Desnica na evropskim izborima
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
Mi u istočnoj Evropi smo naučili da kada se populista vrati na vlast, on ne sanja o revoluciji, već o osveti. Vraća se mašući spiskom neprijatelja, ogorčen zbog svoje ranije naivnosti.
Dok Putin računa na opadanje podrške Ukrajini, mnogo toga zavisi od odluka birača ove godine, od izbora za Evropski parlament u junu do predsedničke trke u SAD u novembru.
Za Moskvu bi idealni posleratni status Ukrajine ličio na palestinsku državu kakvu je zamislila ekstremna desnica Izraela. Vreme je da se na sto iznese realistična protivponuda.
Klimatske promene, rat u Ukrajini, kovid-19, imigracija i globalna ekonomska previranja – oko svakog od ovih pet pitanja formirana je značajna „izborna baza“ za predstojeće evropske izbore.
Uoči poslednjeg samita, lideri EU su brinuli da će Orban staviti veto na pristupne pregovore sa Ukrajinom, ali ne i na paket pomoći za Kijev od 50 milijardi evra. Na kraju se desilo obrnuto.
Evropljani se sada suočavaju sa dva veoma različita, ali međusobno povezana rata koji ugrožavaju ne samo bezbednost Evrope, već i politički identitet evropskih društava.
Unutrašnji rat konzervativaca iznedrio je dramatičnu liberalizaciju poljskog društva. Utišali su se čak i protivnici evropskih vrednosti iz opozicije, da ne bi time podržali omraženu partiju.
„Zabavnije je biti fašista“, izjavio je moj 14-godišnji sin, koji inače voli slobodu, pošto je veći deo leta proveo sa drugarima igrajući društvenu igru „Tajni Hitler“, objavljenu u trampovskoj 2016.
Da bi pobedio u ratu, Putinu su potrebni nemilosrdni lideri poput šefa Vagnera. Ali da bi obezbedio svoju moć i garantovao jedinstvo elite, mora da se osloni na lojalne, neharizmatične ličnosti.
U mnogim demokratijama nastupa la lutte finale, „poslednji i odlučni teški boj“. Ovaj nezaboravni stih iz refrena „Internacionale“ prikladan je opis većeg dela savremene demokratske politike.
Primanje tako velike zemlje koja je u ratu u EU izgleda gotovo nemoguće. Jedino što je neprihvatljivije od toga je da odbijete da je primite. Sve to zahteva preispitivanje čitavog evropskog projekta.
Izlaganje na skupu Evropskog saveta za inostrane odnose: Dugo nismo imali ukrajinsku politiku, već samo rusku. Sada smo otišli u drugu krajnost: imamo ukrajinsku politiku, a ukinuli smo rusku.
Teška zima neće navesti Evropu da odustane od podrške Ukrajini. Smenjuju se vlade, ali sankcije Rusiji opstaju. Pogledajte Italiju, gde je i vlada krajnje desnice prihvatila evropski konsenzus.
Prikaz dve knjige: Izrael „zauzima čitav kontinent u američkom umu… Ideja povratka Jevreja u biblijsku postojbinu dotiče neke od najvažnijih i najintimnijih tema u američkoj religiji i kulturi“.
Čitavo moje političko sazrevanje odvijalo se u senci fenomena Gorbačov. Nije nas oslobodio, ali nam je dao priliku da okusimo slobodu. Zainteresovao je svet da zamisli jednu drugačiju Rusiju.
Transkript nastupa na Lennart Meri konferenciji: Period koji je počeo mirnim ujedinjenjem Nemačke završava se pokušajem Rusije da nasilno podeli Ukrajinu. Gde smo pogrešili u tih 30 godina?
N1 – Razgovor za Spiegel: Delovi deklaracije o aneksiji Krima su preuzeti iz deklaracije o nezavisnosti Kosova, a napad na Kijev je počeo rušenjem televizijskog tornja…
Nakon ruske okupacije Krima 2014. Merkel je Obami rekla da je Putin izgubio dodir sa realnošću, da živi „u drugom svetu“. Danas svi živimo u tom svetu gde slabi trpe, a jaki rade šta hoće.
Za liberalne kritičare Angele Merkel kompromis sa čelnicima Mađarske i Poljske odražava sve ono što ne valja u Evropskoj uniji: nedostatak vizije, fokus na puki opstanak i brutalni realizam.
Nešto se desilo sa samim konceptom moći i to je ono što demokratiju danas čini drugačijom. Ranije smo imali osećaj da znamo gde je moć, šta ona jeste i bilo je lakše preuzeti je i preraspodeliti.
Autor govori o novoj knjizi i nasleđu 1989: U osnovi podrške populistima nije strah od sveta bez granica, već strah od gradova bez lekara. U protekle dve godine, Bugarsku je napustilo 10.000 lekara…
Novi magazin – Centralnoevropske populiste privlači Netanjahuov Izrael na način na koji su zapadnoevropski levičari 1960-ih i 1970-ih bili hipnotisani Kubom Fidela Kastra.
Broj migranata koji su tokom prošle godine ušli u EU jednak je broju turista koji za jedan dan u avgustu posete Atinu. Ankete pokazuju da građane više brine problem korupcije…
„Tranzicija na Balkanu je završena“, rekao mi je nedavno Remzi Lani, albanski politički analitičar. Pritom on ne misli na transformaciju diktature u demokratiju: „Mi smo imali tranziciju iz represivnih u depresivne režime“.
Iz nove knjige Samizdata: EU je uvek bila ideja u potrazi za stvarnošću. Ali raste zabrinutost da nestaje ono što je držalo na okupu. Pola dece u nemačkim srednjim školama ne zna da je Hitler bio diktator…
Deutsche Welle – „Ne želimo da se Balkan okrene Turskoj ili Rusiji“, rekao je francuski predsednik u Strazburu. Ali, dodao je, ne želimo ni da se Evropa na brzinu proširi na 30-32 članice po starim pravilima.
„Drugi svetski rat je završen, ali Prvi još traje“, kazao mi je nedavno jedan turski zvaničnik u Ankari. On je mislio na Bliski istok, ali u Moskvi, Kijevu i na Balkanu isti komentar sam čuo o Evropi.
Da biste promenili život više vam ne treba partija. Dovoljan je čamac. U svetu bez društvene mobilnosti, lakše je preći nacionalne nego klasne granice.
Obećani su nam turisti, a ne izbeglice. To su postala dva lica globalizacije. Turisti su lice koje prihvatamo. Privlačenje turista i odbijanje migranata: to je sažet opis istočnoevropskog idealnog sveta.
Kažu da je na vest o izbijanju pariske revolucije 1848. Nikolaj Prvi uleteo u dvor, prekinuo ples i izdao kontrarevolucionarnu zapovest: „Na konje! Na Pariz!“ U Putinovom Kremlju vlada slično raspoloženje.