Autorova izložba „Religije u fokusu“ otvara se na Filozofskom fakultetu u utorak 17. decembra u 19 sati. Na otvaranju govore Danijel Sinani, Igor Rill, Milan Vukomanović i autor. Izložba traje do 15. januara 2020.

Izbor od 60 fotografija pruža uvid u rituale, običaje, materijalnu kulturu i kulturno nasleđe svetskih religija počevši od onih zastupljenih u zemljama Balkana, Bliskog istoka i istočne Afrike, do istočnjačkih religijskih tradicija rasprostranjenih na teritoriji Indijskog potkontinenta, južne i istočne Azije. Kroz slike obreda, mesta hodočašća, važnih toponima i sakralne arhitekture avramskih religija, kao i onih koji se vezuju za različita verovanja sa geografski udaljenih područja, ova izložba daje presek velikog broja svetskih religija.

Koncipirana tako da publici na neposredan način približi različite aspekte nama bliskih religija poput hrišćanstva i islama, njihovih različitih denominacija, ali i drugih velikih religija kao što su hinduizam, sikizam i budizam, izložba ima za cilj da otkrije i skrivene veze među navedenim religijskim učenjima, kao i među kulturama kojima one pripadaju. Pošto su na dokumentaristički način zebeleženi prizori sa religijskom tematikom koja predstavlja jednu od tema kojima se autor u kontinuitetu bavio tokom protekle decenije, ova izložba donekle ima i retrospektivni karakter.

Konstantin Novaković, čije je primarno interesovanje dokumentarna fotografija, beleži trenutke iz svakodnevnog života, kao i običaje i religijske obrede različitih naroda i etnoreligijskih zajednica, te marginalizovanih i stigmatizovanih grupa. Tokom brojnih samostalnih putovanja stizao je do izolovanih i teško pristupačnih oblasti, konfliktnih zona, nepriznatih i autokratskih država u Evropi, Aziji i Africi, nastojeći da istraži, dokumentuje i kroz sliku i reč prenese sadržaje o različitim fenomenima kao i o životu običnog čoveka iz tih područja.

Do sada je priredio više samostalnih izložbi fotografija i izlagao na brojnim grupnim izložbama, dok je o svojim putovanjima i temama kojima se bavio održao niz predavanja kako za akademsku, tako i za širu publiku. Diplomirao je na katedri za istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, nakon čega završava master studije pri Univerzitetu umetnosti u Beogradu kao i na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti.

 

