Pomešaj ove noći plavu i zlatnu
Oslobođenje – Tog 29.11.2009, 66 godina nakon što je u Jajcu stvorena SFRJ, Biljana Plavšić je, po običaju, televizor upalila jedino za vrijeme televizijskog dnevnika.
Oslobođenje – Tog 29.11.2009, 66 godina nakon što je u Jajcu stvorena SFRJ, Biljana Plavšić je, po običaju, televizor upalila jedino za vrijeme televizijskog dnevnika.
Tip se zove Vladan Lukić i po zanimanju je predsednik nečega što po inerciji nazivamo FK Crvena Zvezda. Taj klub je jednom bio čak i šampion Evrope i sveta.
Oslobođenje – Čekajući prevoz na metro-stanici zurio u one ekrane na kojima se smijenjuju najnovije vijesti kad sam registrovao headline o historijskom tursko-armenskom susretu.
Predsednik Srbije Boris Tadić rekao je da je borba protiv nasilja važnija čak i od evropskih integracija.
Politika – Kao i Srbija, i Crvena zvezda je počivala na tri elementa: lopovluku, agitpropu i nezrelosti.
Nasilje nikad ne dovodi do olakšanja, dok huja, nervoza i nezadovoljstvo kvasaju u nedogled. Dok ima rata, biće i nas – i obrnuto, dok ima nas, biće nekakvog rata.
Nije pogrešno kazati da su očevi momaka koji su se prošle subote međusobno tukli prije par decenija zajedno navijali za Velež .
Valjalo je videti srpske navijače uoči utakmice Finska – Srbija: sa razvijenim četničkim zastavama i obaveznim šajkačama, zagrljeni u ćiriličnom kolu.
U četvrtak uveče, 28. 09. 2006, u 67. sekundi fudbalske utakmice Crvena zvezda-Liberec, gledalac televizijskog prenosa mogao je da vidi neobičan, nabijen značenjima kadar.
Jedna od reklamnih krilatica koju su nogometaši nepostojeće SCG sa sobom poneli na Svetsko prvenstvo, prirodno se pretvorila u političku definiciju današnje Srbije.