Fudbalska utakmica je istorijska bitka. Mario Götze se pojavljuje, kao nekada treća armija, da prekorene ratnu sreću u nemačku korist. Nemačka se pronašla u fudbalu, tu je raspaljena vatra u kojoj se kuje čelik nove nacionalne svesti.
Slobodna Dalmacija – Fascinacija njemačkom nogometnom filozofijom proizvod je projekta nacionalne emancipacije iz devedesetih, kojim je predviđeno da se cijela hrvatska povijest, kultura i mentalitet izmjeste s Balkana i smjesti između Austrije i Bavarske.
Oslobođenje – Nekoliko igrača hrvatske reprezentacije mogli su braniti boje BiH, ali iz nekog razloga nisu. To bi bilo nepristojno uopće spominjati, da nisu u podmukloj zamjeni teza iskorišteni kao argument za “etničku čistoću” nacionalnog tima BiH.
Velikog meksičkog pesnika Oktavija Paza posetio sam na dan kad je njegova zemlja igrala protiv Italije na Svetskom prvenstvu 1994. Uopšte ne pamtim šta je Oktavijo pričao, ali pamtim rezultat. Meksiko-Italija: jedan–jedan.
Iako je organizovana kao koncern, Fifa je registrovana kao udruženje. TV prava i sponzorski ugovori, koji se mere desetinama milijardi dolara, prijavljeni su kao usluge namenjene izvozu i kao takve oslobođene su poreza na promet.
Oslobođenje – Ispustila Jugoslavija dušu, pa se djeca okupila na ostavinskoj raspravi: Srbi, jasno, dobili i Tita i vojsku i pare, Hrvati državnu i partijsku birokraciju, a Bosna – Hrvate i Srbe.
Globus – U konzervativnoj katoličko-nogometnoj kulturi, naime, jedanaest golih žena u bazenu su kurve, dok su u istom bazenu jedanaestorica golih muškaraca – pederi.
Bešo Tablet je govorijo: „Nišimura je đubre, govno i neprijatelj hrvackog naroda!“ Mišo Juma je rekao: „Ukra nan je dobivenu tekmu, jebenlimu mamicu srpsku!“ Bešo Tablet je rekao: „I ja isto!“ Onda sam ja uletijo: „Nišimura je Japanac!“
Svetsko prvenstvo u fudbalu postaje uznemirujući događaj. Negde između policajaca iz Ria i milionera iz FIFA, pre nego što su utakmice uopšte počele, izgubljena je radost igre. Koliko povređenih demonstranata za svaki početni udarac? Koliko mita za svaki gol?
Da li je moguće da se od onolike SNS samo premijer premetnuo u evropejca, a da su svi ostali koji ga iz te stranke okružuju ostali na nivou starih radikala?
RSE Dnevnik – Ništa Hrvati, ništa Srbi, ništa Jugoslavija: samo dobri stari život.
Novi list – Joe je samo preveo tvoj starorimski pozdrav bez teksta u starohrvatski pozdrav bez geste.
Hrvatska se počinje uklapati u model evropske konzervativne desnice.
Jutarnji – Nije važan Šimunić. Što je s 30.000 koji su salutirali s njim?
Slobodna Dalmacija – Dogodine će Norveška proslaviti svoj dvjestoti Dan državnosti.
Slobodna Dalmacija – Hrvatska je prošlog petka morala izgubiti od Škotske.
Novi list – Još će ispast da je Štimac utakmicu namjerno tempirao tri dana nakon presuda u Haagu.
Srbi sleteli na Pleso, Srbi stigli u Šeraton, Srbi isprobavaju maksimirski travnjak.
T-portal – Stajali su ljudi satima na hladnoći za karte za utakmicu Hrvatska-Srbija.
T-portal – U prostorijama Crvene zvezde potukli se Dragan Džajić i Nebojša Čović.
Ako smo crkvu ustavno razdvojili od države, zašto to ne bismo učinili i sa fudbalom?
Spasavanje Zvezde – kao i drugih „srpskih brendova“ – delom će biti finansirano državnim, našim novcem.
Govor mržnje je u toj meri deo navijačkog folklora, da ne znamo postoji li još navijanje u izvornom smislu.
Slobodna Dalmacija – Grad Split poklonio je Hajduku trideset milijuna kuna.
Navijači-huligani u Srbiji slede tradiciju koju su uspostavili njihovi prethodnici koji su se borili u ratovima u Hrvatskoj i Bosni.
Posle eliminacije ruske fudbalske reprezentacije s Evropskog prvenstva, u nekim medijima počela je da promiče reč – „sramota“.
Fudbal je organizovani kriminal najopasnije vrste.
Pravo pitanje je zašto je izabrana upravo himna sa kojom se ne može (nikad ne može!) identifikovati veliki broj građana Srbije.
Najlakše je pevati. Mnogo lakše nego stvarno pobeđivati, u bilo čemu.
Srbija i dosad nije bila kritizirana zbog toga što joj reprezentativci ne pjevaju himnu, već iz sasvim drugih razloga.
Ovo je pokušaj da se u sport infiltrira filozofija krvi i tla. Mislite da su to prejake reči?
Da radim dokumentarac o Hrvatskoj, on bi počinjao kadrovima sirotinjskih predgrađa u Rio de Janeiru.
