Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Sve je tačno – da je nebitno ko su ministri; da se odluke ne donose u vladi; da su ministri samo krpene lutke; da se njima igra i menja ih kako mu se prohte tobože predsednik Srbije, a zapravo samo i jedino predsednik SNS-a. Tačno je i da vlada i ministri u njoj nisu nikakav problem, da ne samo da nisu problem nego je pitanje da li su uopšte ikakve ličnosti, te da je problem negde drugde, na tom jednom jedinom mestu tobože predsednika. Iako je sve to tako, sastav nove vlade ipak nije bez značaja, premda je istina da u njoj sede sve same beznačajne osobe, što su same sebe lišile svojstava.

Smisao ove vlade, poruka koja se sastoji od imena njenih ministara jeste uvreda, šamar javnosti. Sklopivši ovakvu vladu od krajnje kompromitovanih osoba, Vučić je konačno priznao poraz na izborima iz aprila. Samo poraženi nasilnik koristi moć da se sveti narodu što ga nije hteo. Na izborima u aprilu Vučićev SNS ne samo što je u Beogradu po broju glasova porazila opozicija, povrh toga njegova stranka i u parlamentu danas ima znatno manje poslanika nego što ih je imala posle izbora iz 2014, 2016. i 2020. godine pogotovo.

Poslovični narod lepo je rekao, nećemo ni tebe ni tvoje. Vučić je poruku primio i ispravno je razumeo kao poraz. Razumne osobe u takvoj situaciji trude se da izglade stvari, da ne provociraju, da otklone sumnje i neslaganja. Ali ne i nasilnici. Nasilnici hoće da pokore i pripitome. Ova vlada je baš to – Vučićev disciplinski bič po leđima naroda. A možemo da ostanemo i pri šamaru – u simboličnoj ravni svejedno je da li bride leđa ili obrazi, od poniženja. Sve zbog kojih je SNS izgubio glasove u novom izbornom ciklusu, Vučić je strpao u vladu, po principu – pošto ih niste hteli, sada ćete ih dobiti.

Jeste, mislim pre svega na notorne Vesića, Martinovića, Gašića i Malog. Na poker idiota – tako ih vidi Vučić, ja bih koristio neke druge nazive – od koga bi se svakom kockaru, da ih dobije, tresla ruka. S njima, poraz je zagarantovan. Nema tog lošeg deljenja posle koga biste mogli da dobijete lošije karte. (Mada s Vučićem ko zna, u tom smislu ipak je sve moguće.) Rušenja, smrti, uvrede i laži – to otelovljuju njih četvorica, kao svojevrsni novoradikalski jahači apokalipse. Tako se Vučić sveti za poraz, uči narod pameti, disciplinuje umesto da vodi zemlju, kad je tu moć mimo zakona već prigrabio za sebe.

Ili se Vučić sprema za nove izbore, pa sklapa vladu protiv koje će na sledećim izborima izaći kao opozicija. Za to mu još samo fali Vulin na mestu šefa BIA-e. Treba taj niz ponoviti još jednom, to je politički klasik srpske propasti – kocka Vesić, profesor Martinović, helikopter Gašić, doktor Mali i tetka Vulin. Svaki za sebe je Vučićev prst u oko svakom žitelju Srbije ponaosob. Njih petorica kao Vučićeva osvetnička pesnica za iskazani manjak ljubavi na izborima u aprilu. Ne vredi da se opirete, ja ću već naći način da vas ponovo ponizim – poručuje Vučić žiteljima Srbije.

Samo što on po običaju ništa ne razume. Srbija i njeni žitelji već su ubijeni (u pojam, ako vam je tako lakše). Izbori u aprilu bili su poslednji trzaj, neka vrsta doslovne demokratske euforije, pred neminovnu političku smrt. Za razliku od svog prethodnika, koji je od grobara stigao do predsednika (i to na poslednjim demokratskim izborima u Srbiji), Vučić taj isti put prelazi unazad, kao svojevrsnu novoradikalsku kontrarevoluciju, da završi kao grobar Srbije. Iskusni majstor za jeftine spektakle, izabrao je četvoricu da ponesu kovčeg i petog da nosi krst na čelu pogrebne povorke.

Peščanik.net, 25.10.2022.

Srodni linkovi:

Mario Reljanović i Sarita Bradaš – Kratka horor priča (sa elementima basne)

Ljubomir Živkov – Strah i nada

Ljubodrag Stojadinović – Nekoliko laskavih rečenica

Sofija Mandić – Sve bi kolaboriralo

Vesna Pešić – Šta je to prosrpska vlada?

Nadežda Milenković – Mešanje ili mućkanje?


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)