čeha prema Ukrajincima, a imajući u vidu da su ovi prvi posljednjih godina poznati po otporu prema izbjeglicama i migrantima, stručnjakinja za migracije Tereza Freidingerová u razgovoru za Češki radio izjavila je da se Ukrajinci bore i za Čehe. „Mislim da mi Česi sad pokušavamo riješiti naš kompleks iz 1968. kroz njihovu borbu protiv Rusije“.
Student Jan Palach, ne mireći se sa sovjetskom okupacijom i nedostatkom građanskog otpora zapalio se na praškom Vaclavskom trgu 16. siječnja 1969. Žrtva Jana Palacha neizlječiva je rana češkog naroda, koliko god je na prvi pogled njegov ekstremni čin bezuman, uzaludan, jer sovjetski tenkovi nisu otišli, niti su čehoslovački komunisti dignuli glave u pravcu Kremlja, već su terorizirali svoje građane, a rijetke koji su se tome usprotivili zatvarali. Ostali su se pretvorili u klimoglavce i potonuli u ravnodušnost i odustajanje, a nemali broj u potkazivače svojih susjeda, pa i rodbine. Gusjenice sovjetskih tenkova preko noći su pregazile pupoljke Praškog proljeća, a narod je zapao u letargiju više od 20 godina u razdoblju koje je nazvano ‘normalizacija’.
Palachov testament – otpor i buđenje naroda iz letargije rijetki su nosili na svojim plećima poput bivšeg predsjednika Vaclava Havela koji je u zatvoru u nekoliko navrata proveo skoro 5 godina. Posljednji put je osuđen u januaru 1989. za potpirivanje demonstracija za vrijeme tzv. Palachovog tjedna, na 8 mjeseci. Bivši čehoslovački premijer, otpadnik Komunističke stranke i disident Petr Pithart izjavio je jednom prilikom da je način na koji se društvo odnosi prema porazima ključan za bilo kakvu buduću politiku.
Jedna stanica u praškoj podzemnoj željeznici nosi naziv Anděl po srušenoj zgradi koja se zvala ‘Kod zlatnog anđela’. Srušena je zbog izgradnje metroa 80-ih godina. Na zidu stanice koja se tada zvala Moskovska, uz tračnice se nalaze brončani odljevci tipični za socijalistički realizam, motivi socijalističkog drugarstva i osvajanja svemira. Postavljeni su u prvoj polovici 80-ih godina prošlog stoljeća u čast SSSR-a.
Na ulazu u stanicu Anděl nalazi se brončana plastika s velikim natpisom „Moskva – Praha“ koja podsjeća na češko-sovjetsku suradnju pri gradnji praškog metroa u kojoj su sudjelovali i sovjetski arhitekti i inženjeri, dok su radnici čehoslovačke firme Metrostav u moskovskom metrou gradili stanicu pod nazivom Praška. Nakon Baršunaste revolucije inkrustacije su sklonjene, da bi poslije nekoliko mjeseci opet bile postavljene, jer je prevladalo stajalište da se historija ne može izbrisati.
Povjesničar i bivši direktor Praškog arhiva Václav Ledvinka razumije nove nazive dane po ukrajinskim herojima, ali je nedavno u jednom razgovoru upozorio da se tu treba zaustaviti. Po njemu, općenito, rušenje spomenika i preimenovanje ulica sadrže iracionalno obilježje, namjeru da se prošlost dodatno ispravi i popravi: „Time što nešto srušimo ili uništimo kao da želimo nešto sakriti, da smo jednom prošli kroz neko razdoblje, ponekad ne baš časno i hrabro“.
Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.
Peščanik.net, 03.05.2022.
UKRAJINA