Rusija u Jermeniji
Ruska propaganda navodi da je gubitak Nagorno-Karabaha kazna za to što Jermenija nije slušala Kremlj. Odbila je i da podrži Rusiju u ratu protiv Ukrajine i namerava da ratifikuje Rimski statut.
Ruska propaganda navodi da je gubitak Nagorno-Karabaha kazna za to što Jermenija nije slušala Kremlj. Odbila je i da podrži Rusiju u ratu protiv Ukrajine i namerava da ratifikuje Rimski statut.
Rusija planira da reši izbegavanje regrutacije slanjem digitalnih vojnih poziva uz zabranu napuštanja zemlje pozvanih rezervista. Novi zakon omogućava slanje poziva preko portala euprave…
Tviter nije jedini tehno gigant u opadanju. Kompanija vlasnica Fejsbuka i Instagrama otpušta radnike i izgubila je 70% svoje tržišne vrednosti.
U Rusiji je protestovanje jednako opasno kao u Sovjetskom Savezu. Zato ljudi biraju druge načine da iskažu svoje neslaganje sa zvaničnom politikom, a jedan od njih je i odlazak iz zemlje.
„Odbrani demokratiju – odupri se zatvaranju parlamenta“. Ovako glasi poziv za okupljanje demonstranata protiv namere Borisa Džonsona da privremeno suspenduje parlament.
Nema se šta zameriti ideji da svaki narod ima pravo da odlučuje o svojoj budućnosti. Problemi nastaju kada je u igri više od jednog naroda: katalonsko samoodređenje isključuje špansko samoodređenje.
NSA, Guliver koji je hteo da zna sve o svakome, uspela je da mobiliše sve Liliputance.
Zahvaljujući propagandistima iz Kremlja birači su iz godine u godinu sve ponosniji na svoju zemlju.
Gde god dođu umetnici, rastu cene nekretnina i počinje etničko čišćenje niskog intenziteta.
Na prvoj strani mog australskog pasoša, S-R-E-B-R-E-N-I-C-A izgleda kao moje ime.
Almost sixteen years later, on the other side of the planet, in Australia, I received the news that Ratko Mladić was apprehended in Serbia.
Koji je procenat kulturno homogenih pojedinaca potreban da bi se država smatrala nacionalnom… I šta kada ovo nije pitanje kulturne homogenosti, već participativnog državljanstva.
Izraz: „arapski izuzetak“ označava ideju da se Arapi, za razliku od svih ostalih naroda na svetu koji trpe tiraniju, ne bune.
Naima Buteldža intervjuisala je 32 žene, u ime 1900 žena koje u Francuskoj nose burku.
Sposobnost za solidarnost u japanskom društvu, koje se impresivno mobiliše u krizama, mogla bi da bude okosnica oporavka.
Veličanstveni događaji širom arapskog sveta s početka 2011. mogu se razumeti kao najnovija faza svetskih demokratskih revolucija.
Mučitelji i lopovi koji još uvek vode veliki deo tragično pogrešno nazvanih „zemalja u razvoju“, su prijatelji, saveznici i drugari u zaveri, naših izabranih lidera.
Oni koji se plaše jačanja ekstremizma u ovom delu sveta, trebalo bi isto toliko da se plaše i benignih diktatura.
Rusija mora da nauči da živi kao postkolonijalna, a ne postimperijalna ili postsovjetska država.
Mete optužbi za dvostruku lojalnost dugo su bili Jevreji, kao što su to sada muslimani.
U Rusiji vlada poredak sistematskog kršenja pravila. Tu država izdaje dozvole za kršenje pravila.
Optimističan stav liberala prema populizmu vrlo je sličan njihovom stavu o prostituciji – to je nisko i nepošteno, ali je neizbežno i uz to – može biti veoma zabavno.
Izbori u Pakistanu 18. 02. 2008. transformisali su politički krajolik zemlje. Poreknuti su izveštaji o predizbornim mahinacijama, a niko nije obratio pažnju na to kako je Mušaraf pokušao da obezvredi izborne rezultate.
Ono što se zbiva u Pakistanu je bez presedana. To je prvi slučaj državnog udara – kako u Pakistanu tako i u svetu – koji je usmeren protiv pravosuđa i nezavisnosti koju je ono počelo da stiče.
Iako su muslimani nesumnjivo uhvatili korena na Zapadu, pitanje njihove integracije ostaje otvoreno, naročito u Zapadnoj Evropi, gde je prisutnost islama povezana sa ekonomskom imigracijom – što nije slučaj u Sjedinjenim Državama.
O svakoj važnoj odluci u zemlji sa 1,3 milijarde žitelja odlučuje Politbiro sačinjen od 24 člana. Međutim, prava moć leži u jednom njegovom delu, takozvanom Stalnom komitetu koji čini devet članova Politbiroa.
Ljudi koji su na ovoj teritoriji živeli 3 000 godina, i koji su na ovom mestu stvorili svoju kulturu i civilizaciju, iščupani su iz zemlje na kojoj su živeli, a oni koji su to preživeli, raštrkani su širom sveta.
Pitanje masakra nad Jermenima je sada važnije nego što je bilo sedamdesetih, budući da su stasale generacije koje o tome ne znaju ništa, odnosno koje su možda čule samo o jermenskim zločinima protiv Turaka.