dečije patofne

Foto: Predrag Trokicić

Porođajne muke Zakona o finansijskoj podršci porodicama s decom nikako da se okončaju. Nakon donošenja odluke o izmenama roditeljskog dodatka usledile su i promene pravila za drugo davanje koje reguliše ovaj zakon – naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta. Obe izmene su izazvale burne reakcije u javnosti. Naravno, dobro je voditi debate o ovako važnoj temi, jer je dobrobit dece prioritet svakog društva koje misli o svojoj budućnosti. A dobrobit velikog broja dece u Srbiji je ugrožena, jer skoro trećina njih živi u riziku od siromaštva.

Roditeljski dodatak se zvanično smatra merom podsticanja nataliteta i nedavne izmene su tako i najavljene od strane Vlade. Povećanjem iznosa roditeljskog dodatka država pokušava da izmeni lošu demografsku sliku nacije. Iznosi su značajno povećani i produžen je period primanja dodatka. Iznos za prvo dete je povećan sa 40 na 100 hiljada u vidu jednokratne isplate, dok za drugo dete umesto dosadašnjih 153 hiljada dinara država daje 240 hiljada u 24 jednake mesečne rate. Za treće dete će se umesto skoro 12 hiljada dinara koje je država isplaćivala tokom dve godine od rođenja deteta, sada isti iznos isplaćivati u periodu od 10 godina. Najzad, umesto 15 hiljada mesečno tokom dve godine, roditelji će sada za četvrto dete dobijati 18 hiljada mesečno tokom 10 godina. Kada zbrojimo ove iznose, za ženu koja odluči da rodi četvrto dete ukupna naknada je za nekih 25% viša od minimalne zarade pa, kako su istakli neki državni zvaničnici prilikom promovisanja izmena zakona, ona može da ostane kod kuće i ne radi.

U javnosti je reforma roditeljskog dodatka uglavnom kritikovana kao nedovoljno jak podsticaj povećanju nataliteta. Nijedna strana u debati nije pomenula činjenicu da je povećan roditeljski dodatak posebno važan za decu koja rastu u siromašnim porodicama. Prema podacima iz Ankete o prihodima i uslovima života, od 2012. otkad se sprovodi anketa, deca su od svih dobnih kategorija najviše izložena riziku od siromaštva – stopa siromaštva za decu nikako da padne ispod veoma visokih 30%. Po ovom kriterijumu, naša deca su više izložena siromaštvu od dece u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji. Posebno su porodice s troje i više dece značajno više izložene siromaštvu. Siromaštvo u detinjstvu ima dugoročne posledice na razvoj dece, jer povećava verovatnoću lošijeg zdravlja, nižeg intelektualnog postignuća i slabijeg uspeha u školi, što ih izlaže socijalnim i emotivnim poteškoćama i problemima u ponašanju. Najzad, siromaštvo u detinjstvu povećava rizik od ugroženosti u zrelom dobu i tako se prenosi s jedne na drugu generaciju.

Nakon izmena roditeljskog dodatka usledile su i promene uslova za ostvarivanje naknade zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta. Ova naknada nije primarno mera populacione politke, već ima za cilj usklađivanje rada i roditeljstva, odnosno očuvanja podsticaja na rad i životnog standarda novih roditelja. Plaćeno porodiljsko odsustvo ima pozitivne efekte na tržište rada, jer povećava vezanost zaposlenog za preduzeće i smanjuje stopu fluktuacija među zaposlenima. Odražava se i na veću produktivnost na radnom mestu i povećava atraktivnost posla, posebno među ženama.

Vlada je zakonskim izmenama želela da se suoči s problemom uočenih manipulacija u sistemu koje su se ogledale u tome da bi žena, najčešće par meseci pre porođaja, sklapala radni odnos s poslodavcem koji je raspoložen da uđe u ovakav nezakonit aranžman, i to ponekad s velikodušnom zaradom. U obračun naknade zarade u ranijem zakonskom rešenju je ulazio i period odlaska na trudničko bolovanje dok se sada, upravo zbog sumnji u manipulacije, posmatra radni odnos 18 meseci pre porođaja ali izvan trudničkog bolovanja. Uvedena je i gornja granica za isplatu naknade koja iznosi tri bruto prosečne plate umesto dosadašnjih pet (ili oko 345 hiljada dinara u trenutku pre izmena zakona 2018).

Ova izmena posebno je loše prihvaćena u javnosti i pokrenula je niz organizovanih protesta na ulici i u medijskom prostoru, recimo preko pokretanja portala Mame su zakon i čestih istupanja u javnosti ovog i ostalih udruženja roditelja. Predlagači novog zakona nisu dovoljno isticali činjenicu da je naknada s novim zakonskim rešenjem postala raspoloživa širem krugu radno angažovanih majki, na primer onima koje rade na fleksibilnim ugovorima, imaju povremene i privremene poslove, koje rade u poljoprivredi, kao i onima koje su bile nezaposlene u periodu neposredno pre porođaja (ali s izvesnim periodima zaposlenosti 18 meseci pre porođaja). Umesto toga, akcenat u obrazloženju zakonskih promena stavljen je na sprečavanje malverzacija. To je verovatno izazvalo revolt budućih mama i isprovociralo stvaranje slogana Mame su mafija. Ponovo, ni ovom prilikom, kao ni u periodu izmena roditeljskog dodatka, pitanje visokog siromaštva među decom nije pominjano od strane predlagača zakona, iako bi proširivanje davanja za ranjive grupe žena moglo da ublaži ovaj problem. Dodatno, predlagači zakona nisu posebno isticali da su ovakve izmene korisne i zato što pozitivno utiču na participaciju žena na tržištu rada (što je osnovni cilj naknade) nagrađujući sve forme zapošljavanja. S druge strane, od udruženja roditelja u medije su dospeli komentari o tome kako država proširivanjem broja žena koje primaju novčanu nadoknadu na porodiljskom odsustvu na određeni način „štiti sebe“, pri čemu je drugim grupama majki umanjila primanja.

