Škart, MSU, foto: Peščanik
Škart, MSU, foto: Peščanik

Na naslovnoj strani štampanog izdanja Politike od subote 20. maja, dan nakon protesta „Srbija protiv nasilja“, kao glavna vest objavljen je tekst o mitingu Srpske napredne stranke (SNS) prethodnog dana u Pančevu, pod naslovom koji parafrazira deo govora Aleksandra Vučića: „Srbija je sita revolucija, nema vlasti bez izbora“.

U desnom uglu strane je tekst „Brnabićeva: Destabilizacija zemlje je maslo stranih službi“, a ispod je članak posvećen protestu protiv nasilja naslovljen: „Ponovo blokirana Gazela“.

To je za autora teksta posvećenog skupu u Beogradu 19. maja, za koji mnogi procenjuju da je najveći u istoriji Srbije, najvažnija vest, pa već u drugoj rečenici navodi da su „protestanti“, kao i prošlog petka – blokirali most Gazela.

Sledi nabrajanje stranaka i pokreta koji su organizovali ovaj skup, a onda i konstatacija – opet u vezi sa saobraćajem – precizira se da je bio obustavljen od raskrsnice Ulice kneza Miloša i Bulevara kralja Aleksandra do spomenika Nikoli Pašiću.

Nastavak teksta na šestoj strani (na petoj strani je drugi deo teksta o skupu u Pančevu, koji zauzima celu stranicu) Politika je svela na nepuna dva stupca. U njih je uklopljena i izjava, nikog drugog nego narodnog poslanika SNS-a Vladimira Đukanovića, koji je na svom Tviter nalogu uoči protesta apelovao na članove SNS-a da istrpe „teror agresivne anarho-leve manjine koja je od građana preotela protest“.

Iako je toj izjavi dato značajno mesto u izveštaju o protestu, nikom iz ovog lista nije palo na pamet da proveri njemu utemeljenost, da upita Đukanovića na osnovu čega to tvrdi, šta podrazumeva pod anarho-levim manjinama, i zbog čega misli da je njima „samo nasilje na umu“, što je Politika izdvojila kao glavni deo Đukanovićevog komentara.

Autor teksta navodi da se okupljenima na protestu obratila „poljoprivrednica iz Pećinaca“ Jelena Mihajlović, ali ne pominje da javnost za nju zna jer je bila među osobama čija deca nisu dobila mesto u obdaništima i to zbog političke nepodobnosti njihovih roditelja. Iako je Mihajlović na skupu rekla upravo to – da je njenom detetu zabranjeno da ide u vrtić jer je prošle godine učestvovala na protestima poljoprivrednika, Politika pominje samo onaj deo njenog govora u kojem je pozvala da se blokiraju i Gazela i Brankov most.

U tekstu piše da je na protestu učestvovalo više od deset hiljada ljudi, ali ne postoji objašnjenje koliko je duga bila kolona ili koliko su prostora zauzeli demonstranti pre nego što je šetnja počela, na osnovu čega bi čitalac možda sam mogao da zaključi šta je bliže istini – da li je na protestu bio deset hiljada i jedan čovek ili ipak nešto više ljudi.

Iako je u tekstu citirana izjava Siniše Kovačevića za televiziju N1, da protest samo koordinira opozicija, ali da građani ne dolaze na poziv stranaka, čitalac teško može da stekne utisak o objektivnosti ovog lista. Nadnaslovom „Protest opozicije u Beogradu“ i pretposlednjom rečenicom u kojoj sam autor protest nedvosmisleno naziva opozicionim, čitaocu nije ostavljeno prostora da sam prosudi da li je reč o građanskom ili o opozicionom protestu.

Tekst se završava informacijom da je u jednoj od dve tuče na protestu učestvovao predsednik pokreta Kreni-Promeni Savo Manojlović, ali bez objašnjenja kako je do nje došlo. Autor Politike je o ovoj tuči mogao da izveštava ili ako se zatekao na samom mestu događaja ili, što je verovatnije, na osnovu video snimka objavljenog na Tviteru odmah posle incidenta, na kojem se jasno vidi da je Manojlović bio napadnut.

