Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Prilično je bizarno što vlast koja je ovoliko nedokazana stalno od nas traži neke dokaze. Te dokažite na sudu da je ministar ispao glup, te kako znate da su Savamalu rušili baš fantomi a ne neki sa čarapama na glavi, te otkud vam to da se brdo obrušilo zbog bahatog nemara kad BIA tek treba da utvrdi da niko nije kriv…

Još je bizarnije što se ti dokazi traže u zemlji u kojoj ne vladaju ni pravo ni pravda, u kojoj sudije i tužioci ne sede skrštenih već vezanih ruku, u kojoj vam sude tabloidi a abolira vas poligraf i u kojoj nijedan dokaz nije dovoljno valjan za osudu pripadnika i pristalica vlasti jer se oni svi do jednog osećaju kao Tito pa priznaju samo sud svoje partije.

Ali je najbizarnije što to rade baš oni koji beskrupulozno lažu ili, što bi rekao ministar policije, imaju „pojavu konfabulacije – bogatih lažnih sećanja“ i koji bez zazora i bez ikakvog dokaza, čak i bez dokaza u pokušaju, javno optužuju svakoga ko izrekne neku kritiku da je ili lažov ili lopov ili prevarant, izdajnik il’ špijun ili sve to zajedno.

Drugim rečima, oni koji vladaju zbog nedostatka dokaza pristaju da siđu sa vlasti samo ako im podnesete neoborive dokaze koje oni neće uvažiti.

Možete se zaključati u Rektorat i tražiti da se ministru najzad formalno poništi doktorat i oduzme mu se titula (doktora, ne ministra) ali i nadležna komisija i nenadležni predsednik države misle da su svi dokazi o plagijatu samo jedno rekla-kazala. Na kraju krajeva, kako reče isti nenadležni predsednik vlasti – može se biti ministar i samo sa osnovnom školom jer vam za ministarsku fotelju ne treba obrazovanje (nego valjda samo dupe za sedenje?). Što zaključani studenti nisu ni osporavali – oni samo misle (s pravom) da ne možete nekažnjeno ukrasti tuđu intelektualnu svojinu. Naravno da posledično kao dokazani lopov ne možete biti ni ministar (pa još finansija!) ali se to nije postavilo kao pitanje, a tek se nije postavilo pitanje ministrovog imanja ili nemanja osnovne škole. O njegovom nemanju osnovnog osećaja stida i srama da i ne govorimo.

Drugi ministar čiji je doktorat takođe uspešno osporen – zbog čega je njegov fakultet (ne Sava centar nego onaj drugi koji je sporni doktorat odobrio) takođe uspešno obarao sajt Peščanika na kome je to objavljeno (baš kao što je istim DDoS napadima iz Srbije sada obarao sajt Arms Watch) – zatečen je sa rukama u drugom pekmezu. Pekmezu od šljiva sa koskama od naoružanja koje je firma njegovog oca ovde kupovala po povlašćenim cenama, pa sa pismenim odobrenjem sina preprodavala zemljama koje su to prosleđivale teroristima.

Dokazi koje su još prošle godine objavili domaći istraživači (BIRN) – za ministra policije su samo „parče papira“ (a ljubav je samo riječ i ništa više). Baš kao što su dokazi ko je vozio minstarski auto koji je na naplatnoj rampi ubio ženu – samo video snimak koji tužilac ne može da dobije jer je još na razgledanju kod predsednika vlasti.

Ne, ne radi se o nedostatku dokaza već o nedostatku skrupula. I nedostatku straha od kazne. I nedostatku institucija koje bi to sankcionisale.

Peščanik.net, 23.09.2019.

BLOKADA REKTORATA
PLAGIJATI

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)