Od genocida do mnemocida
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Za razliku od holokausta, kod ageta, kako Jermeni zovu katastrofu svog uništavanja, od početka nije bilo zataškavanja.
100 godina od kraja 1. svetskog rata: Za razliku od holokausta, kod ageta, kako Jermeni zovu katastrofu svog uništavanja, od početka nije bilo zataškavanja.
Razgovor sa urednikom jermensko-turskog nedeljnika Agos: Naš osnivač Hrant Dink, ubijen 2007, smatrao je da prvo treba utvrditi šta se zaista dogodilo 1915/16.
Klupe poslanika i tribine za publiku u Bundestagu su bile popunjene, crkveni jermenski zvaničnici su sedeli u prvom redu, a klupe predviđene za članove vlade su bile prazne.
Nemački Bundestag izglasao je Rezoluciju kojom se masakr nad Jermenima u Otomanskom carstvu proglašava genocidom. Turska je na to povukla svog ambasadora iz Berlina.
Ovog 24. aprila je 100 godina od početka genocida nad Jermenima u Osmanskom carstvu. Nemačka izbegava da govori o svom udelu u tome i podržava odbijanje turske vlade da prizna zločine.
Na Dan genocida nad Jermenima ponavljamo ovaj Mirkov tekst: I tako, i Turci i Srbi imaju svoju Srebrenicu. Napredni krugovi u Turskoj osuđuju zločin svoje države, a nama se to ne sviđa…
Ovo nije prvi put da komitet američkog kongresa donosi rezoluciju o genocidu nad Jermenima.
Prema dugogodišnjem konsenzusu među turskim političarima, genocid nad Jermenima posmatran je čisto kao predmet istorijskog istraživanja, o ovom pokolju samo istoričari smeju da donose svoje zaključke.
Ljudi koji su na ovoj teritoriji živeli 3 000 godina, i koji su na ovom mestu stvorili svoju kulturu i civilizaciju, iščupani su iz zemlje na kojoj su živeli, a oni koji su to preživeli, raštrkani su širom sveta.
Pitanje masakra nad Jermenima je sada važnije nego što je bilo sedamdesetih, budući da su stasale generacije koje o tome ne znaju ništa, odnosno koje su možda čule samo o jermenskim zločinima protiv Turaka.