Autor nije našao razloga da (uz sve ograde koje idu uz neproverene informacije) prenese tvrdnje koje su na Tviteru objavljene zajedno sa snimkom – da napadač na Manojlovića nije neki anonimni građanin, već pripadnik ultradesničarskog pokreta Narodne patrole.

Teško je poverovati da je to bio samo propust, ako se ima na umu da bi na osnovu tog detalja čitalac mogao da se seti da se i ranije govorilo da pripadnici Narodnih patrola organizovano dolaze na antirežimske proteste i to da bi pokušali da naprave incidente i tako delegitimišu svako okupljanje protiv aktuelnih vlasti u Srbiji.

Autor na sajtu Politike dao je sebi još više slobode – jednu vest naslovio je „Savo Manojlović izazvao novu tuču na Gazeli, veliki sukobi među pristalicama opozicije“, ali čitaocu nije jasno koja je sad to nova tuča kada je u tekstu opisana samo jedna, i opet – na osnovu čega se tvrdi da ju je počeo Manojlović.

Autor prenosi nezvanične informacije da je „u toku je velika rasprava među organizatorima o daljem toku protesta“ a onda, ne zna se opet na osnovu čega, upozorava da je „sve više velikih sukoba koji prete da pređu u veće nasilje i opštu tuču među pristalicama“. Osim toga, saradnik na sajtu očigledno je zanemario da vest ne može da sadrži komentar, pa je dodao da se tuča u kojoj je Manojlović učestvovao desila na protestu „sada već gotovo ironičnog naziva Srbija protiv nasilja“.

Isti ili neki drugi saradnik je naslovom „Vijećnica iz Zagreba došla da podrži proteste i blokira Gazelu“ ironično aludirao na to što je u šetnji učestvovala i odbornica u Skupštini grada Zagreba Nikolina Rajković. Taj prećutni otpor prema nekome ko je iz Hrvatske i govori hrvatski jezik dobio je svoju jasniju i agresivniju formu već sledećeg dana na Televiziji Pink na kojoj je predsednik Izvršnog odbora SNS-a Darko Glišić rekao da ne zna šta znači reč vijećnica, ali da nije normalno da neko iz druge zemlje dolazi i meša se u unutrašnje političke prilike u Srbiji.

Ali ni to nije najgore što se ovih dana moglo pročitati na sajtu ovog lista. Još veće srozavanje na nivo tabloida Politika je postigla tekstom pod naslovom „Veličao ubijanje srpskih mladića, a sad poručuje: Moramo srušiti Vučića“, u kojem se navodi da je „jedan od najvećih srbomrzaca u Evropi… podržao proteste u Beogradu“.

Sve to ipak nije neočekivano, ako se ima na umu da je početkom godine Politika odlučila da pruži prostor nekadašnjem vođi paravojne jedinice Beli orlovi Dragoslavu Bokanu, koji je u okviru teme nedelje o međunacionalnim tenzijama u regionu napisao da je „srbofobija zvanično legalizovana“ i da je neophodno „srpsko jedinstvo na svim nivoima“.

Ako je tada neko i pomislio da je takav tekst u najvećem dnevnom listu u Srbiji samo incident, sada je jasno da se prevario – Politika se jednostavno vraća svojim standardima iz devedesetih godina, kada se istakla podrškom Slobodanu Miloševiću, a potom i ratnohuškačkom propagandom, zbog koje se i našla na listi medija protiv kojih je bila podneta krivična prijava zbog podsticanja na izvršеnjе rаtnih zlоčinа.

Kada se to ima na umu, ispada da je mnogo opasnije tolerisanje poluinformacija i licemerje „najstarijeg i najuticajnijeg dnevnog lista u ovom delu Evrope“, kako Politika sebe predstavlja, nego pisanja tabloida u Srbiji, koji i ne pokušavaju da se lažno predstave, pa otvoreno pokazuju da im istina, kao osnovna svrha novinarstva, nikada i nije bila mnogo važna.

Peščanik.net, 22.05.2023.

3. MAJ 2023.