Trampovska revolucija i Evropa
Za manje od dva meseca otkako je mandat preuzela nova administracija u Vašingtonu, evropska politička scena se transformisala u poprište sukoba između Trampovih saveznika i protivnika.
Za manje od dva meseca otkako je mandat preuzela nova administracija u Vašingtonu, evropska politička scena se transformisala u poprište sukoba između Trampovih saveznika i protivnika.
Rani potezi Trampovog tima signaliziraju da je novi predsednik SAD odlučio da demonstrira svoju moć ne tako što će se suprotstaviti američkim neprijateljima, već pokoravanjem saveznika Vašingtona.
Dok sam posmatrao očaj i zbunjenost liberala širom sveta zbog pobede Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima u novembru, imao sam utisak da sam to jednom već doživeo.
Pritisnuti posrnulom ekonomijom i paralisani strahom od migracija, uz Trampovu pobedu i ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku, Evropljani podsećaju na junaka iz filma „Dobro došli, mister Čens“.
Tramp sada dolazi kao revolucionarna sila, krajnje nepoverljiv prema američkim institucijama. Hoće da poskida maske. Americi predstoji mekša verzija istočnoevropske 1989. To je smena elita.
Predavanje u Beogradu – Savremenu politiku oblikuju dva apokaliptična diskursa. Na levici je to klima. Na desnici, demografska imaginacija: ne poslednji čovek, već poslednji Bugarin, Srbin, belac.
VIDEO – Integralni snimak izlaganja na engleskom sa otvaranja skupa „Transformacije kasnog socijalizma: 1980-e“ na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju. Dostupan je prevod nastupa na srpskom.
Nijedan američki predsednik, čak ni stari drugar Tramp, neće moći da igra herojskog mirotvorca. Mir mora biti ruska pobeda. Razbijanje NATO-a jedan je od ratnih ciljeva Moskve.
Trend u Evropi su demokratije u ćorsokaku: njima upravljaju kratkotrajne vlade ili tehnokratske administracije sa dovoljno glasova za privremeni opstanak, ali nedovoljnom podrškom za upravljanje.
Sve do trenutka kada je metak okrznuo uho Donalda Trampa, kampanja za predsedničke izbore u Sjedinjenim Državama ličila je na tragikomični okršaj između „osuđenika“ i „slabića“.
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
Mi u istočnoj Evropi smo naučili da kada se populista vrati na vlast, on ne sanja o revoluciji, već o osveti. Vraća se mašući spiskom neprijatelja, ogorčen zbog svoje ranije naivnosti.
Dok Putin računa na opadanje podrške Ukrajini, mnogo toga zavisi od odluka birača ove godine, od izbora za Evropski parlament u junu do predsedničke trke u SAD u novembru.
Za Moskvu bi idealni posleratni status Ukrajine ličio na palestinsku državu kakvu je zamislila ekstremna desnica Izraela. Vreme je da se na sto iznese realistična protivponuda.
Klimatske promene, rat u Ukrajini, kovid-19, imigracija i globalna ekonomska previranja – oko svakog od ovih pet pitanja formirana je značajna „izborna baza“ za predstojeće evropske izbore.
Uoči poslednjeg samita, lideri EU su brinuli da će Orban staviti veto na pristupne pregovore sa Ukrajinom, ali ne i na paket pomoći za Kijev od 50 milijardi evra. Na kraju se desilo obrnuto.
Evropljani se sada suočavaju sa dva veoma različita, ali međusobno povezana rata koji ugrožavaju ne samo bezbednost Evrope, već i politički identitet evropskih društava.
Unutrašnji rat konzervativaca iznedrio je dramatičnu liberalizaciju poljskog društva. Utišali su se čak i protivnici evropskih vrednosti iz opozicije, da ne bi time podržali omraženu partiju.
„Zabavnije je biti fašista“, izjavio je moj 14-godišnji sin, koji inače voli slobodu, pošto je veći deo leta proveo sa drugarima igrajući društvenu igru „Tajni Hitler“, objavljenu u trampovskoj 2016.
Da bi pobedio u ratu, Putinu su potrebni nemilosrdni lideri poput šefa Vagnera. Ali da bi obezbedio svoju moć i garantovao jedinstvo elite, mora da se osloni na lojalne, neharizmatične ličnosti.
U mnogim demokratijama nastupa la lutte finale, „poslednji i odlučni teški boj“. Ovaj nezaboravni stih iz refrena „Internacionale“ prikladan je opis većeg dela savremene demokratske politike.
Primanje tako velike zemlje koja je u ratu u EU izgleda gotovo nemoguće. Jedino što je neprihvatljivije od toga je da odbijete da je primite. Sve to zahteva preispitivanje čitavog evropskog projekta.
Izlaganje na skupu Evropskog saveta za inostrane odnose: Dugo nismo imali ukrajinsku politiku, već samo rusku. Sada smo otišli u drugu krajnost: imamo ukrajinsku politiku, a ukinuli smo rusku.
Teška zima neće navesti Evropu da odustane od podrške Ukrajini. Smenjuju se vlade, ali sankcije Rusiji opstaju. Pogledajte Italiju, gde je i vlada krajnje desnice prihvatila evropski konsenzus.
Prikaz dve knjige: Izrael „zauzima čitav kontinent u američkom umu… Ideja povratka Jevreja u biblijsku postojbinu dotiče neke od najvažnijih i najintimnijih tema u američkoj religiji i kulturi“.
Čitavo moje političko sazrevanje odvijalo se u senci fenomena Gorbačov. Nije nas oslobodio, ali nam je dao priliku da okusimo slobodu. Zainteresovao je svet da zamisli jednu drugačiju Rusiju.
Transkript nastupa na Lennart Meri konferenciji: Period koji je počeo mirnim ujedinjenjem Nemačke završava se pokušajem Rusije da nasilno podeli Ukrajinu. Gde smo pogrešili u tih 30 godina?
N1 – Razgovor za Spiegel: Delovi deklaracije o aneksiji Krima su preuzeti iz deklaracije o nezavisnosti Kosova, a napad na Kijev je počeo rušenjem televizijskog tornja…
Nakon ruske okupacije Krima 2014. Merkel je Obami rekla da je Putin izgubio dodir sa realnošću, da živi „u drugom svetu“. Danas svi živimo u tom svetu gde slabi trpe, a jaki rade šta hoće.
Za liberalne kritičare Angele Merkel kompromis sa čelnicima Mađarske i Poljske odražava sve ono što ne valja u Evropskoj uniji: nedostatak vizije, fokus na puki opstanak i brutalni realizam.
Nešto se desilo sa samim konceptom moći i to je ono što demokratiju danas čini drugačijom. Ranije smo imali osećaj da znamo gde je moć, šta ona jeste i bilo je lakše preuzeti je i preraspodeliti.