Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Skupština Advokatske komore Srbije donela je jednoglasno odluku o obustavi rada. Samo dan kasnije Viši sud u Beogradu, postupajući po tužbi jednog advokata, usvojio je predlog da odredi privremenu meru i odluku Advokatske komore je, šta god to značilo, „obustavio od izvršenja“ do konačne odluke po tužbi. Upravni odbor Advokatske komore je na odluku suda reagovao tako što je istog dana doneo novu odluku o obustavi rada.

Ne mislim da je način na koji je komora reagovala idealan, ali je očito da je bio gotovo iznuđen. A za odluku Višeg suda mislim, već sam to javno rekao, da je višestruko dubiozna i da snažno potkrepljuje inače prisutne sumnje u političke motive i potčinjenost pravosuđa izvršnoj vlasti. S tim u vezi mislim da sud, kao minimum, duguje javnosti, i stručnoj i opštoj, odgovore na bar nekoliko pitanja. I mada ne očekujem da će javnost te odgovore dobiti, mislim da ima smisla na ta pitanja podsetiti.

Na čemu Viši sud uopšte zasniva svoju nadležnost za postupanje u ovoj pravnoj stvari?

Isti taj sud je postupajući po mutatis mutandis istovetnoj tužbi protiv Advokatske komore Beograda zbog obustave rada donete krajem 2021. godine, odbacio tužbu i oglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje.

Čim se može objasniti brzina postupanja u ovoj pravnoj stvari?

Sud je predlog da odredi privremenu meru usvojio u roku od samo nekoliko sati nakon što je tužba sa predlogom podneta! Prihvatljivo objašnjenje nikako ne može biti fraza da „privremene mere podrazumevaju hitnost“ jer je u ogromnom raskoraku sa stvarnošću i ne postoji ni izbliza sličan presedan u praksi a pogotovo jer hitnost izvesno ne podrazumeva kršenje zakona.

Pa s tim u vezi – u kojoj odredbi kog zakona ima uporište usvajanje predloga za određivanje privremene mere pre nego što se tuženoj strani omogući da se o predlogu izjasni?

Sud je privremena meru odredio ignorišući zakonsku obvezu da prethodno drugoj strani omogući da se izjasni o predlogu. Propuštajući to prekršio je izričite odredbe Zakona o izvršenju i obezbeđenju (član 424) koje sudu daju takvu mogućnost samo u tri situacije: ako bi zbog odlaganja predlagač pretrpeo nenadoknadivu štetu; ako postoji neposredna opasnost oštećenja ili gubitka stvari odnosno prava; i radi sprečavanja nasilja. A valjda je očigledno, čak i za laike, da u konkretnoj situaciji ništa od navedenog nije pretilo.

Kakvo je zapravo pravno dejstvo ove odluke suda?

Fluidnom formulacijom „obustavlja se od izvršenja“ sud je, uz naknadnu snažnu podršku tabloida, u javnosti stvorio predstavu da je odluka AKS suspendovana kao nezakonita, lišena pravnog dejstva prema svakom. A ovakvo „tumačenje“ je suprotno i teorijski i zakonski apsolutno bitnom postulatu parničnog postupka. Jer čak i da zaboravimo na, najblaže rečeno, krajnje spornu nadležnosti suda i na neverovatnu brzinu odlučivanja i očigledno kršenje Zakona o izvršenju i obezbeđenju, činjenica je da je odluka doneta u parničnom postupku. A dejstvo odluke u ovom kao i svakom drugom parničnom postupku može biti samo između stranaka u postupku. Privremena mera o „obustavi od izvršenja“ stoga, čak i da nema nikakve pravne nedostatke, može da ima dejstvo samo u odnosu na onog ko je podneo tužbu, odnosno predlog za određivanje privremene mere a ne i na treća lica. U odnosu na treća lica je potpuno irelevantna. Predstavljanje njenog dometa kao univerzalnog, opšteg, je i netačno i zlonamerno.

Ljudi iz pravosuđa koji pristaju da vode ovakve „egzemplarne“ postupke i da u skladu sa dnevnopolitičkim potrebama vlasti frapantnom brzinom donose nezakonite odluke ne mogu ne znati da tako postaju ne samo saučesnici nego bitni, zapravo najbitniji akteri u procesu urušavanja nezavisnosti sudstva i potpune devastacije pravosuđa.

Peščanik.net, 23.01.2025.

NADSTREŠNICA
REFORMA PRAVOSUĐA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)