Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Biće da nismo dobro razumeli šta znači „normalizacija“ iz tobože prihvaćenog sporazuma. Ima barem pola veka od kako se ovde uvrežilo da je „normalan“ odnos između Srba i Albanaca – rat. Kako smo to mogli da za trenutak zaboravimo, posebno je pitanje. Al, evo, brzo su nas podsetili. Mi smo, naivno, mislili da Vučić i Kurti pod nadzorom Borella Lajčaka Escobara Hilla razgovaraju o miru, kao da je „normalno“ da između Srba i Albanaca bude mir, a ne rat.

Ne bi me čudilo da su kao mi jednako naivni bili i Borell Lajčak Escobar Hill. Sva je prilika da su i oni pod „normalizacijom“ mislili na utvrđivanje mira tako što će se prihvatiti sporazum i plan o njegovoj primeni. Samo, ono što je za nas, a možda i za Borella Lajčaka Escobara Hilla „normalno“, nije „normalno“ i za Vučića. Može se to reći i obrnuto: sve što je za Vučića „normalno“ za nas je – nenormalno. Eto, umesto da pričaju o sporazumu i njegovom prihvatanju, prethodno su morali da utvrde smisao reči „normalno“.

Za razliku od Borella Lajčaka Escobara Hilla, ovde su svi znali da je Vučićevo „normalno“ spram Albanaca na Kosovu samo i isključivo rat. Ne jedino zato što ovde sada već svi dobro poznaju Vučića i odlično razumeju njegov dvostruki govor, za razliku od nemuštih Borella Lajčaka Escobara Hilla. Pored lingvističkih kompetencija da razumeju Vučića, žitelji Srbije u velikom broju dele i njegovo shvatanje šta je „normalno“ između Srba i Albanaca. Jeste, kao za Vučića, i za njih je „normalan“ rat s Albancima.

Ako ne može bolje, neka to bude i hladni ili zamrznuti rat (ili „konflikt“, ako je nekome do eufemizama). Lepo je to objasnio Ivan Čolović, nema se tome šta ni dodati ni oduzeti: sva pregovaračka kreativnost i domišljatost ovde se svodi na to kako da se govori o miru a da se misli na rat, i da među istomišljenicima ne dođe ni do kakve zabune. Zbunio se jedino deo „opozicije“. I on se kao Borell Lajčak Escobar Hill pokazao nemušt: požurio da optuži Vučića što hoće mir s Albancima.

Ej, Vučić i mir, pa je l „normalno“ da neko „normalan“ uopšte pomisli nešto slično. Evo šta je pravo pitanje za „opoziciju“, za onaj njen – recimo to tako – referendumski deo: sporazum na stranu, kakav je vaš odnos prema najavljenom opštem ustanku Vučićeve takozvane srpske liste. Da automobili ne lete u vazduh, čitalac bi se smejao: treba zaista biti uporan i dozlaboga nemaštovit pa iz meseca u mesec, iz godine u godinu provocirati sukob s Albancima zbog – registarskih tablica.

Šta, na primer, kažu Borell Lajčak Escobar Hill na uvek aktuelno pitanje tablica? Je l su i njima kao nama dosadile tablice? Je l i oni, kao mi, ne vide rešenje za tablice, iako ono, rešenje dakle, postoji odavno? Jeste, nije smešno zbog Srba na Kosovu: njihova dilema je hamletovska – s kosovskim tablicama ili bez njih? Nema ni trunke ironije u prethodnoj rečenici, jer je pitanje zaista biti ili ne biti, dakle egzistencijalno, i kako sada stoje stvari – s tragičnim posledicama po žitelje na severu Kosova.

Vučić se s Kurtijem dogovori oko tablica – ili se barem nama, kao i Borellu Lajčaku Escobaru Hillu tako učinilo, da su se ova dvojica dogovorili – a onda „srpska lista“ požuri da naivnima objasni šta je u stvari sadržaj dogovora. Mi smo mislili da sad svi automobili na Kosovu moraju imati kosovske tablice, jer to je Vučić poslednji put usmeno prihvatio, a ranije je ispod istog takvog dogovora stajao i potpis srpske strane, ali – biiiip, pogrešno smo mislili, Srbi na severu Kosova i dalje moraju imati srpske tablice.

Ako ih nemaju, ako slučajno na kola stave kosovske tablice, odoše kola u vazduh. Tako se dogovara Vučić. To je za njega „normalno“. I svi to ovde znamo. I kad dođu Borell Lajčak Escobar Hill da se dogovaraju s Vučićem, i oni bi to morali znati. Evo, ako su sada zbunjeni i pomišljaju da ih jezik, to jest reči izdaju, jednostavan savet za njih. Ne koristiti dvosmislene reči kao što je „normalan“. Sledeći put (a mora biti sledećeg puta, jer od ovog najnovijeg sporazuma već nije ostao ni kamen na kamenu), u nekom još novijem sporazumu treba da stoji tačka – ne paliti („srpske“) automobile s kosovskom registracijom.

Ili, ako im je baš do krupnih reči, poput „normalizacije“, onda napraviti jedan za pregovore koristan rečnik. Recimo, da u rečniku stoji ovako: nigde u sporazumu reč „normalizacija“ ne denotira „ustanak“, to jest „oružanu pobunu“. To pod uslovom da je Borellu Lajčaku Escobaru Hillu zaista stalo do normalizacije, to jest do mira između Srba i Albanaca. Za sad, nemamo nijedan dobar razlog da u to verujemo.

Peščanik.net, 04.04.2023.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)