Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Uputstvo za upotrebu

Ovaj tekst treba shvatiti pre kao objašnjenje zašto sam odlučio da primim treću dozu vakcine i preliminaran izveštaj o njenim rezultatima, negoli kao uputstvo za upotrebu drugima. Ipak, u trenutnom haosu vrtoglavog rasta broja zaraženih i umrlih, nedoumicâ da li je treća doza potrebna i ako jeste, koju vakcinu uzeti, čitalac u odsustvu pouzdanih podataka i državne politike možda može iz mog iskustva izvući nekakve pouke. Doduše, mislim da je korisnije da iznosim u javnost podatke i činjenice nego svoje stavove i preferencije; ali tamo gde za sada nedostaju fakti, kao u slučaju treće doze vakcine, moraću da se oslonim na ove potonje. Smatram da u ovoj pandemiji čovečanstvo ima najviše dobrobiti od nauke i da je u nauci ključ rešenja – naše znanje će napredovati, vakcine i lekovi će se poboljšavati i omogućavati dužu, a na kraju i trajnu zaštitu od kovida. To aktuelno naučno znanje pronalazim u radovima objavljenim u najprestižnijim medicinskim časopisima i izjavama uglednih medicinskih zvaničnika, kao hic et nunc najpouzdanijim izvorima informacija o virusu, pandemiji, vakcinaciji i najefikasnijim vidovima borbe protiv kovida. Ako ste agnostici ili verujete u teorije zavere, čipovanje, zemlju kao ravnu ploču ili jednoroge, onda ovaj tekst nije za vas.

Prokleta mogućnost izbora

Najpre, na moju odluku da – pre nekoliko nedelja – primim treću dozu, presudno je uticao eksponencijalni rast broja zaraženih i umrlih kako u Srbiji tako i u drugim zemljama sveta. Sličnom logikom vodio sam se i u februaru kod primanja prve doze – tada se zahuktavao tzv. britanski soj, koji je bio dvostruko zarazniji i znatno smrtonosniji od prvobitnog, i ja sam procenio da je bolje da odmah uzmem Sinofarma nego da čekam Godoa u vidu Fajzera za kog se nije znalo da li će ga, kada i koliko biti, iako je Fajzerova vakcina tada imala najdetaljnije objavljene podatke o rezultatima, učinku i nuspojavama, u čemu prednjači i danas. Takođe, u februaru nije bilo ni prostora za dileme – vakcinaciju su preporučivali svi – Evropska agencija za lekove (EMA), Svetska zdravstvena organizacija, domaći stručnjaci, državni vrh i medicinsko osoblje, jednako ono iz Kriznog štaba, opozicije ili politički nezavisno.

Postoji, međutim, i jedna bitna razlika u odnosu na treću dozu – iako se situacija u Srbiji dramatično pogoršava, danas su rečene institucije neme ili neodređene u pogledu vakcinacije i građanima upućuju nejasne i dvosmislene poruke o tome šta bi trebalo da rade, ostavljajući odluku o vakcinaciji nama samima. Ja želim da biram svoje političke predstavnike, da se pitam u pogledu promene ustava ili određenih stvari od javnog interesa; ali, besmisleno je ostavljati građanima na volju specifične i stručne odluke u pogledu javnog zdravlja, ili energetike, monetarne politike itd – ako danas odlučujemo da li ćemo i koju vakcinu primiti, da li to znači da ćemo sutra ovako birati i koju će tehnologiju prerade vode koristiti Beogradski vodovod ili, umesto da se oslanjamo na rad sanitarne inspekcije, po sopstvenom nahođenju birati sredstva da procenimo ispravnost hrane koju kupujemo? Da li ja treba da odlučim koje će se hemikalije i sastojci koristiti u školskoj kantini i spremanju hrane za moje dete? To bi svakako bio odličan recept za trovanje. Smisao demokratije, kažu udžbenici, nije u tome da se baš svi baš uvek pitaju za baš sve, već da se građanima omogući da donesu informisani sud o nekom pitanju. Za odluku o tome da li je neka vakcina bezbedna zadužena su posebna regulatorna tela, kod nas je to Srpska agencija za lekove, a s obzirom na vanredne okolnosti, jasne poruke treba očekivati i od Kriznog štaba. Dakle, situacija u Srbiji je nakaradna – povelik deo opozicije bojkotuje izbore jer, s dobrim razlozima, smatra da građanima nije ostavljena objektivna mogućnost i sloboda izbora svojih političkih predstavnika, ali zato svi građani Srbije imaju punu slobodu da biraju da li će se vakcinisati ili ne, a pride još i da slože po svom ćefu koktel od različitih vakcina u trećoj dozi. Meni je sasvim u redu da me frizer pita kako želim da me ošiša, ali ne želim da me medicinski radnik na vakcinarnom punktu pita koju vakcinu želim da primim. Želim, upravo očekujem, da on/a zna koja je vakcina najbolja i najbezbednija za mene.

