U mašini
Šest večeri nedeljno Vladimir Solovjov, jedan od dominantnih glasova ruske propagande, okuplja u tv studiju grupu komentatora na rundu naizgled slobodne diskusije koja traje dva sata.
Šest večeri nedeljno Vladimir Solovjov, jedan od dominantnih glasova ruske propagande, okuplja u tv studiju grupu komentatora na rundu naizgled slobodne diskusije koja traje dva sata.
„Pitanje: Da li smo u ratu sa Ukrajinom? Odgovor: Nismo. Sprovodimo mirovnu misiju sa ciljem da obuzdamo nacionaliste koji sprovode represiju nad stanovništvom koje govori ruski.“
Na dan prvih napada na SRJ Primakov leti u Ameriku da moli zajmove od MMF-a. Al Gor odbija molbu za odlaganje rata i on okreće avion nad Atlantikom i vraća se u Moskvu. Tako je počelo.
„Slušaš li Putina?“, pitala me je prijateljice iz Moskve. Da, baš sam slušala kako govori da Ukrajina nema istoriju legitimne državnosti. Posle njegovog govora ona je napisala: „Ne mogu da dišem“.
Memorijal je osnovan u danima perestrojke Mihajla Gorbačova. „Izgledalo je kao da nas je sve obuzela duboka potreba za istinom“, ispričala mi je Elena Žemkova, izvršna direktorka organizacije.
Zamjatinu je izmakao neodoljivi zov najgoreg u ljudskoj prirodi, poziv sledbenicima da odbace sve konvencije dostojanstva i očekivanja morala i zajedno budu najgore verzije samih sebe.
Dmitri Muratov je glavni urednik Nove gazete, lista koji je prvi u Rusiji po broju ubijenih novinara. Mnogi su se nadali da će Nobelovu nagradu dobiti Navaljni…
Negde na polovini konferencije za novinare koju je Vladimir Putin držao posle susreta sa predsednikom Džoom Bajdenom, ruski predsednik pozvao je novinara po imenu: „Andrej, molim te, izvoli.“
Policija je zaplenila letke sa porukom „Rusija će biti srećna“ i odnela ih na procenu, da utvrdi da li se ovaj slogan može kvalifikovati kao ekstremistički govor, koji je u Rusiji zabranjen zakonom.
Njujork je uspeo da obezbedi više časova uživo nego mnogi bolje opremljeni gradovi. Ali skoro 3 meseca otkad su vakcine dostupne nastavnicima, manje od pola njih je primilo prvu dozu.
Prekršaji zatvorskih pravila uključuju „ustajanje iz kreveta 10 minuta pre naredbe“, odbijanje jutarnjih vežbi i to što je „na sastanak sa advokatom došao u majici kratkih rukava“.
Posle poraza 2002. Orban je obznanio da „domovina ne može biti u opoziciji“. Pod „domovinom“ je mislio na sebe kao jedinog pravog predstavnika Mađarske: ako on nije u vladi, onda je vlada oteta.
Godinama nisam preispitivala svoje rezerve prema Navaljnom. Iako hrabar protivnik Putinovog režima, on je bio u savezu sa ultranacionalistima i izražavao stavove koje smatram neprihvatljivim.
Putinova palata je igračka – džinovski lego projekat poremećenog, opsesivnog uma. U svom filmu Navaljni ističe neke od najapsurdnijih detalja, kao što je četka za vece šolju od 700 evra u kući u vinogradu.
Imam samo dva moguća objašnjenja zašto se policija Kapitola nije dovoljno pripremila ni primenila silu. Ili su bili u dosluhu sa jurišnicima, ili ih nisu shvatili ozbiljno, što će reći: nisu ih se plašili.
Već smo navikli na to da nas Tramp uvek iznova izneverava i to povezujemo sa dve odlike njegove vladavine: surovost i militantna nesposobnost. Ali postoji i treća, tipična za autokratije: ravnodušnost.
Proteste je izazvala odluka ustavnog suda kojom se praktično ukida pravo na abortus. Vlada je odložila primenu ove odluke, ali demonstracije ne prestaju. Cilj je rušenje vlade Partije zakona i pravde.
Izgleda da je Trumpov pokušaj prevrata osuđen na propast. Ali i kada je neuspešan Trump je uspešan. Od samih početaka njegov glavni projekat je rušenje političkog poretka kakav poznajemo.
Na kraju Trampovog mandata neki sugerišu da bi trebalo osnovati komisije za istinu i pomirenje koje bi se bavile njegovim nasleđem. Vašington post je ovu ideju ocenio kao „užasno lošu“…
„Njegovi debeli prsti kao ljigavi crvi / Njegove reči tvrde kao tegovi za vagu“. Nitkov na vlasti je neizbežan, on je naša opsesija i stvarnost. Deleći nas on nas okuplja u ono što je ostalo od zajedništva.
Verovatno ste čuli kako se Rudi Đulijani obrukao na kraju nastavka „Borata“. Ostatak filma je zabavan, jeziv, čista uživancija…
Često idem na fizikalnu terapiju. Na prvim vežbama sam dobio dve čaše vode. Trebalo je da supenom kašikom zahvatim vodu iz jedne i prelijem je u drugu. Bilo je jako teško, pravo mučenje.
Šta bi bilo da je Njujorčane pandemija inspirisala za kreativno rešavanje problema? Šta bi bilo da su prazni soliteri Menhetna, među njima i najviši Svetski trgovinski centar, pretvoreni u škole?
Otkud atentat na Navaljnog baš sada? Jedno objašnjenje je da je neki samozvani osvetnik izveo napad na svoju ruku. Drugo objašnjenje je da se ruski režim uplašio protesta u Belorusiji.
Njegova kontrola nad polugama vlasti je ograničena, kao i njegov kontakt sa realnošću. Ali sistem vlasti koji preotima nema ugrađene mehanizme zaštite od ove vrste napada.
Zašto je tako strašno biti moralno opredeljen? Budući istoričari juna 2020. možda će dati odgovor na to pitanje. Kako god bilo, izraz „moralna jasnoća“ dobio je važno mesto u debati o medijima.
Brinem za usamljene vaspitače i usamljene političare, usamljene pisce i usamljene ekonomiste, usamljene arhitekte i usamljene filmske stvaraoce, usamljene organizatore i usamljene umetnike…
Analitičari koji su je proglasili spasiteljkom regionalne demokratije slavili su njenu iznenadnu pobedu na predsedničkim izborima kao trijumf liberalizma u regionu koji kao da je odustao od tih ideala.
Ona je mlada, a on star. Ona je iskrena, a on laže po navici. Ona se oslanja na nauku, a on samo na svoj osećaj. Ona je fokusirana na predvidivu budućnost, a on živi u imaginarnoj prošlosti.
Krah subprimarnog hipotekarnog tržišta i finansijska kriza iz 2007. i 2008. mogle su biti smrt neoliberalizma; umesto toga, „zombijevski neoliberalizam“ sada hara zemljom.
HBO serija „Černobilj“ nam nudi romantizovanu verziju događaja. Serija je veoma gledana, pa izgleda da će na kraju ona, a ne knjige, popuniti prazninu o Černobilju. To nije dobro.
Prosečan američki liberal klimnuće glavom na tvrdnju da je Rusija podrila američke izbore i instalirala predsednika po svojoj volji. Prosečan ruski liberal (znatno malobrojnija kategorija) na to će se grohotom nasmejati.