Fašizacija i (ne)moć otpora
VIDEO – Prva tribina iz ciklusa „U lavirintu“ održana je u Muzeju devedesetih (M90) u Beogradu. Igor Štiks i Dubravka Stojanović razgovaraju sa Stevanom Filipovićem i Hrvojem Klasićem.
VIDEO – Prva tribina iz ciklusa „U lavirintu“ održana je u Muzeju devedesetih (M90) u Beogradu. Igor Štiks i Dubravka Stojanović razgovaraju sa Stevanom Filipovićem i Hrvojem Klasićem.
Mladi identitetski desničari, oblikovani internetom ili srpskom realnošću, neće promeniti svetonazor, svakako ne pre političke promene kojoj se nadamo. Ali već sad mogu da odbiju Putinove lobiste.
Da, studenti su srce i duša protesta, razlog zbog kog je uspelo ono što drugima nije. Ali ljudi na ulicama, kojih je u jednom trenutku bilo pola miliona, samo u Beogradu, svi oni, svi mi smo – protest.
Dva mita cirkulišu u delu akademske zajednice. Prvi je čista zamena teza: ideja da će nastavak blokada ili štrajkovi uništiti univerzitet. Drugi, možda još opasniji, jeste iluzija o povratku na staro.
Dok su neki studenti ispisivali telefone roditelja i krvnu grupu na rukama, i činili sve da ne dođe do eskalacije nasilja, neki studenti su radili sve da ne dođe do političke artikulacije protesta.
On zna da su mu kao realna pretnja u političkoj areni (i protiv njihove volje) ostali samo studenti. Kako kad oni ne žele da se bave politikom? Tako što su jedini akter u državi čiji se glas sluša.
Studentski plenumi su kao sledeći veliki iskorak ponudili zborove. Mislim da to nije rešenje, već svesno ili nesvesno rušenje studentskih zahteva.
Studenti su praktično već pobedili u prvoj, možda i ključnoj fazi borbe za promene i pravnu državu. Moramo da razgovaramo o tome kako dalje.
Studenti su svoj deo posla uradili, ogolili su prirodu demona kome smo dozvolili da preuzme sve poluge vlasti u Srbiji. Sad je vreme da stvarno vidimo da li su studenti sami ili nisu.
U državi u kojoj institucije ne postoje, ne postoji ni način da se protesti i zahtevi studenata podrže, a da se ne pomene odgovornost vlasti.
Studenti su ogolili istinu koja nam je bila pred očima sve vreme – kakva crna država, kakve crne institucije? I država i institucije su urušene kad se bandi zvanoj SNS dozvolilo da dođe na vlast.
Vidimo svojim očima društvo koje se dezintegrisalo od nekompetentnosti, nepotizma, arogancije i lopovluka mafijaškog režima. Od zla i laži kojima nas truju. Sad je dosta.
The key to victory in this election was forged by Elon Musk, Jeff Bezos, and Mark Zuckerberg in the fires of Silicon Valley. It began with mass production of a new kind of voter on social media.
Ključ za pobedu na američkim izborima iskovali su Ilon Mask, Džef Bezos i Mark Cukerberg, u grotlu Silicijumske doline. Proces je započet proizvodnjom nove vrste glasača na društvenim mrežama.
Čitam današnji intervju Dragana Đilasa i shvatam da se u njemu nalazi sve što je pogrešno u vezi s opozicijom u Srbiji, i svi razlozi zašto gubimo bitku za bitkom protiv mafijaškog režima.
Zar se poštovanje ne zaslužuje? Kako su današnji opozicioni političari zaslužili poštovanje? Nisu dobili ni jednu veliku bitku, dali su gomilu autogolova, nisu pokazali da uče na greškama.
Nije problem to da li će se ići u junu na izbore ili neće (odnosno, jeste, ali to je sekundarni problem) – primarni problem je isključivo u neshvatljivo tupoj odluci da se opozicija pocepa u dve kolone.
Sa fašistima nema kolaboracije i za fašiste nema milosti. A u Srbiji i jednog i drugog ima na pretek. Ni „normalni“ mediji više ne mogu da nazovu jednostavne stvari pravim imenom.
Zašto ova ispovest i zašto sad? Zato što se gej mladić koji nije imao ni 30 godina obesio u svom stanu? Zato što su ga pre toga tabloidi razvlačili iako ih je molio za privatnost?
Hajde da vidimo koje su nam opcije da, makar milimetar, promenimo sam kôd Matriksa koji nas pretvara u neljude svakim danom sve brže, jače i bolje?
Već četvrt veka većina političara u Srbiji priča – laže – da je Kosovo deo Srbije. Četvrt veka guraju rat, zločine i kapitulaciju pod tepih. Četvrt veka mi glasamo za manje zlo.
Iz arhive, povodom 20 godina od atentata na Zorana Đinđića – TV film iz 2011, govore Srđa Popović, Vesna Pešić, Beba Popović, Žarko Korać, Dubravka Stojanović, Miloš Ćirić, Ivan Kuzminović…
VIDEO – 39. tribina Nije Filozofski ćutati o izborima 3. aprila, govore filmski reditelj Stevan Filipović, urednik Fabrike knjiga Dejan Ilić, novinar Nenad Kulačin, moderira Dubravka Stojanović.
Ne vidim smisao apela ekipe filma „Dare iz Jasenovca“ da se depolitizuje priča oko filma. Tema je politička sama po sebi. Dalje ju je politizovala odluka autora da se javno podrži Aleksandar Vučić…
Jako je značajno to što je FDU brzo reagovao, sa voljom da podrži bivšu studentkinju Milenu Radulović, koja je svojim neverovatno hrabrim istupom postala javno lice ovog užasa.
Ognjen Glavonić je napisao opširan tekst o neregularnostima procedure za kandidovanje naših filmova za Oskara. On po mom mišljenju grubo maši poentu. Daleko smo mi od Oskara.
Kao i hiljade drugih potpisao sam podršku građanskim protestima. Međutim, kao i mnoge moje kolege i građani koji šetaju imam problem sa desno-konzervativnim usmerenjem većine opozicionih stranaka.
Nikad nije ćutala, za razliku od Milene iz „Dobre žene“. Dobrovoljno stupajući na crne liste rekla je „ne“ komadanju svoje zemlje Jugoslavije. Uvek na strani manjine i gubitnika, nikad uz silu i zločin.
U raspravi o novoj seriji Nemanjići fokus je, po običaju, na pogrešnom mestu. Glavne teme u javnoj raspravi o serijskom programu RTS-a treba da budu transparentnost u odlučivanju i tokovi novca.
Ne gledajte TV, i tako nema ništa pametno. Izbrišite odmah aplikacije za Blic i B92 na mobilnim telefonima. Blokirajte sve botove na Tviteru, čim se oglase.
Izbor Dragana Šutanovca za predsednika Demokratske stranke je vrhunac političkog autizma ove grupe građana, koju teško mogu da zamislim kao nekakav stožer opozicije Vučiću.
Ima li šanse da se DS rekonstruiše kao stožer građanske politike kakva trenutno ne postoji u Srbiji, ili će pod teretom svojih zabluda završiti u ropotarnici istorije?