Dubravkin rođendan
Odlučila sam da ne pominjem dan smrti Dubravke Ugrešić, već samo rođendan, 27. marta. Kombinacija holandskih zumbula, kojoj smo dali njeno ime, u punom je cvatu.
Odlučila sam da ne pominjem dan smrti Dubravke Ugrešić, već samo rođendan, 27. marta. Kombinacija holandskih zumbula, kojoj smo dali njeno ime, u punom je cvatu.
Dugo nisam znala da umestim knjigu Biljane Jovanović Pada Avala (1978). Napravila sam sve mogućne greške u čitanju, smestila je u Biljanino upisivanje u kontekst tzv. stvarnosne književnosti…
Neki su je nazivali „hrvatska“ književnica, neki „jugoslovenska“ – većina nije mogla da se pomiri sa time da Dubravka Ugrešić, po svojoj volji, ne pripada nijednom kolektivu.
Novosti – Tekst izgovoren na komemoraciji Dubravki Ugrešić 17. travnja u Zagrebu: Nove generacije će slijediti njenu pouku da nije država nego je osoba ta koja ima biti samostalna i suverena.
Jedne zime sam bio kod nje u Amsterdamu, u brutalističkoj betonskoj zgradi s dugačkim balkonima koji su zapravo bili pusti spoljašnji hodnici.
Republika – Prikaz knjige Dubravke Ugrešić „Kultura laži“: Jedne večeri oktobra 1988. sedeo sam na 9. spratu novobeogradskog solitera sa Vesnom i Dejanom Anastasijevićem.
Nedeljnik – Razgovor iz januara 2022. o Nobelovoj nagradi, Holandiji i Jugoslaviji: Moji dječji književni idoli bili su Ana Frank i Minou Drouet. Današnji idoli djevojčica su influenserke.
Dubravka Ugrešić je život provela na prvoj liniji, neprestano se izlažući napadima, pisanjem i osvajanjem slobode, bez uporišta u strukturama moći, oslanjajući se na sopstveni tekst.
Dubravka Ugrešić (27.3.1949 – 17.3.2023): Vrhunska književna krojačica i majstorica pripovijedanja. Prijateljica gubitnika, otpadnika i sanjara, suvišnih ljudi, egzilanata i migranata.
Dubravka Ugrešić čita svoj tekst o Radovanu Karadžiću i ostalim starcima koji su nam uništili život. Preuzmite audio knjigu „Napad na mini bar“, gde 19 tekstova čitaju autorka i Mirjana Karanović.
Sve dok mi se nije javila Ferida Duraković, sa vešću o smrti Dubravke Ugrešić. Ne sme se tako otići, bez Nobelove nagrade, dok se Sloveni međusobno ubijaju, dok svi sve zabranjuju.
Povodom smrti Dubravke Ugrešić (1949 – 2023) ponavljamo esej koji je autorka pročitala na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ 2. decembra 2018. u Domu omladine u Beogradu.
Intervju pred otvaranje izložbe na Oktobarskom salonu – Moja je izložba infantilni pokušaj prisjećanja početka. Dakako, mog početka. A „početak je kada sam se ja rodila, a kraja nema“.
Dobila sam ih u paketu, pročitavam ih treći, prelistavam stoti put. Prve dve su knjige za čitanje i maženje: savršeni dizajn čini ih prijatnim za ruku – svileni dodir i pomeranje paus papira…
Novosti – Akademsku 1975-76. provela sam u Moskvi zahvaljujući reciprocitetnim stipendijama koje su razmjenjivala ministarstva obrazovanja dviju država, Jugoslavije i SSSR-a.
Intervju za Drugarice – Ja ne mogu reći ženama što da čine. Mislim da je ipak najvažnije da vrate ili da uspiju zadržati svoje pravo na javni govor, kojeg je žena muškom voljom lišavana.
Novosti – Demokratske vlasti u hrvatskoj kulturi već 30 godina – usput da podsjetim da je „represivni“ jugoslavenski komunizam imao rok trajanja od 45 godina! – provode svoje kulturne strategije.
Iz intervjua povodom izlaska nove knjige eseja „Doba kože“ (Fraktura 2019): Nema dna. Kraj je samoubojstvo. U tu nas rupu, kao svoje taoce, vuku naši vođe, da se sami putem ne bi dosađivali.
Došla žena-psihijatar da pomogne traumatiziranim izbjeglicama. Ljudi su bili nezainteresirani. „Ljudi“, zavapila je žena, i sama izbjeglica, „ako nemate traume, dajte ih izmislite, jer ću izgubiti posao!“
AUDIO – Predavanje sa dvodnevnog skupa „Muzealizacija Jugoslavije“, održanog u sali Amerikana u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Muzeja Jugoslavije i Platforme za savremenu umetnost Kiosk.
Umirovljenici-izdajice plaćaju topličke usluge “mrskim” Srbima, jer su one tamo jeftinije i, pretpostavljam, bolje nego u Hrvatskoj. Toplice su test domoljublja. Domoljublje pada na toplicama.
Ex-Yu prostor se oslobodio boljeg oblika života i vratio se unazad, u nakaradnu društvenu leguru sastavljenu od elemenata militarističko-mafijaške zajednice i plemenskog društvenog uređenja.
Povodom dodijele nagrade Tportala za najbolji roman: Ako bezazlenu pjesmicu koju skandiraju hrvatski osmoškolci Ubili smo Djeda Mraza, krvava je cijela staza prenesete na širi plan, stvari postaju još gore.
Ako se danas kultura shvaća kao nacionalna sluškinja koja će čistiti cipele Anti Gotovini, na primjer, jer je to odlučio opći konsenzus, onda prijeti opasnost da kultura to i postane.
Cijela ta jugoslavenska priča nema veze s ideologijom i ispravljanjem povijesnih nepravdi nego s brutalnom pljačkom, a sve tobože u ime borbe protiv diktatorskog komunističkog režima.
Kultura koncenzusa tiho se ušuljala u naše živote s čvrstom namjerom da tu i ostane. Živimo okruženi urednim kulturnim okolišem iz kojega su nestali opasni i uznemirujući oblici umjetničkog života.
Mladina – Jedan važan indikator pokazuje da stvari ipak kreću na bolje. To je trenutak kada one krenu nagore. Mračni ljudi postaju sve nervozniji i žešći. Njihova dernjava znak je da gube.
Hrvatska kultura i školstvo su rezultat autokratskog hipernacionalističkog projekta, baš kao i sama država Hrvatska. Taj projekt je započeo 1991. i realizirao se zahvaljujući podršci velikog broja ljudi.
Jutarnji list – Ja, Dubravka Ugrešić, u potpunosti podržavam inicijative gđe. Željke Markić. Njoj su već 1991. obećali neke stvari…
This article was originally published in 2008, when Karadzic was caught in Belgrade. We republished it 8 years latter, when the Hague Tribunal reached its verdict in the Karadzic case.
Conversation with Łukasz Pawłowski for Kultura liberalna magazine: In all the Balkan countries you can hardly find decent media. Along with deprofessionalization, there is the process of ‘dumbification’…
Iz razgovora za poljski časopis: Ima mnogo razloga za očajanje. Jedan je slom očekivanog sistema vrednosti. Zahvaljujući tzv. demokratiji, na vlast je došao ološ: to je počelo s Miloševićem i Tuđmanom.