Ali da ne bismo prepričavali izjave u medijima, najbolje je da pogledamo podatke i vidimo koje grupe stanovništva dobijaju novčane naknade definisane Zakonom o finansijskoj podršci porodicama s decom. Od skoro 1,2% bruto domaćeg proizvoda (BDP) koliko se troši na dečiji dodatak, roditeljski dodatak i naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta – više od polovine ukupnih sredstava ide za naknadu zarade (0,66% BDP). Kako pravo na naknadu zarade zavisi od statusa zaposlenosti, a iznos naknade je srazmeran (to jest u principu jednak) prethodnim primanjima – odomaćilo se uverenje da ovo pravo potiče iz socijalnog osiguranja. To uopšte nije tako, jer ne postoji poseban doprinos vezan za ovu naknadu, odnosno pravo, kao što postoji kod recimo penzija ili zdravstvenog osiguranja. Ova naknada isplaćuje se direktno iz državnog budžeta pa tako, da pojednostavimo, majka koja nije bila zaposlena ni u jednom trenutku tokom 18 meseci pre porođaja, kada kupovinom u prodavnici plati PDV iz tog javnog prihoda finansira naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva majci koja je imala posao u istom navedenom periodu.

Dalje, u našoj zemlji najveći deo novca iz budžeta za naknadu zarade za vreme porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta ide porodicama sa visokim dohotkom. Čak 70% ukupne državne potrošnje je usmereno ka 40% najbogatijih (s tim da 50% od ukupnih sredstava ide na 20% najbogatijih). S druge strane, 20% najsiromašnijih dobija svega 1% ukupnog novca iz budžeta za ove namene.

Budući da novac dolazi iz iste državne kase, više novca za ovu specifičnu namenu obično znači manje za neke druge, kao što je na primer dečiji dodatak. Dečiji dodatak bi trebalo da pruži zadovoljenje osnovnih potreba za decu iz siromašnijih porodica. Njegovi iznosi su nažalost veoma skromni – 3 hiljade dinara po detetu za najviše četvoro dece u porodici. Na ovaj program država troši 0,33% BDP-a. Čak 70% od ukupnih izdvajanja na dečiji dodatak ide za 40% najsiromašnijih građana. To je zato što u celom korpusu naknada koje pokriva Zakon o finansijskoj podršci porodicama s decom, jedino dečiji dodatak zavisi od imovinskog statusa porodice.

Javni izdaci na roditeljski dodatak su ravnomerno raspoređeni na celo stanovništvo, jer isti procenat ukupnih sredstava dolazi do 40% nasiromašnijih i 40% najbogatijih građana. Država je na ovu naknadu pre poslednjih izmena trošila svega 0,17% BDP-a. Od svih naknada usmerenih na porodice s decom jedino je ova univerzalnog karaktera, jer na nju ima pravo skoro svaki roditelj, bez obzira na status zaposlenosti i nivo dohotka.

Da rezimiramo. Sredstava za finansijsku podršku porodicama s decom ima, samo je veliko pitanje da li su ona optimalno raspoređena tako da zadovolje osnovne potrebe sve dece, a da zaposlenim roditeljima omoguće da i njihov životni standard ne bude bitno ugrožen dolaskom prinove. Poslednjim zakonskim izmenama upravo je pokušano takvo rebalansiranje u pravcu veće jednakosti – povećanje roditeljskog dodatka i proširivanje kruga majki koje imaju pravo na naknadu zarade, uz ograničavanje maksimalnog iznosa naknade i smanjivanje tog iznosa za majke koje su se zaposlile u kratkom periodu pre odlaska na porodiljsko odsustvo. Logika ovog proširivanja i očekivanog smanjivanja siromaštva i nejednakosti među porodicama sa decom, ukazuje na potencijalnu ulogu međunarodnih savetnika (o ovom problemu je pre nekoliko godina pisala recimo Svetska banka). Komunikaciona strategija reforme je nažalost indikativna za domaće sprovođenje, sa akcentom na kažnjavanju i lovu na „porodiljsku mafiju“. „Majkama koje su zakon“ nema se šta zameriti – one brane interese svoje socijalne grupe. Sve majke i svu decu izgleda nema ko da brani.

Autorka je profesorka na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Peščanik.net, 23.02.2019.

Srodni linkovi:

Jelena Žarković – Odgovor na tekst Maria Reljanovića „ZFPPD nije dobar zakon…“

Mario Reljanović: ZFPPD nije dobar zakon – podjednako je loš za sve mame i za svu decu