Orbanov pad i uspon Evrope
Peter Mađar, novi premijer Mađarske, pobedio je na talasu antisistemske energije koja može koristiti i populističkim kandidatima u drugim zemljama. To nije poraz, već evolucija Orbanovog nacionalizma.
Peter Mađar, novi premijer Mađarske, pobedio je na talasu antisistemske energije koja može koristiti i populističkim kandidatima u drugim zemljama. To nije poraz, već evolucija Orbanovog nacionalizma.
Nakon Drugog svetskog rata, američka hegemonija obezbeđivala je globalna javna dobra: otvorene pomorske puteve, stabilan finansijski sistem. Danas Amerika nije ni voljna ni sposobna za to.
Demokratska politika prešla je na drugačiji vremenski režim. Prošlost i sadašnjost su se nekako urušile jedna u drugu. Tramp se ponaša kao da je sam sebi i otac i sin.
Evropa je pred teškim izborom. NATO joj je i dalje očajnički potreban, ali njena relevantnost na globalnoj sceni zavisiće od njene spremnosti da preživi u svetu bez Atlantskog saveza.
Nedavno globalno istraživanje javnog mnjenja pokazuje da u prvoj godini novog Trampovog mandata sve više ljudi veruje da uticaj Kine raste – i da je to dobra vest za njihovu zemlju i svet.
Kraj liberalnog poretka se sada konačno dogodio. Više ne možemo da se pravimo da nama poznati svet i dalje postoji. Za Evropu je to posebno bolno, jer je ona u tom svetu imala uticajnu ulogu.
U protekloj godini svi su govorili o Trampu. Ali kad pogledate podatke iz novog istraživanja globalnog javnog mnjenja, jasno vidite široko rasprostranjen osećaj da će naredna decenija biti kineska.
Pretpostavka američke administracije da se Evropa kreće udesno nije pogrešna, ali jeste pogrešno očekivanje da je uspon lidera naklonjenih Trampu dovoljan da očuva dominaciju Amerike u EU.
Efekat američke promene strane u međunarodnoj politici može se uporediti jedino sa posledicama raspada SSSR-a. Trampovska revolucija promenila je identitet gotovo svih političkih aktera.
Na marginama vojne parade u Pekingu, čulo se kako ruski predsednik i njegov kineski kolega razmatraju pitanje besmrtnosti. Šta ako svetom upravljaju starci koji ne žure, uvereni da imaju vremena?
Zaštita lojalista i selektivni progon političkih protivnika motiviše vlade da stave nezavisne agencije pod kontrolu. Dok je Zelenski pod pritiskom odustao od svog plana, u Bugarskoj su protesti u punom jeku.
Mada većina Evropljana veruje da je Tramp loš i za Ameriku i za njihovu zemlju, kao i za svetski mir, većina evropskih desničara tvrdi da je američki politički sistem uspešan a da je evropski propao.
U aktuelnoj geopolitičkoj stvarnosti, umesto vizije budućnosti nudi nam se poređenje sa prošlim događajima. Istorijske analogije postale su omiljen način suočavanja sa anksioznostima sadašnjice.
Unutrašnja politika osetno se menja. Istočna Evropa je sada podjednako naklonjena Americi kao i zapadna, ali ne zahvaljujući proameričkom konsenzusu, već zbog krajnje desničarskih stranaka.
Mediji su preplavljeni pričama o ličnom bogaćenju američkog predsednika. Od kriptovalute do poslova s nekretninama, procenjuje se da je Trampovo bogatstvo sada veće za oko milijardu dolara.
Trampova spremnost da prizna aneksiju Krima i ukine sankcije Moskvi liči na vašingtonsku verziju politike detanta Zapadne Nemačke prema svojoj istočnoj polovini u vreme hladnog rata.
Za manje od dva meseca otkako je mandat preuzela nova administracija u Vašingtonu, evropska politička scena se transformisala u poprište sukoba između Trampovih saveznika i protivnika.
Rani potezi Trampovog tima signaliziraju da je novi predsednik SAD odlučio da demonstrira svoju moć ne tako što će se suprotstaviti američkim neprijateljima, već pokoravanjem saveznika Vašingtona.
Dok sam posmatrao očaj i zbunjenost liberala širom sveta zbog pobede Donalda Trampa na američkim predsedničkim izborima u novembru, imao sam utisak da sam to jednom već doživeo.
Pritisnuti posrnulom ekonomijom i paralisani strahom od migracija, uz Trampovu pobedu i ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku, Evropljani podsećaju na junaka iz filma „Dobro došli, mister Čens“.
Tramp sada dolazi kao revolucionarna sila, krajnje nepoverljiv prema američkim institucijama. Hoće da poskida maske. Americi predstoji mekša verzija istočnoevropske 1989. To je smena elita.
Predavanje u Beogradu – Savremenu politiku oblikuju dva apokaliptična diskursa. Na levici je to klima. Na desnici, demografska imaginacija: ne poslednji čovek, već poslednji Bugarin, Srbin, belac.
VIDEO – Integralni snimak izlaganja na engleskom sa otvaranja skupa „Transformacije kasnog socijalizma: 1980-e“ na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju. Dostupan je prevod nastupa na srpskom.
Nijedan američki predsednik, čak ni stari drugar Tramp, neće moći da igra herojskog mirotvorca. Mir mora biti ruska pobeda. Razbijanje NATO-a jedan je od ratnih ciljeva Moskve.
Trend u Evropi su demokratije u ćorsokaku: njima upravljaju kratkotrajne vlade ili tehnokratske administracije sa dovoljno glasova za privremeni opstanak, ali nedovoljnom podrškom za upravljanje.
Sve do trenutka kada je metak okrznuo uho Donalda Trampa, kampanja za predsedničke izbore u Sjedinjenim Državama ličila je na tragikomični okršaj između „osuđenika“ i „slabića“.
Dugoročne posledice pomeranja udesno za sada su nejasne. Da li je uspon desnice strukturni trend ili reakcija na ekonomsku nestabilnost? Hoće li Evropa ubauljati u mnogo mračniji scenario?
Živimo u talogu vremena. Utisak propasti zajednički je širom političkog spektra. Desnica oseća nostalgiju za prošlošću. Levica je nostalgična za nestalom budućnošću.
Mi u istočnoj Evropi smo naučili da kada se populista vrati na vlast, on ne sanja o revoluciji, već o osveti. Vraća se mašući spiskom neprijatelja, ogorčen zbog svoje ranije naivnosti.
Dok Putin računa na opadanje podrške Ukrajini, mnogo toga zavisi od odluka birača ove godine, od izbora za Evropski parlament u junu do predsedničke trke u SAD u novembru.
Za Moskvu bi idealni posleratni status Ukrajine ličio na palestinsku državu kakvu je zamislila ekstremna desnica Izraela. Vreme je da se na sto iznese realistična protivponuda.
Klimatske promene, rat u Ukrajini, kovid-19, imigracija i globalna ekonomska previranja – oko svakog od ovih pet pitanja formirana je značajna „izborna baza“ za predstojeće evropske izbore.