Nadgrobni spomenici ispred Petrove crkve, najstarijeg srednjovekovnog sakralnog spomenika na teritoriji Srbije. Iako vreme nastanka ovog hrama posvećenog Svetim apostolima Petru i Pavlu nije precizno utvrđeno, poznato je da je bio sedište Raške episkopije još u 10. veku kao i da se za njega vezuju ključni događaji iz života Stefana Nemanje. Kao deo celine Stari Ras i Sopoćani, Petrova crkva je 1979. upisana u Listu svetske baštine Uneska. Novi Pazar, 2012.
Detalj freske sa likom Hrista Pantokratora proviruje kroz otvor na oslikanoj fasadi manastira Sumela. Ovaj grčki pravoslavni manastir posvećen Bogorodici smešten je na okomitoj litici Pontijskih planina na severozapadu Turske. Uživao je naklonost više generacija vizantijskih careva i bio najznačajniji manastir na teritoriji Trapezuntskog carstva, a pošto je manastir nastavio da živi i u vreme Osmanskog carstva, najveći deo njegovog današnjeg izgleda nastao je tokom 18. i 19. veka. Sumela, Turska, 2009.
Gruzijski pravoslavni manastirski kompleks Davit Garedža koji obuhvata više desetina monaških kelija, kapela i crkvica uklesanih u stene smešten je u polupustinjskom predelu na samoj granici sa Azerbejdžanom. Manastir koji je u 6. veku osnovao David, jedan od trinaest sirijskih otaca koji su u tom periodu došli u Gruziju, vekovima je predstavljao važan centar kulturne i verske aktivnosti, da bi u vreme Sovjetskog saveza bio ugašen i služio kao vojni poligon. Manastir je ponovo zaživeo 1991. od kada je postao i predmet graničnog spora između Gruzije i susednog Azerbejdžana. David Garedža, Gruzija, 2014.
Svake godine početkom januara u Lalibelu, grad u planinskoj oblasti severne Etiopije, pristižu hiljade hodočasnika kako bi u ovom svetom mestu, čuvenom po srednjovekovnim crkvama isklesanim u steni, prisustvovali obeležavanju Gene, etiopskog Božića. U velikom kampu u centru Lalibele svakodnevno se priprema hrana za brojne hodočasnike koji tu borave u danima što prethode Geni. Obrok tokom 40-odnevnog posta koji prethodi prazniku uključuje dnevno po jedno jelo načinjeno od žitarica i povrća, dok je konzumiranje mesa, jaja i mlečnih proizvoda zabranjeno. Lalibela, Etiopija, 2015.
Procesija povodom Timkata, jednog od najvećih crkvenih praznika u Etiopiji na ulicama Adis Abebe. Ovaj praznik zapravo predstavlja Bogojavljenje jer njime Etiopska pravoslavna crkva obeležava Hristovo krštenje u reci Jordan. I pored masovnosti Timkata u glavnom gradu Etiopije, Gondar, grad na severu, privlači najviše hodočasnika iz svih delova zemlje u vreme obeležavanja ovog praznika. Adis Abeba, Etiopija, 2015.
Krst razapet između zgrada u bejrutskoj četvrti Burdž Hamud u kojoj veliku većinu čini jermenska populacija. Prisustvo jermenske zajednice u Libanu datira iz vremena genocida nad Jermenima kada je nakon sloma Osmanskog carstva deo preživelih iz Deir Ezora u Siriji uspeo da se domogne Bejruta i tu se nastani. Jermenska apostolska, kao i Jermenska katolička crkva spadaju među mnogobrojne hrišćanske denominacije u Libanu. Bejrut, Liban, 2014.
Turisti na krovu Milanske katedrale, najveće bazilike u Italiji, čija je gradnja trajala skoro šest vekova. Krovnu konstrukciju i bočne zidove ove gigantske građevine podupire složeni sistem kontrafora, konstruktivnog elementa čija se uloga sastoji u preuzimanju dela bočnih sila a koji je zastupljen u svim fazama gotičke arhitekture. Ovaj arhitektonski element, koji predstavlja značajnu inovaciju srednjovekovnog graditeljstva, imao je ključnu ulogu u nastanku gotičkih katedrala, jer je takav potporni sistem omogućio gradnju visokih zidova sa velikim prozorima i prodor velike količine svetlosti u enterijer. Milano, Italija, 2011.
Žene napuštaju džamiju u centru Tabriza nakon džuma-namaza koji muslimanski vernici klanjaju petkom u podne. Čador predstavlja najrasprostranjeniji tip ženske odeće u Islamskoj Republici Iranu, jedinoj zemlji pored Saudijske Arabije gde postoji zakonska obaveza da žene pokrivaju lice u javnosti. Ipak, trebalo bi imati u vidu da tradicija pokrivanja ženskog lica u Persiji datira još od predislamskog perioda, kao i da se rigorozna pravila uspostavljena nakon Islamske revolucije više ne sprovode striktno, te da većina Iranki danas nosi hidžab koji često, naročito kod mlađih žena, stoji na temenu, ostavljajući prednji deo lica otkrivenim. Tabriz, Iran, 2009.
Grupa muškaraca odevenih u tradicionalne galabije klanja akšam-namaz na ulici. Kasala, trgovinski centar i glavni grad istoimene provincije na jugu Sudana, poznat je i kao važno središte sufizma u ovom delu Afrike. Naime, na obodu grada u podnožju stenovitih planina Taka, smeštena je džamija Hatimija, centralno mesto hodočašća za pripadnike hatimijskog sufijskog reda u okviru koje se nalaze grobnice znamenitih šejhova ovog tarikata. Kasala, Sudan, 2014.
Mladići uče Kuran u medresi smeštenoj u okviru saborne Šahi džamije u Čitralu na severu Pakistana. Čitral, nekadašnja prestonica istoimene kneževske države, smeštene u teško pristupačnoj rečnoj dolini planinskog lanca Hindukuš, koja je u kontinuitetu postojala još od srednjeg veka, tek 1969. postaje deo Pakistana. Čitral, Hajber-Pahtunva, Pakistan, 2017.

Konstantin Novaković na Instagramu

Konstantin Novaković na Peščaniku

Nije Filozofski ćutati, 11.12.2019.

Peščanik.net, 12.12.2019.

FOTOGALERIJE