Četiri razloga za treću dozu

U ovom opštem metežu najbolje je, čini mi se, najpre operativno razdvojiti ono što znamo do sada – a to je da vakcinacija gotovo stopostotno štiti od težih oblika kovida i smrti, od onoga što, u ovom trenutku, ne znamo pouzdano – a to je da li je neophodno primiti treću dozu i, ako jeste, koju vakcinu izabrati.

Ono što znamo je da novi, delta soj, nosi dvostruko veći rizik od zaražavanja i hospitalizacije od prethodnog, alfa soja, kao što je, recimo, pokazala temeljna naučna studija objavljena u najprestižnijem medicinskom nedeljniku Lanset.

Zatim, znamo i da te hospitalizovane pacijente, u čitavom svetu, uglavnom čine nevakcinisane osobe. Drugim rečima, među onima koji završe u bolnici sa težim oblikom korone i koji umiru od njenih posledica, najviše je onih koji se nisu vakcinisali nijednom dozom nijedne vakcine. U Srbiji, kako kaže epidemiolog Branislav Tiodorović, preko 95% hospitalizovanih čine nevakcinisani, dok direktorka kovid bolnice u Batajnici Tatjana Adžić Vukičević dodaje da među nekih 700 bolesnika u toj bolnici praktično nema vakcinisanih. Dok za Srbiju nemamo precizne podatke, imamo ih, recimo, od pre par dana za Englesku. Između januara i juna ove godine od kovida je u Engleskoj umrla 51.281 osoba, od kojih samo 256 (i slovima: dvesta pedeset i šest) potpuno vakcinisanih, prosečne starosti 84 godine (mahom muškaraca u poznim godinama i sa pridruženim bolestima). Dakle, 51.035 prema 256 (na svakih 200 i nešto nevakcinisanih dođe 1 vakcinisan). Prema tome, danas je, svuda u svetu pa i u Srbiji – što se kovida tiče, neuporedivo bezbednije biti među vakcinisanima nego među nevakcinisanima – niko od skoro 3.000.000 vakcinisanih građana Srbije nije preminuo od nuspojava vakcinacije, i skoro niko od posledica kovida.

Ono što takođe znamo je da efikasnost vakcine opada s vremenom. Ovo važi za sve vakcine, a na primeru Izraela smo videli da to važi za Fajzerovu, kod nas i drugde za Sinofarmovu, u Britaniji i SAD za još neke itd. Za sada, međutim, nije jasno koliko tačno traje zaštita, jer na to utiču razni individualni faktori, ali po svemu sudeći nakon šest meseci zaštita koju pruža bilo koja od vakcina postaje znatno manja. Državni i medicinski vrh Srbije uzeo je tu granicu od šest meseci kao validnu i vakcinisani građani uredno dobijaju obaveštenje da im je taj rok istekao i da se mogu vakcinisati trećom dozom. Međutim, da li će to građani i učiniti i kojom će se vakcinom vakcinisati ostaje ponovo na njima.

