Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Studenti u Beogradu zauzeli rektorat. Ja sam student BU, takvi su se bedževi nosili 1996. godine. Bilo je i Čedo, oženi me, jer se tada beše pojavio mršavi harizmatični studentski lider, koji je dugo lutao, da bi se konačno izgubio u svom nerazmrsivom misaonom košmaru.

Isti rektorat, koliko se sećam, bio je pod vlašću studenata i 1968. Bila je to pobuna, demokratski i revolucionarni impuls generacije koja je rođena u ratu ili odmah posle njega. Onda je Tito procenjivao nekoliko dana, pa rekao da su studenti u pravu, a oni su zaigrali kozaračko kolo. Zakleli mu se, kao što su se kleli i pre pobune. I Vuk Drašković među njima, očaran i zaluđen tim potezom starog majstora. U svojim srednjim godinama izbacio je Tita iz sebe i postao veći Draža od Draže, ali danas pod novim vođom više ne zna ko je i šta je sve bio.

Danas je ta generacija pred gašenjem, rekla je sve što nije imala. Sve što je moglo da ih pregazi pregazilo ih je, pa su odavno spremni da uđu u istoriju sa kojom nisu imali skoro ništa, niti su je razumeli.

Studenti ovog doba oteli su domaru ključeve, pa je rektorka sa krajnje autističnim pogledom na akademski i svet uopšte stigla do funkcionalnog kolapsa i prestala da se bavi. Nikakva šteta! Ni sa ključevima nije umela! Studenti traže da odatle do vlade otputuje zahtev: da bude smenjen Siniša Mali, čovek koji je prepisao oko 7 posto doktorskog rada, a ostalo možda i nije. Ili bar da se obznani: ministar Mali je lopov, plagijator i nije doktor. Pa ga vi držite za ministra!

Za razliku od Tita, novi vođa i učitelj nije rekao da su studenti u pravu i oni u njegovu čast nisu zaigrali kukunješte, Žikino ili moravac, niti, na primer, tango za najmanje troje, kako bi to savršeno objasnila Sofija Mandić. Nego je zapenio i kazao da su to nasilnici koje je tamo poslala opozicija, a neki su čak u kratkim gaćama ušetali u tu svetu zgradu. Ne može se tamo u bermudama ili šorcu, to je mesto za poštovanje. Pojavili su se studenti koji se bliže četrdesetoj. To bi bilo kao kad bi njegova Milica, kako reče, neprilično odevena sa svojih 17 godina upala u vrtić.

Kakvi su inače izgledi da zahtev za demisiju Malog stigne do Ane Brnabić? Naravno da su nikakvi i da ne postoje putevi da takav apel, vapaj, nazovite ga kako hoćete, stigne bilo gde. Pa i da stigne, šta ona ima i ume s tim? U Malog se ne može dirati, jer bi njegov pad izazvao čitavo rasulo u etičkoj strukturi BU.

Etička struktura? Da li takvo nešto uopšte postoji u razmeni materije između vlasti i onih koji školuju kadrove za vlast? Naravno da postoji i to kao model novouspostavljene etike klike, kao imperativnog mafijaškog morala. Banda određuje šta vredi a šta ne, u njenoj je vlasti atestiranje i žigosanje svega što im se učini važnim ili opasnim. Mali je bedem, na njemu se brani sve što ne vredi, svaki otpad i smeće, a to je sve što imaju.

Zbog toga je rektorka samo voštana figura koja se nekim čudom bez razloga kreće u akademskom svetu. Nema snage i hrabrosti da javno kaže kako je primorana da sakriva istinu o kriminalu i beščašću u svojoj kući. To bi bio njen spas.

Nije izvan toga ni najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta, koji je utvrđivao svoja brilijantna znanja punih šest godina. Neizbežno se tamo sretao sa Oliverom Antićem, čovekom savršene lupenovske biografije. Taj je jedan od mnogih koji je svoju impresivnu prazninu i ideološku toksičnost unovčio među sebi sličnima i ostavio invalidna kadrovska nasleđa. Trenutno se krije kao ambasador Srbije u zemlji koja se zove Sao Tome i Principe. Pre toga je istim ekselencijskim poslom boravio u Portugalu.

Tačno u subotu koja prva dođe vrhuni se 10 godina od početka suđenja optuženima u aferi Indeks. Bila je to berza diploma na pravnim fakultetima u Kragujevcu, Nišu i Beogradu. Optuženo je 86 osoba, 23 profesora među njima, Oliver Antić, najsumnjiviji među časnima. Vaspitači su obavljali kupoprodaju ispita, semestara, godina i diploma po tarifi određenoj u trustu akademskih mozgova.

Niko nikada nije osuđen. Neki kriminalci iz tog legla su kasnije napredovali u poslu. Uskoro Indeks zastareva i odlazi u istoriju. Koga mrzi da uči a pri parama je može da kupuje. Prodavci su na slobodi, robe ima.

Moguće je da sudije u ovom čistom predmetu nisu hteli na svoje profesore, jer su kod njih kupili diplome. Oni nikada nisu bili pravnici, pa svoj posao obavljaju kao trgovci na buvljaku, koji su pazarili robu i neznanje u bescenje i prodaju je basnoslovno, po cenu sunovrata.

Na pijaci gde se trguje prljavim stvarima Mali je zaštićeni proizvod sistema. Ne znam šta će biti sa momcima i devojkama koji su (opravdano) osvojili rektorat BU. Uradili su dobru stvar, makar samo zbog još jednog nervnog sloma AV.

Ako tražimo bilo kakvu sličnost sa 68. nje naravno nema. Sada je mnogo gore, a varljivo leto 2019. neuporedivo je sumornije.

Deca rođena 68. već imaju preko 50 godina. Njihova generacija pola veka tapka u mestu. Beograd je dobio tursku kaldrmu koju Vesić ne ume da upasuje. Niko nas nigde ne želi, zalutali smo sa slepim i ludim vođom. Putevi se raspadaju odmah po otvaranju, vožd Karađorđe čeka svoj koridor u Radovanjskom lugu. Toma Nikolić piše doktorski rad, Palma je uzeo mustru od Vučića za svoj voštani muzej. Narodna banka kipi od para.

Jorgovanka, udaj se za mene.

Peščanik.net, 17.09.2019.

BLOKADA REKTORATA
PLAGIJATI
RAZGOVOR O OBRAZOVANJU

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)