naslovna strana The Daily Courant

Foto: prepressure.com

Mart – mesec ženske istorije

Davnog 11. marta 1702. u Londonu su se pojavile prve dnevne novine. Zvale su se The Daily Courant, imale su jednu stranicu sa dva stupca teksta, a na poleđini su bile reklame. Sedište, odnosno štamparija im je, kako i dolikuje, bila u Fleet (Bridge) Streetu, u oblasti u kojoj se još od početka 16. veka razvijala štamparska industrija. Tu joj je i ostao centar sve do sredine 1980-ih kada je Rupert Murdoch iselio svoja postrojenja u Wepping u Istočnom Londonu, uprkos jakom otporu sindikata štampara i novinara. Ali to je druga priča. U uredničkoj napomeni prvih novina pisalo je da će objavljivati samo inostrane vesti i da o njima „(autor) neće iznositi svoje mišljenje, jer smatra da čitaoci imaju dovoljno razuma da sami razmišljaju“. Ovaj kratki proglas sadrži mnogo toga što će obeležiti istoriju novina tokom naredna tri veka.

Ono što je manje poznato je da je „autor“ koji je pokrenuo i štampao ove novine bila žena – Elizabeth Mallet. Kad kažem manje poznato, mislim na to da tokom više decenija istraživanja medija nisam naišla na ovaj podatak. Nikada ga nisam videla u pregledima ili istorijama štampe. O njenom životu se vrlo malo zna. Informacije se uglavnom svode na to da je postala štamparka i knjižarka kada je posle smrti supruga nasledila njegovu štampariju. Ne zna se datum njenog rođenja, nema ilustracija ni naznaka o njenom izgledu, niti mnogo više od toga da je nastavila nasleđeni posao.

Google, na primer navodi da je rođena 1672, a tekst ilustruje portretom sasvim druge žene, plemkinje sličnog imena, Elizabeth Malet, pesnikinje i „libertine“, vojvotkinje od Ročestera. Još neki izvori navode ovu godinu rođenja, iako je datum smrti njenog supruga 1683, što bi značilo da je štampariju preuzela sa 11 godina. Verovatno pouzdaniji podaci u oksfordskim biografskim publikacijama kažu da je bila aktivna u periodu 1662-1716, ali i ovde njene biografije počinju tek datumom smrti njenog muža. Navodi se da je u posao uključila i sina, ali pošto on nije bio uspešan, ponovo se aktivirala i kasnije vodila dve štamparije. Novine je prodala posle 40 brojeva, ponegde piše da je radila samo na prvih 10, ali su one nastavile da izlaze još 35 godina. U nekim izvorima se pominje da je kasnije pokretala i objavljivala nekoliko „serijskih publikacija“, preteča savremenih magazina, možda čak i ponovo preuzela The Daily Courant. Možda, jer su podaci nepouzdani.

U slavljeničkom članaku koji je ugledni The Guardian objavio 11. marta 2002. povodom 300. godišnjice dnevnih novina, pokretanje The Daily Couranta smatra se tačkom nastanka novinske industrije. Tekst počinje rečima: „Zaustavite štampu! Fleet Street danas slavi 300. godišnjicu“. Tekst obećava sve detalje o „istoriji spiritualnog rodnog mesta industrije štampe“. A onda piše da su novine pokrenuli Edward i Elizabeth Mallet. Elizabeth se u svom radu zaista predstavljala kao muško i možda koristila ime Edward, pa je upadljivo ovo pažljivo izjednačavanje nepostojećeg pokretača sa prećutanom istinskom pokretačicom ovog glasila.

Priznajem da sam za ovu ženu saznala tek pre nekoliko dana, pošto sam na FEST-u odgledala film The Favorite, mada se ona tamo ne pominje. Znala sam da je institut preventivne cenzure ukinut pred sam kraj 17. veka i da su se prve dnevne novine pojavile 1702, u godini krunisanja kraljice Ane. Posle filma o intrigantnoj ličnosti ove kraljice, pokušala sam da istražim kako su okolnosti njene vladavine bile povezane sa nastankom dnevnih novina. Umesto toga, otkrila sam zašto se o tome tako malo zna.

Moj hendikep je bio to što sam u istraživanje istorije krenula posle holivudskog filma umesto iz ozbiljnih arhiva. Ali ni u njima nisam saznala mnogo više. Nije me iznenadilo ovo ignorisanje i zaborav: to je opšte mesto odnosa prema ženama, čak i onima koje su radile značajne stvari. Iznenadilo me je kako i nešto tako važno postaje nevažno i lako tone u tišinu istorije kada je nastalo ženskim radom.

Peščanik.net, 14.03.2019.

FEMINIZAM