Najzad, još jedna stvar koju znamo je da je broj zaraženih i preminulih od kovida u Srbiji trenutno među najvišima u Evropi a da, uprkos tome, ne postoje nikakve ozbiljne mere koje preduzimaju državne institucije kako bi se ta situacija promenila. Štaviše, nema ni naznaka da će državni vrh uvoditi nove restriktivne mere koje bi za cilj imale smanjenje broja zaraženih i umrlih, i premijerka Srbije jasno kaže kako je „država učinila sve što je na njoj u borbi protiv pandemije“. Država je, zaista, nabavila veliki broj vakcina različitih proizvođača, i organizovala logistiku da te vakcine učini dostupnima gotovo svim građanima Srbije. Za treću dozu nije potrebno prijavljivanje ili najava unapred, punktova ima dosta, nema gužvi ni čekanja. Ali, ta ista politička vrhuška praktično nije učinila ništa da natera one koji oklevaju da se vakcinišu, da to učine. Zbog toga, kakvo god bilo nečije političko opredeljenje, establišment zaslužuje priznanje za nabavku vakcina i organizaciju procedure vakcinacije, ali i snosi punu odgovornost za sadašnji ogroman porast broja zaraženih i umrlih u Srbiji. Država nije učinila sve, jer postoji mnoštvo mera, kao što su kovid propusnice, obavezna vakcinacija određenih kategorija, zatvaranje ili ograničavanje rada određenih objekata i službi, novčane i krivične kazne za kršioce mera, zabrana velikih skupova i mnogi drugi načini koji bi ograničili one koji su nevakcinisani da se zaražavaju i prenose virus. Da ponovim, država je odgovorna za to što je Srbija, uprkos izobilju vakcina, gotovo stala na 41% ukupno imunizovanog stanovništva i dostigla brojke zaraženih i umrlih iz najgorih dana pandemije (preko 7.000 novozaraženih i preko 30 umrlih na dan). Najviši zvaničnici mesecima ne čine ništa osim što papagajski, uporno apeluju na sve da se vakcinišu. Ali, praktično svi na koje je taj apel mogao imati efekta, uveliko su se vakcinisali. Umesto apelovanja na sve, potrebne su strategija i mere za one koji ne reaguju na apel, a ne novi apeli. To izgleda otprilike kao kada bi se srpska policija borila protiv kriminala tako što bi stalno apelovala na sve da ne krše zakon, i onda se žalila kako, eto, čini sve što može ali građani nastavljaju da kradu. Pa, većina građana ionako ne krši zakon; ako hoćete da se obračunate s kriminalom, morate hvatati kriminalce, a ne apelovati na sve da se njime ne bave.

Bolje grob nego snob

Otići ću i korak dalje – država je u ovoj pandemiji učinila sve što donosi glasove i rejting političkoj eliti, i ništa što bi im te glasove i popularnost okrnjilo. Naime, računica kaže da se najveći broj nevakcinisanih građana nalazi među biračima vladajuće stranke: najviše vakcinisanih, preko 70%, imaju centralne beogradske opštine (još početkom avgusta Stari grad je imao oko 76% vakcinisanih, Vračar preko 74% a Savski Venac preko 70%). To su, ujedno, i opštine u kojima SNS tradicionalno osvaja najmanji broj glasova (Stari grad – 14,7%, Vračar – 15,6%, Savski venac – 22,4% na lokalnim izborima 2012; Stari grad – 24%, Vračar – 28,5%, Savski venac – 31,6% 2016), i koje su imale najmanju izlaznost na prošlogodišnjim izborima (svega 28-30%). Nasuprot njima, najmanji procenat vakcinisanih u beogradskim opštinama ima Obrenovac (39%), u kom SNS beleži 25% glasova 2012. i 50% glasova 2016. Izlaznost na izborima u Obrenovcu prošle godine bila je preko 51%, a SNS je osvojio više od 68% glasova. Rečene tri gradske opštine ujedno imaju i najveći procenat fakultetski obrazovanih u Srbiji (prema popisu iz 2011. Stari grad preko 50%, Vračar 52%, a Savski venac preko 46%). Ako s ovim spojimo rezultate istraživanja koji pokazuju da SNS podržavaju mahom stariji, siromašni i manje obrazovani, nameće se zaključak da se u Srbiji znatno više vakcinišu obrazovaniji i imućniji građani, koji mahom ne glasaju za SNS-a, te da vlast prosto ne želi da kažnjava i na vakcinaciju prisiljava svoje birače. Izgleda da politička računica kaže da je za rejting bolje pustiti birače da se zaraze, pa čak i umru, nego uvoditi nepopularne i restriktivne mere koje bi ih mogle navesti da uskrate podršku vladajućoj stranci.

