Kad čovjek piše na raznim stranama i medijima, počne ga sve više obuzimati osjećaj da se ponavlja i da godinama ili danima piše isti tekst. To je i razlog zbog kojeg nema smisla da i u Oslobođenju tematiziram monstruoznu zamisao vodećeg trojca srpskog nacionalizma današnjice, Vučić-Porfirije-Dodik o obilježavanju Oluje u Prijedoru. Pisao sam o tome već za zagrebački Telegram i jedino čime čovjek može reagirati na ideju da se u Prijedoru obilježava egzodus Srba iz Hrvatske, jeste da zanijemi i eventualno se upita što je sljedeće, Srebrenica?
No, stvari bi bile daleko jednostavnije da na svim drugim stranama imamo ljudski posložene stvari i činjenice, no kao što svi znamo, nemamo ih.
S te strane, teško se ne prisjetiti proročanskog stiha Bijelog dugmeta iz pjesme „Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo“, koji vjerovatno nije imao tu intenciju, ali je takav na kraju ispao: „Jugoslavijo, na noge, pjevaj nek’ te čuju. Ko ne sluša pjesmu, slušat će Oluju.“
I čitav problem s ovogodišnjim obilježavanjem Oluje i reakcijama na tu akciju oslobađanja Hrvatske od nacionalističke paradržave, koja se ionako ticala Bosne i Hercegovine, a dodatno je se tiče s predstojećim okupljanjem u Prijedoru, leži u nespremnosti dominantnih politika, ali i društvenog stanja svijesti, da prihvate stvari koje su neugodne po vlastitu naciju.
Vrijedi stoga krenuti od izjave istoričara Predraga J. Markovića za Tanjug koji je otprilike zaključio nešto u stilu da je zgrožen time koliko Hrvati glorificiraju pobjedu nad Martićem i starcima iz Krajine, dok su Srbi pobjeđivali Turke i Hitlera. Na sve je dodao i to kako je Hrvatska kao država daleko odgovornija za Oluju, nego što je Srbija za sve što se događalo u Republici Srpskoj Krajini jer su to kao radile paravojne formacije koje valjda sa Srbijom nemaju ništa.
Ovome ću se vratiti kasnije, nakon što zaključim isto što vrijedi i za okupljanje u Prijedoru, a to je jedna posebna vrsta nedostatka srama vidljivog u spremnosti da se, govoreći u ime nacije, priča o svemu osim o ulozi Srbije u ratovima devedesetih.
I istina je, Republika Hrvatska je apsolutno odgovorna za svaki zločin koji je dogodio nakon Oluje, bilo da je riječ o ubojstvima brojnih civila ili o paljenju tisuća kuća ili o institucionalnoj riješenosti da se spriječi masovan povratak ljudi koji su izbjegli. Odgovorna je zato što je u momentu oslobođenja zemlje svugdje morao jednako vrijediti pravni poredak. I baš zbog šutnje o svemu tome, trijumfalistička proslava u Kninu logično iritira, jednako izbjegle Srbe, kao i one koji su ostali ili se vratili, kao što iritira i Hrvate koji ne dijele nacionalističke vrijednosti i fascinaciju Tuđmanovom politikom.
Međutim, uvjeravati svijet i samog sebe da je rat počeo u kolovozu ‘95. i da Srbija kao država nije imala ništa s tim ratom i spomenutim paravojnim trupama, zvuči uvjerljivo kao današnje uvjeravanje hadezeovaca da Tuđman nije dijelio Bosnu i Hercegovinu.
I sve ovo nije ništa novo i nešto što ne slušamo i ne pratimo svaku godinu.
Ono što, međutim, jeste novo je pozicija srpske manjine u Hrvatskoj. Jer dok je s jedne strane priopćenje Srpskog narodnog vijeća uobičajeno trezveno i odmjereno i ponajprije upućeno suosjećanju s hrvatskim žrtvama iz 1991. godine, to isto vijeće dok tako nastupa, ne skriva bliskost s patrijarhom Porfirijem i njegovom politikom, ostavljajući brojne ljude zbunjenima i s logičnim pitanjem koji SNV je pravi? Onaj koji piše pomiriteljsko priopćenje ili onaj koji stoji iza Porfirija koji organizira sjećanje na Oluju u Prijedoru?
Ono što želim reći jeste to da se društveni kontekst u odnosu na devedesete izmijenio nagore, a to apsolutno vrijedi i unutar Bosne i Hercegovine, utoliko što su mnogi među onima koji su u ratnim godinama bili na antinacionalističkoj poziciji, počeli vidljivo koketirati s vlastitim nacionalizmom. Neki možda i nesvjesno, vjerovatno iz različitih razloga, ali činjenica jeste da je tako.
To pak može značiti samo to da vrijedi citirati Džonija Štulića, u jednom od intervjua za Feral Tribune tih godina: „Nemam više ni s kim, a ni protiv koga.“
Oslobođenje, 04.08.2023.
Peščanik.net, 08.08.2023.
OLUJA