Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Gospodar zaraze je čovek sa vizijom. On veruje da će se sve okončati pobedom nad onima koji priželjkuju pobedu bolesti.

Tačno je definisao: oni koji su protiv pretvaranja Srbije u robijašnicu, žele da korona pobedi. Koga da pobedi? Pa njega, koji je pobedio epidemiju, ali ne i bolest.

Sinoć je javno, o svemu što ne razume, govorio jedan vrlo star i teško bolestan čovek.

Kako u njegovim godinama čovek može da bude star? Pogledajte pažljivije, videćete.

Kako predsednik države može da bude predsednik države ako ima niz ozbiljnih defekata?

Vidite da može.

Sinoć je pokušao da bude miran poput Dalaj Lame, i mudar kao mandarin.

Dok je govorio trudeći se da laže sa verovatnoćom da svaka laž bude odmah uočena, građani, uhapšeni u svojim kućama, pružali su otpor sa balkona. Šerpama, pištaljkama i glasovima, sami sobom, jedinim rekvizitima koje imaju.

Mudri tiranin je to nehajno ignorisao. Ma hajte, molim vas. Nije to ništa. Đilas i Šolak vire sa svake terase. A ja ću ukinuti vanredno stanje. A možda i neću, videću još. I Srbija će biti vodeća zemlja u svetu. I policijski čas možda, videću sa Anom i sa Konom. A možda i neću.

U pola devet započela je bakljada. Zloglasni rimejk upotrebe vatre u tmini, paljenje policijskog časa uz pomoć organa reda. Veranje rulje po ravnim krovovima, odakle se zastrašujući dim vije svuda gde dopire grad. Batinaši, piromani, palikuće iz vlasti, pokazuju građanima kako su njihove kutlače koje udaraju u tiganje slabo oružje. I da okupirani Beograd pripada okupatorima. Upalili su moćne zvučnike, hiljade decibela je zaurlalo nad poniženim gradom, tek da se vidi u koga je teška ruka i najmoćniji glas.

Bila je to naprednjačka rulja, udarni odred otpora vlasti građanima, pojačanje straže pred njihovim izlaznim vratima. Jasna poruka da zaključavanje teškim lokotima tek sledi.

Mudri vođa može da udari i većom snagom na lonce i slomljene glasove robova. Tu je Neša, čiji ljudi dobro biju, Vulin zastrašuje letovima koji se pamte, Mojsilović koji je bio pristojan oficir dok ga kriminalci nisu okitili zvezdicama.

Poruka tih nacističkih vatri mogla se čitati u odsjaju plamena u batinaškim rukama, otvorena poruka da slabašno građanstvo izmučeno terorom ne može ništa stranačkim odredima. A oni su klicali vođi kao njihovi uzori nekada u Nirnbergu. Pogledajte to remek delo Leni fon Rifenštal sa vatrama i urlicima, iz vremena kad su građani nestali pod podignutom desnom rukom.

Vidite šta sve piše u Životinjskoj farmi Džordža Orvela: kad svinje otmu vlast, dresirani psi su najkrvoločnije sluge.

Ljudi koji su digli svoj utamničeni glas sa balkona upravo su to hteli da kažu, da probaju da ljudskim korakom izađu iz tora, ili sa farme, kako hoćete.

Sinoć smo videli ljude koji se bore za svoje slobodne prostore, i nahuškane kerbere bez mnogo uma, koji misle da u tome mogu da ih spreče. Mislim da više ne mogu.

Stari bolesnik u studiju javnog servisa koji se premalterisao u mirnog mudraca, pokušao je da kaže da on sa tim palikućama nema ništa. To je samo stvar njihove slobode da pokažu snagu firera.

A onda je noć pala na Srbiju, možda najtamnija u njenoj istoriji.

Peščanik.net, 30.04.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)