Zamorče

Obrni-okreni, novi soj hara, učinak vakcine se smanjuje a brojke rastu, vlast je pustila virus da se slobodno širi i ja sam se zato posle isteka šest meseci odlučio da primim treću dozu; nakon prve dve doze Sinofarma uzeo sam Fajzera. Nigde u svetu, u ovom trenutku, ne postoji pouzdana, završena i objavljena studija o tome kakav učinak i nuspojave ima mešanje vakcina Sinofarm i Fajzer. Postoje osnovana mišljenja stručnjaka i preliminarni rezultati istraživanja da je mešanje vakcina bezbedno i da daje jači imunitet, i preporuke da se za treću dozu uzmu Fajzerova ili Modernina vakcina, ali i da se nastavi sa vakcinom istog proizvođača. Pošto sam „buster“ primio u Batutu, pristao sam da budem deo njihovog istraživanja o učinku treće doze na građane Srbije. Istraživanje je još u toku i verovatno će zvanični rezultati biti objavljeni tek nakon nekoliko meseci, pa ovde mogu da saopštim samo rezultate mog slučaja, koji mi deluje reprezentativno i u skladu s dosadašnjim pretpostavkama – sredovečni muškarac, bez pridruženih bolesti; sredinom marta, nekoliko nedelja nakon primanja druge doze Sinofarma, broj SARS-CoV-2 IgG antitela na Spajk protein bio je 670, što je 13,5 puta više od brojke 50 koja se smatra graničnom vrednoću zaštite od kovida. Krajem avgusta, na dan primanja treće doze, broj antitela iznosio je 56.3 AU/ml, dakle za tih pet i po meseci spao je gotovo na samu zaštitnu granicu. Sedam dana nakon primanja treće doze, vrednost indeksa skočila je na čak 3762.0 AU/ml. Prema tome, Fajzer vakcina, u mom slučaju, dovela je do velikog povećanja broja antitela, što ukazuje na jak imuni odgovor, i za sada nije bilo nikakvih nuspojava. Slične brojke i rezultate ima i nekoliko osoba koje poznajem, a koje takođe učestvuju u ovom istraživanju.

Sve ovo, istina, ne znači da sam ja nužno imun na kovid, niti da se pre ili kasnije neće pojaviti neke posledice mešanja vakcina, ali su šanse za takav ishod relativno male, i svakako mnogo manje od šansi da se zarazim i umrem od kovida u narednih šest meseci. Da podsetim na početne premise: ja nisam medicinski radnik, niti savetujem druge da slede moj svetli primer. Nastojim da u ovom haosu protivrečnih, nepouzdanih podataka i odsustva mera za suzbijanje virusa pronađem neke činjenice i da iz njih izvučem nekakve zdravorazumske zaključke. Možda to može nekom da ohladi usijanu ili razbistri zamućenu glavu i tako je, u krajnjoj liniji, sačuva na ramenima.

Autor je naučni saradnik na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu.

Peščanik.net, 20.09.2021.

KORONA