krug

Foto: Predrag Trokicić

Pre tačno godinu dana na Peščaniku je objavljen prvi u nizu tekstova o promeni Ustava Srbije. U njemu je izražena bojazan da će promena biti iskorišćena da se pravosudni sistem stavi pod još veću kontrolu izvršne vlasti. Upozoravali smo na predložene nove i unapređene načine partijske kontrole pravosuđa, zamenu teza pri određivanju ciljeva ustavne promene, ukazivali na laži kojima se ministarka pravde služila u interpretaciji mišljenja Venecijanske komisije iz juna 2018. i zaključili da će Srbija dobiti oktroisani (nametnuti) Ustav koji je u interesu i po volji samo vladajuće većine. O Ustavu Srbije do danas nema konsenzusa, nema stvarne diskusije i javne rasprave. U toku je završni čin predstave koja je namerno preduga i prekomplikovana, kako bi se građani i javnost iz nje isključili, a izvršnoj vlasti omogućilo da na miru prekroji najviši pravni akt.

Taj završni čin je započet kada je ministarstvo pravde tokom oktobra objavilo četvrtu verziju ustavnih amandmana. Već smo ukazivali da ministarstvo nije ovlašćeno za ovaj posao, jer odredbama važećeg Ustava o reviziji promenu Ustava može da sprovede samo Narodna skupština. Međutim, tonući sve dublje u kršenje Ustava pri promeni Ustava, ministarstvo je doguralo čak do četvrte verzije svoje vizije budućeg pravosuđa.

Ova vizija obuhvata izmeštanje izbora sudija i tužilaca iz Narodne skupštine u dva pravosudna saveta koje kontroliše politička većina. Predviđeno je da u Visokom savetu tužilaca 6 članova bude izabrano u Narodnoj skupštini, dok su 4 člana zamenici javnih tužilaca (samim tužiocima je članstvo u tužilačkom savetu onemogućeno). Predloženo je da polovinu članova Visokog saveta sudstva bira Narodna skupština, a oba saveta bivaju raspuštana odlukom predsednika Narodne skupštine ukoliko ne mogu da donesu odluku (recimo o izboru kandidata na pravosudne funkcije). Da stvar bude još gora, kandidati koji će uopšte moći da konkurišu za izbor će biti prethodno selektovani u Pravosudnoj akademiji, kojom će upravljati predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u odnosu glasova 11:9 (kopirajući odnos snaga u pravosudnim savetima). Ovime su kanali uticaja na pravosuđe izmešteni i dodatno poduprti, suprotno osnovnom cilju izmena Ustava.

U ovom završnom činu istaknutu ulogu ima pomoćnik ministarke pravde Čedomir Backović. Iskusni majstor se na scenu vratio nakon višemesečne izolacije zbog nepodopština, uvreda i pretnji koje je izrekao na račun nosilaca pravosudnih funkcija. U jučerašnjem nastupu na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, Backović je još jednom konstatovao da predstavnici pravosuđa hoće „formalno pravno da privatizuju pravosuđe“, da „hoće sami sebe da biraju, unapređuju, određuju uslove rada i plate, kao i da sami sebi odgovaraju za rad“. Na sve to – hoće da sude nama, kaže Backović. Da li je pomoćnik lično zabrinut za sopstveni budući krivičnopravni progon, ne znamo. Možda ga jednostavno more slike prošlosti, jer je prema pisanju medija do sada 3 puta pravnosnažno osuđen.

Po pomoćniku Backoviću, nosioci pravosudnih funkcija su udruženi u „klanove i klike“ koje hoće „da se odmetnu“ (mogli bismo se zapitati – od koga). Sudije, kaže pomoćnik, imaju za cilj da „sude kako im se hoće“ i to nazivaju nezavisnošću sudstva. Zamerke o uticaju zakonodavne i izvršne vlasti na sudstvo i tužilaštvo je nazvao „izvikanim“, a pravosudnu vlast „najjačom vlašću“. U to teško mogu da poveruju čak i najverniji birači vladajuće stranke – oni ipak najbolje znaju gde leži prava vlast.

Slagao je Backović i nije trepnuo kada je rekao da sudije, tužioci i zamenici tužilaca imaju „doživotni mandat“ (istina je da sudijama i zamenicima tužilaca mandat ističe odlaskom u penziju, dok je tužilački mandat svega 6 godina). Prozvao je imenom i prezimenom dvoje sudija jednog od najviših sudova u zemlji – Draganu Boljević i Miodraga Majića, govoreći o njima sa nipodaštavanjem, kao o ljudima koji ne žele da bilo kome odgovaraju za svoj rad. Naravno, ove kvalifikacije Majić i Boljević su zaslužili aktivnim protivljenjem promenama Ustava u režiji ministarstva. Svoj nastup Backović je tradicionalno krunisao pretnjom – da su ljudi koji se protive idejama ministarstva „bivša struka“ i „struka prošlosti“.

Kao i uvek, nastupi predstavnika izvršne vlasti govore mnogo slikovitije o njihovim stvarnim namerama nego pravni dokumenti. Backović je još jednom potvrdio da se protivi izgradnji nezavisnog pravosuđa, kao i da je dovoljno moćan i bahat da preti profesionalnom likvidacijom pojedinaca.

U međuvremenu je ministarstvo pravde podržalo kreiranje najmanje jednog novog udruženja sudija i tužilaca koje će, za razliku od nezadovoljnika, biti presrećno predloženim izmenama. To je takozvana „nova struka“. Tako je neutralisano protivljenje sudija, tužilaca i najviših pravosudnih organa.

Šta na sve to kažu naši međunarodni prijatelji? Nakon kritičkog mišljenja o Nacrtu ustavnih amandmana iz juna 2018, Venecijanska komisija se u završnom činu predstave odlučila za pristup sedenja na dve stolice. O poslednjoj verziji ustavnih amandmana se pozitivno izjasnio Sekretarijat Venecijanske komisije, koji prema pravilima rada same komisije nema mandat da se bavi poslovima ocene usklađenosti pravnih akata sa međunarodnim standardima (već administrativnim poslovima). Više udruženja je ukazalo na ovu okolnost, ali to nije sprečilo ministarstvo pravde da se pohvali kako je „Venecijanska komisija dala jednoglasnu podršku promenama Ustava“. Time je sama Komisija dala legitimitet predloženim rešenjima, a da o njima suštinski nije odlučivala.

Na potezu je Evropska unija, zbog čijeg insistiranja je Srbija i ušla u postupak izmene Ustava (napomena: Čedomir Backović i dalje je šef pregovaračke grupe za Poglavlje 23 u pregovorima Srbije sa Evropskom unijom). Za sada deluje da je Unija gledalac koji je dobio počasnu kartu za predstavu o ustavnim promenama, ali je za nju toliko nezainteresovan da je komotno zaspao u prvom redu. Ovaj gledalac ne reaguje na podgurkivanja i upozorenja da ne treba da se tako sramoti – to ga motiviše jedino da hrče još glasnije. Ovaj zvuk dobro čuju predstavnici naše izvršne vlasti koji onda rade šta im je volja.

Peščanik.net, 13.11.2018.

USTAV SRBIJE

The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)