Beograd, 19.5.2023, foto: Peščanik
Beograd, 19.5.2023, foto: Peščanik

Režim se sprema da nasiljem razvodni ili razbije proteste protiv nasilja. Početne snage za to su njihove desne frakcije, samoproglašeni borci za srBsko Kosovo i crnokošuljaši Novaka Nedića.

Vučiću su potrebni sukobi na ulicama. Za njih će biti optuženi jedino oni koji ih nisu izazvali. Pred „nasilnim demonstracijama agenata stranih službi i zavedenih građana koji ruše Srbiju, a žele glavu njenog predsednika“ mogu da budu upotrebljene sve snage i sredstva brutalne policije.

To je poznati model opštenja ove vlasti sa građanima. Tabloidi pod uredničkom rukom vladara već su nagovestili „obojenu revoluciju“ na ulicama Beograda. Vladar je obećao da „nikakvog Majdana ovde ne može biti“. Premijerka tvrdi da se vlast u Srbiji ne menja na ulicama. Nešto slično je ponovio Ivica Dačić, pouzdani saveznik te opasne grupe ljudi u čuvanju vlasti po svaku cenu.

Vulin je ponovo odneo važne informacije iz Srbije u Moskvu, tražeći savete od Nikolaja Patruševa šta da se radi kad vlast počne da se prosipa po ulicama.

Sve savete je svakako preneo Šefu: to spremaju strani agenti ne računajući ruske, novinari bez kontrole vlasti i prozapadna opozicija. U isto vreme Sergej Lavrov je nagovestio „veliki prasak“ na Balkanu i opasnu blizinu rata koji se po njemu neizbežno razvija iz kosovske krize. Misli se da pred rastućim ratnim pretnjama i žarištem koje nije moguće kontrolisati, protesti protiv nasilja postaju beznačajni, a jedinstvo pod mudrim vođom, jedini put u nacionalni spas.

Na kontramitingu protiv građana Beograda, videlo se da je SNS sačinjen od trule građe, a tu lađu punu crvotočina, napustio je među prvima i njen kapetan. On je nameran da napravi nešto bolje i čvršće. Naravno, ako bude imao dovoljno vremena.

Zahteve koji su mu postavljeni pred velikom snagom protesta protiv nasilja ne namerava da ispuni. Recimo, to ide ovako: oni traže, on ne da. Osim novih pritisaka, ili broja građana na protestima koji on ne bi mogao da podnese, drugih sredstava koji bi bili uslov za vidno popuštanje i promenu naravi vladajuće klike za sada nema.

Ljudi koji su formulisali neispunjene zahteve ne odustaju od njih. Kako prolazi vreme, Vučić je sve sigurniji da ne mora da ispuni skoro ništa od toga. Postavljanje zahteva njemu, znači da njega niko ne osporava. Osporavanje je način da protesti budu usmereni na sam centar truleži.

Možda treba poslušati Lutovca i Koja: zahteve treba sažeti samo u jedan. Bezuslovan odlazak tvorca ovog pandemonijuma.

U strahu od širenja protesta u skupštini već danima traje verbalna priprema njihovog gušenja. Na čelu parlamenta je dirigovani nasilnik, koji se trudi da svoju nedopustivu pristrasnost i servilnost pokazuje sa mnogo ponosa.

Ima tamo više besprizornih branilaca svake razorne ludosti Vladara. Ali sednice su nezamislive bez ispada Milenka Jovanova, koji u logoreičnom transu donosi neopisivu mržnju i teške uvrede na račun svega drugačijeg, i sve to ga dodatno podstiče da se zaceni od besa i zanosa dok iznosi nove.

Za bolju pripremu obračuna protiv „neprijatelja predsednika, a samim tim i Srbije“ zadužen je Nebojša Bakarec, glasnik apsolutne tame, naštimovan na javni govor gadniji od svega što je do sada moglo da se čuje, esencijalno zlo koje iznosi ofanzivnu filozofiju nečega što se zove vladajuća većina. Nisu to samo najteže uvrede, agresija nad društvom koje se moglo smatrati donekle civilizovanim, užasne laži koje su lako proverljive. Nego način na koji se sve to kazuje, osećaj nadmoći iz potpune praznine i beznađa.

To je javni govor ništavila i otvoreni poziv za gušenje protesta. Ali i podsticaj za slobodne ljude da izađu na svoje ulice. Ko je ovih dana imao snage da sluša Bakareca, biće na trgovima u subotu i u prstenu oko dvora, bez straha od režimskih uličnih bandi. Dovoljna je samo jedna poruka: izađi i idi. To je taj zahtev, drugi su nevažni.

Peščanik.net, 02.06.2023.

3. MAJ 2023.

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)