Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Tviter je nedavno uklonio čak 8.558 lažna naloga u Srbiji. Ovo nisu bili autentični nalozi korisnika, već deo organizovane mreže koja je koordinisala njihovo ponašanje. Mreža je služila, po saopštenju Tvitera, promociji vladajuće partije u Srbiji i njenog lidera. U analizi koju je, koristeći podatke dobijene od Tvitera, uradila Internet opservatorija pri univerzitetu Stenford u Kaliforniji, navodi se da je jedna od ključnih uloga ove mreže bilo omalovažavanje protesta „1 od 5 miliona“. Međutim, objavljeni podaci ukazuju na još jedan aspekt ove priče, koji dobro ilustruje način na koji se vlada u Srbiji i pomaže nam da razumemo sadašnji trenutak borbe protiv korona virusa.

Razmere mreže koju je Tviter suspendovao su impozantne. Nalozi su pravljeni prethodnih nekoliko godina i zajedno su proizveli preko 43 miliona tvitova. Mreža je služila tome da pojača poruke vlasti, tako što su retvitovane ili pozitivno komentarisane vesti o vladajućoj stranci i izjave predsednika Vučića. Takođe, služila je napadima na opozicione aktere i potiskivanju glasova koji kritikuju vlast. Cilj ove mreže bio je da se stvori predstava da je podrška Vučiću na društvenim mrežama mnogo veća nego što zaista jeste, ali i da se opozicioni akteri i kritičari vlasti zaspu uvredljivim komentarima i pretnjama.

Koordinisana mreža nije služila samo tome da promeni percepciju na Tviteru, već i van njega. Ovi nalozi su na Tviteru prenosili vesti medija bliskih vlasti (najviše Informera, Pinka, Alo i Tanjuga), ali su sa druge strane novine i televizije koristile tvitove ovih naloga kao „glas naroda”. Na primer, koncept emisije HitTvit na Pinku je zasnovan na ovom mehanizmu. Stvarna korist ove operacije za vladajuću stranku nastaje tek prenošenjem ovako stvorene slike sa društvenih mreža u druge medije, gde ona utiče na percepciju građana Srbije koji nisu na Tviteru, a kojih je preko 90%.

Analiza Danijela Buša sa Stenforda pokazuje da je mreža naloga, iako aktivna već nekoliko godina, uhvatila zalet tek u drugoj polovini 2018. Aktivnost mreže, merena u dnevnom broju tvitova, rasla je tokom izbornih kampanja (parlamentarni izbori 2016, predsednički 2017. i beogradski 2018). U ovim periodima mreža je proizvodila i do 20-30 hiljada tvitova dnevno. Ali u drugoj polovini 2018. dešava se intenzivan rast aktivnosti. Otvara se 40-50 novih naloga dnevno, dok broj tvitova dostiže šestocifrene brojeve. U vreme kada su protesti „1 od 5 miliona“ bili na vrhuncu, u januaru 2020, mreža proizvodi neverovatnih 200.000 tvitova dnevno.

Autor analize naglašava ulogu koordinisane mreže naloga kao odgovor vlasti na razvoj protesta. Međutim, protesti su počeli tek u decembru 2018, dok do iznenadnog rasta aktivnosti dolazi već u avgustu – nekih pet meseci ranije. Oni koji su rukovodili mrežom svakako nisu mogli da predvide proteste, niti njihovu masovnost – ona je zatekla i same opozicione aktere. Zbog čega je onda došlo do intenzivne aktivnosti u periodu između poslednjih održanih izbora i početka protesta?

Ubrzani rast broja tvitova koji su ovi nalozi proizvodili zapravo se poklapa sa prvom izjavom Aleksandra Vučića da se on zalaže za „razgraničenje sa Albancima“. Iako se o ovoj mogućnosti govorilo već neko vreme, ona postaje centralna tema u srpskoj javnosti 9. avgusta 2018. Usledilo je nekoliko meseci dramatičnih poteza, kao što su najave Vučićevog povlačenja i intenziviranje pisanja vlastima bliskih tabloida o pretnjama njegovoj bezbednosti. Debatovalo se o najavljenim promenama Ustava i spekulisalo o tome da li će narednih meseci doći do dogovora i formalizacije „razgraničenja“.

