Sve što niste znali o neoliberalizmu
U razvijenim zemljama nije došlo do odumiranja države: iako kao ideologija teži smanjenju države, u stvarnosti neoliberalizam proizvodi sve veći državni aparat.
U razvijenim zemljama nije došlo do odumiranja države: iako kao ideologija teži smanjenju države, u stvarnosti neoliberalizam proizvodi sve veći državni aparat.
Neki uporno ponavljaju da izbeglice otimaju radna mesta starosedeocima, što znači da su izbeglice vredni radnici, a drugi se žale da se izbeglice oslanjaju na socijalnu pomoć, što znači da premalo rade.
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
Evropski neliberalni lideri znaju da će im dani brzo biti odbrojani ako ih prekomerna potrošnja gurne u finansijsku krizu i primora da zatraže pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda.
Iako će se, u principu, brexit konačno dogoditi 29. marta 2019, prilično je neizvesno da li je taj rok realan – zapravo, nije neizvesno samo kada, već i kako, pa čak i da li će se brexit dogoditi.
Početak samita G20 u Hamburgu (7-8. jul) obeležen je neizvesnošću. Lideri vodećih razvijenih i novih ekonomija sastaju se u suštinski izmenjenom globalnom okruženju.
Posle Macronove pobede navodno smo prešli u doba post-populizma. Ova interpretacija ima manu koja se pripisuje populistima – previše uprošćava stvari.
Theresa May je obećala da će ukinuti ljudska prava koja „stoje na putu“ borbi protiv terorizma. To je uverljiva pretnja: ona je kao ministarka oduzimala državljanstva u ime nacionalne bezbednosti.
Brexit može biti zaustavljen jedino ukoliko vlada zaključi da su posledice izlaska neprihvatljivo teške i predloži javnosti da odluku promeni na novom referendumu. Ali to je malo verovatno.
Mnogi glasaju za one koje obećavaju povratak u prošlost, kada su vlade branile nacionalne ekonomije, kada se političarima moglo verovati i kada roboti i stranci nisu otimali poslove belim muškarcima.
Agenda za održivi razvoj 2030. Ujedinjenih nacija obavezuje države članice na dobar posao za sve. Ovaj cilj je važan sada kada frustracija radnika utiče na rezultate izbora širom sveta.
Ovog meseca Evropska unija slavi 60. godišnjicu potpisivanja svog utemeljujućeg akta, Rimskog ugovora, kojim je ustanovljena Evropska ekonomska zajednica. Ima mnogo razloga za slavlje.
Izjednačavanje vlada članica sa građanima pokazuje odsustvo mašte u samim osnovama EU. Do toga je došlo premeštanjem nadležnosti sa demokratski biranih tela na Evropsku komisiju.
Ovaj koncept je suprotan ideji solidarnosti sa ugroženim članovima društva. Srednja klasa koja bi je finansirala, ovu „bezuslovnu“ redistribuciju ne prepoznaje kao socijalnu pravdu.
Politika izolacije je velika prepreka Wildersovom dolasku na vlast. Obrti su mogući, što pokazuje i Trumpova pobeda, ali PVV je dobro poznata partija koja je već iskusila ograničenja svog programa.
Znam kako izgledaju građani sveta: jednog viđam svaki put kad prođem pored ogledala. Odrastao sam u jednoj zemlji, živim u drugoj, imam pasoše obe, a zbog posla sam uvek na nekom trećem mestu.
Svaki Evropljanin treba da uživa pravo na posao od koga može da se živi, pristojne uslove stanovanja, kvalitetno zdravstvo i obrazovanje i čistu životnu sredinu u sopstvenoj zemlji.
On je samo najakutniji simptom opšte globalne pojave. Društveno i političko nezadovoljstvo će nastaviti da ključa širom sveta, sve dok države i tržišta ne dostignu novu ravnotežu.
Stvoreno je okruženje koje, bar u teoriji, nalaže redistribuciju od dobitnika ka gubitnicima. Ali zagovornici tržišnog fundamentalizma su zabranili redistribuciju.
Poslednja od više desetina kriza u prethodnih 27 godina postkomunističke demokratizacije počela je pobedom Socijaldemokratske partije na parlamentarnim izborima decembra 2016.
Planovi za napuštanje različitih oblika neoliberalizma i približavanja ekonomskom nacionalizmu već su spremni.
Globalizacija je smanjila nejednakost među zemljama sveta. S druge strane, proizvela je mnogo nezadovoljnih i nesrećnih ljudi. Oni su izglasali brexit i Donalda Trumpa za predsednika SAD.
Ponuda lidera koji bi želeli da budu „jedni i jedini“ donedavno je premašivala tražnju, ali situacija se brzo i nezaustavljivo menja, pa tražnja premašuje ponudu.
Slobodna trgovina je bila temelj prosperiteta koji smo ostvarili u svetu posle Drugog svetskog rata. Ali čini se da je globalizacija dostigla svoje krajnje granice.
Govori se o velikim profitima „vlasnika robota“, kao da su oni robovlasnici. Robot je mašina kao i svaka druga. Opsesija robotima u vezi je sa našom fascinacijom njihovim antropomorfizmom.
Na zasedanju Lige naroda u septembru 1929, francuski premijer Aristide Briand izložio je senzacionalnu ideju o evropskoj federalnoj uniji. Svih 26 evropskih delegata su podržali ovaj predlog.
Duh dezintegracije treba vratiti u bocu i ubediti Britaniju da promeni svoj stav o Evropi, što je po opštem mišljenju sa obe strane Lamanša nemoguće. Ali u politici su moguće nemoguće stvari.
Na dnu svakog od ovih plakata boldovanim slovima se podseća da je referendum 2. oktobra. U pitanju je pokušaj Orbana da ospori plan EU o kvotama migranata za sve zemlje članice.
Liberalne demokratije se razlikuju od fašizma i autoritarizma po tome što su za njih kompromis i prilagođavanje nužni preduslovi svake politike. Sada je ugrožena sama suština politike akomodacije.
On se zalaže za postepeno napuštanje evra i veruje da kraj zajedničke valute ne bi nužno bio kraj evropskog projekta. Takvim stavom on pokazuje duboko nerazumevanje evropske stvarnosti.
Ako Hillary Clinton i Demokratska stranka ne shvate prirodu tekućeg prestrojavanja, čeka ih neprijatno buđenje – kao i čitavu zemlju, bojim se. Jer Donald Trump odlično shvata šta se događa.
Evropska komisija je izdala saopštenje o „Evropskoj agendi za kolaborativnu ekonomiju“. Komisija koristi ovaj izraz kao da „kolaborativna“ znači isto što i „ekonomija deljenja“.