O granicama i prostorima slobode
Mašina – Nema mnogo prostora za popuštanje svih tih masa ljudi u pobuni, ali još manje prostora za popuštanje ima sam režim. Pa se sada sve pretvara u pozicionu borbu i rat iscrpljivanjem.
Mašina – Nema mnogo prostora za popuštanje svih tih masa ljudi u pobuni, ali još manje prostora za popuštanje ima sam režim. Pa se sada sve pretvara u pozicionu borbu i rat iscrpljivanjem.
Mašina – Od 29. septembra Beograd više neće imati autobusku stanicu u centru grada. Nova izgleda nije ni blizu završetka. Ekosistem elite treba očistiti od ostataka društva.
Mašina – Vučić sve glasnije priča o nuklearnoj energiji, čak zagovara konkretna rešenja, ali nema diskusije ni informacija o mogućnostima, dometima i ceni.
Mašina – Pre neko veče smo ekskluzivno u prajmtajmu mogli da gledamo film o drugom svetskom ratu i nacizmu, porodicama i konformizmu.
Mašina – Podaci su neumoljivi: u SAD se samo oko 3% ukupne električne energije dobija iz solarne i snage vetra. Obnovljivi izvori energije ne mogu da zadovolje bazne potrebe 8 milijardi ljudi.
Mašina – Situacija sa nuklearnim ratom je manje dramatična nego što se predstavlja. Izgleda da će Rusija svoj operativni cilj (zauzeti bilo šta pa to proglasiti pobedom) ostvariti za par meseci.
Slobodni Filozofski, Zagreb – Veličkovićev mural „Trkač“ nedavno je još jednom zabrljan žvrljotinom lika Zorana Đinđića prekopiranom sa zastarelog stranačkog plakata.
Mašina – Ako se Jugoslavija raspala 1991, otrovu koji ju je na kraju ubio trebalo je 5 godina da deluje, a sipan joj je (u uvo) 1986.
Mašina – Pregovori vlasti i opozicije iza zatvorenih vrata ne doprinose razvoju demokratije u Srbiji, jer pokazuju da su obe strane jednako spremne da građane isključe iz političkog procesa.
Tango Six – Samo je u filmu “Prvi čovek” hrabro desakralizovan gradivni mit američkog patriotizma: mit o političkoj neupitnosti Apolo programa a sa njim i celog američkog svemirskog programa…
Mašina – Film je toliko estetski, žanrovski i u svakom drugom smislu loš da je legitimno pitanje postoji li opravdanje za trošenje internet prostora na razglabanje o ovom nacionalnom trešu.
Slobodni Filozofski – Branko Milanović kao rešenje problema migracija predlaže ograničeno državljanstvo, gde bi se migrantima omogućilo da privremeno rade na zapadu, ali bez političkog statusa.
Institucija „poslodavac od poverenja“ treba da određenim poslodavcima omogući da sami procenjuju nivo ispunjavanja svojih zakonskih obaveza.
Mašina – Sa njim nas očekuju relativno poznata priča i predstava: puno desne demagogije, otvaranja puteva, teranja šlepera kroz tunele i spasavanja sitne dece iz snegova.
Slobodni Filozofski – Na Balkanu se vodi žestoki kulturkampf o pravu na sećanje. To je bitka između nacionalista i liberala u kojoj trenutno pobeđuju prvi.
Mašina – I pred kraj ove izborne kampanje, „zdravi razumi“ su se zabrinuli da naši glasovi slučajno ne odu kakvom „zlu“, kao da „zlo“ nije kontinuitet svih elita koje se smenjuju na vlasti.
Kampanje „Hvala što ne dolazite“ i „Nije za svakoga“ sugerišu nešto krajnje banalno i netačno: kad dođete u filharmoniju na turu ozbiljne muzike, to ondak znači da ste vi nobles.
Jasno je da se u ovom društvu sve podređuje zahtevima kapitala: do sada su to bili arhitektura, etika, primaoci socijalne pomoći, zakonodavstvo – a sada je red na decu. To je smisao dualnog obrazovanja.
Ako se evropskoj administraciji nije dopalo da preko puta sebe ima maštovitog (i daleko bolje obučenog) Varufakisa, možda će im se dopasti sledeći tim pregovarača koji se već obučava u kampovima Zlatne zore.
Busplus sistem naplate karata nije samo tehnologija već i integralni deo projekta izgradnje socijalno i klasno ekskluzivnog prostora u centru Beograda.
Vladin potez „racionalizacije“ je samo deo procesa primitivne akumulacije kapitala, čija će posledica biti stvaranje mase egzistencijalno ugroženih kao izvora jeftine radne snage.
Smatra se da se „standardi“ postavljaju iznad dostignutih nivoa kvaliteta. U praksi, oni se obično postavljaju niže od dostignutih nivoa, da bi ih privatni kapital lakše „preskočio“.
Uvođenjem institucija privatnog izvršitelja i notara, vlasti nastavljaju sa praksom deregulacije sistema pravosuđa, odnosno smanjivanja uloge države kao posrednika zakona.
Problem sa kojim se suočavamo nije zašto neko želi da ubije civilno društvo, već koji su strukturni uzroci odumiranja društva kao takvog. U tom okviru treba pristupiti analizi brljotine ministra Vulina.
U amalgamu tržišta i autoritarne politike, sve nekomercijalne emisije su politički nepodobne i tržišno neisplative. Tu se radi i o državi koja se tržištem služi kao mehanizmom kontrole, i o tržištu kome autoritarizam služi za smanjenja troškova.
Političko je premešteno tamo gde mu je mesto: na oštricu noža, i to ne malom zaslugom belih listića. Duh realnosti je pušten iz boce i više nema povratka, a sadašnji premijer će na realnim problemima i rešenjima pobediti ili propasti (propašće).
Ove godine najteže će biti da od prajda održanog u uslovima autoritarnosti načinimo demokratski fenomen. Njegovi organizatori treba da razmisle o tome kako da parada ponosa zadrži svoju političku i kritičku oštricu.
Kad politička elita kaže da su preduzetnici budućnost, misle na tajkune. Samo je zbog premijerovog imidža Mišković izbačen iz dvougla države i krupnog kapitala.
Jedna ministarka brani protivzakoniti način na koji će Zakon o radu biti donet. Kori Udovički se, u stvari, upustila u delikatan posao tumačenja famozne „narodne volje“.
Smena DS megatrendovaca naprednjačkim megatrendovcima samo je još jedna rotacija u cikličnom smenjivanju političko-ekonomskih elita.
The lights and sounds coming from the submerged cars are the most unnerving. Short circuits flicker the lights, turning on signals and alarms, and you imagine people trapped inside. But it’s just the afterlife of drowned cars.
Najsablasniji su svetla i zvukovi koji dolaze iz potopljenih automobila. Kratki spojevi pale i gase svetla, migavce i alarme, pa mislite da u njima ima ljudi kojima treba pomoći. Ali to je samo afterlife udavljenih automobila.