Međutim, iako se javnost mesecima bavila ovom temom, građani Srbije nisu saznali o čemu se zapravo radi, šta tačno znači razgraničenje, šta bi se njime dobilo, a šta izgubilo. Vučićev govor na Kosovu, koji je najavljivao kao „najvažniji u životu“, ostao je upamćen po kontradiktornim porukama. Negirao je da želi promenu granica, ali je istovremeno relativizovao postojeće granice. „Kada vam pričaju kako hoću da menjam granice, ne govore vam istinu, jer granice danas, a gde su nam granice? Zna li ih ko?“

Istraživanja javnog mnjenja su uskoro pokazala da građani Srbije nemaju mnogo razumevanja za takav radikalan predlog, čija sadržina je za njih ostala nepoznata. Vučić je za neuspeh svoje fantomske politike ubrzo okrivio narod: „Moje ideje su propale jer je naš narod i najveći deo sveta mislio drugačije. Nisam bio dovoljno ubedljiv, nisam uspeo da objasnim našim građanima da je od emocija važnija budućnost“. Upozoravao je da će ih takav stav „skupo koštati“.

Svih tih meseci mreža naloga na Tviteru radila je punom parom. Vlasti je bilo jasno da iznošenje ovog predloga rizično za rejting. Javila se potreba da se stvori predstava o masovnoj podršci Vučićevoj politici razgraničenja, bez obzira na to što su poruke bile kontradiktorne, a politika nepoznata. Stvarao se utisak da narod Vučiću daje blanko podršku. To se nije desilo, a uskoro su u prvi plan došli protesti protiv vlasti. Mreža naloga je dobila nov zadatak, direktne odbrane vlasti od unutrašnjeg otpora sve izraženijoj autokratiji.

Sličan obrazac ponašanja vlasti videli smo i prethodnih nedelja, kada smo se suočili sa pretnjom epidemije korona virusa. Vlast je od početka slala kontradiktorne poruke, a Vučić se predstavljao kao požrtvovani spasilac naroda. Kada se ipak pokazalo da ne drži sve konce u rukama, ponovo je okrivljen narod, od koga se očekuje ništa manje nego bespogovorna poslušnost. U oba slučaja vlast je napravila pogrešne procene, a kada se suočila sa posledicama svojih poteza, za to je okrivila građane koje je prethodno držala u mraku.

Aleksandar Vučić je na vlast došao i na njoj opstaje uz pomoć obećanja. Dok su obećanja o Kosovu osnov njegovog spoljnog legitimiteta, obećanje boljeg života je osnov njegove unutrašnje podrške. Kako godine prolaze, a obećano se ne ostvaruje, nije više toliko važno ubediti ljude da će se obećanja ispuniti, već ih ubediti da ima mnogo onih koji mu još uvek veruju. Ova armija lažnih naloga i 43 miliona tvitova samo su mali deo medijske mašinerije koja služi tome da stvori i održi privid masovnosti podrške.

Ovakva medijska manipulacija ima granice. Ona je efektivna kada se vlast bavi unutrašnjim procesima, ali ne i kada se suoči sa spoljnim izazovima koje ne može da kontroliše. Ironija je u tome što se rezultati velike čistke na Tviteru, koji nas podsećaju na neuspeh vlasti u oblikovanju stavova građana o Kosovu, objavljuju u vreme kada svedočimo licemernim i autoritarnim pokušajima vlasti da utiče na ponašanje građana za vreme epidemije korona virusa.

Akcija čišćenja naloga na Tviteru trebalo je da prethodi izborima koji su odloženi zbog vanrednog stanja, ali sigurno je da će nas nova armija naloga sačekati u izbornoj kampanji koja tek predstoji. Ipak, vanredni događaji u kojima nespremnost i nekompetentnost vlasti dolazi do punog izražaja, dovode u pitanje tako proizvedenu sliku stvarnosti. Hoće li novih 43 miliona poruka podrške biti dovoljno da nadjača sećanje na „najsmešniji virus u istoriji čovečanstva, koji postoji samo na Fejsbuku“?

Peščanik.net, 07.04.2020.

Srodni link: Radomir Lazović – Režim seli botove sa Tvitera na Fejsbuk?

KOSOVO