London Eye, foto: Andrew Winning/Reuters

London Eye, foto: Andrew Winning/Reuters

Sedam osoba je stradalo u udesu vojnog helikoptera u noći između 13. i 14. marta. Prema vestima helikopter je pao na oko kilometar od beogradskog aerodroma, gde je trebalo da sleti, i na oko tri kilometra od najbližih kuća. Sa aerodroma kažu da su vezu sa posadom helikoptera izgubili u 22.31. Meštani Surčina, naselja blizu aerodroma, kažu da se neku buku čuli oko pola 11. Helikopter nije mogao da sleti na aerodrom zbog guste magle. To je izgleda razlog što se srušio u blizini aerodroma.

U helikopteru su bili četiri člana posade, dvojica lekara i jedna beba. Beba je zbog otežanog disanja kolima hitne pomoći trebalo da bude prevezena iz Novog Pazara u Kraljevo (ili, prema drugoj vesti, u Kragujevac). Na jednom mestu, između Raške i Kraljeva, na put se obrušila zemlja koju je pokrenulo klizište. Pošto nema drugog puta između Novog Pazara i Kraljeva, jedini spas za bebu kojoj je u kolima hitne pomoći ponestajao kiseonik, bio je helikopter.

Posada helikoptera je sigurno bila svesna rizika letenja po lošem vremenu (vesti kažu da je nekoliko aviona sinoć bilo preusmereno da umesto na beogradski slete na druge aerodrome). To ih nije sprečilo da krenu u pomoć lekarima koji su pratili bebu. I sami lekari hrabro su svog malog pacijenta pratili do kraja. Četiri člana posade i dvojica lekara sinoć su demonstrirali profesionalni integritet i krajnje požrtvovanje, doslovno po cenu života. Za to im moramo odati poštu.

Sve ostalo u vezi sa ovim tragičnim događajem provocira, međutim, sumnju. U trećem dnevniku televizije Srbije, koji je počeo posle pola 11 uveče, imali smo direktna uključenja ispred Instituta za majku i dete u Beogradu, gde je beba iz Novog Pazara trebalo da bude primljena. Iz tog uključenja saznali smo da je i poseban tim lekara krenuo kolima hitne pomoći da dočeka bebu iz helikoptera. Voditelj dnevnika obavestio nas je i da su snimatelji na aerodromu gde očekuju da sleti helikopter.

Sva je prilika da se helikopter u tom trenutku već srušio, a sasvim je izvesno da je veza sa njim bila prekinuta već u 22.31. Kako je moguće da ta vest u vezi sa dogođajem koji je sinoć bio u apsolutnom središtu medijske pažnje ostane prećutana? Umesto te vesti, neki portali požurili su da oko 23.00 već daju vest da je beba stigla helikopterom u Beograd. Naravno, vest je ubrzo sklonjena, ali ostaje pitanje na osnovu čega je uopšte bila sastavljena.

Nadalje, zašto se odlagalo sa objavljivanjem vesti da se helikopter srušio te šta se dogodilo sa njegovim putnicima i posadom? Jedan odgovor mogao bi biti, kao što stoji u nekim vestima, da se za srušenim helikopterom tragalo satima. Druga vest, pak, kaže, da je helikopter pronađen ubrzo pošto je pao, što zvuči mnogo logičnije s obzirom na to da se srušio unutar naseljene oblasti i u blizini autoputa. Od ponoći do jutros čekalo se i sa saopštenjem da su svi koji su bili u helikopteru poginuli.

Ali, ni tad nismo dobili imena žrtava. Ta imena pročitao je na vanrednoj sednici vlade u direktnom prenosu, sam predsednik vlade. Pošto je posle dvanaest sati informaciji o nesreći na samoj sednici vlade dodat i njen najvažniji deo, vlada je mogla da pređe na raspravu o uspesima njenih pojedinih resora, te na uputstva o štednji koja treba da stvori simboličnu sliku o tome kako se raspolaže novcem naroda. Na toj sednici saznali smo i da će železara u Smederevu za šest meseci postati profitabilna.

Sve što je na toj vanrednoj sednici vlade bilo rečeno posle nekoliko uvodnih minuta, kada se govorilo o nesreći u kojoj je život izgubilo sedam osoba, bilo je suvišno i neumesno. Umesto o uspesima policije, prodaji luksuznih kola i upravljanju železarom, možda je trebalo da čujemo odgovore na sledeća, krajnje jednostavna pitanja.

Zašto je beba koja je kolima hitne pomoći krenula u Kraljevo (ili Kragujevac) trebalo da bude donesena u Beograd?

Zašto je Beograd bio krajnja destinacija ako se znalo da je sletanje na beogradski aerodrom gotovo nemoguće?

Ko je odlučio da uputi helikopter i usmeri ga prema Beogradu, a ne, recimo, prema Kraljevu (ili Kragujevcu)?

Ko je zadržavao informacije o nesreći?

Ko je zadržavao informacije o sudbini bebe, članova posade i putnika helikoptera?

Zašto su novinari u vreme kada je helikopter već pao davali lažne informacije?

Zašto je vanredna sednica vlade bila javna?

Zašto je predsednik vlade čitao imena poginulih osoba?

Zašto ta sednica vlade nije bila zatvorena za javnost pošto su date informacije o nesreći?

Umesto odgovora na ova pitanja, u javnost već „cure“ informacije o tome ko su bili otac i majka deteta, čime se sugeriše da su oni u stvari jedini odgovorni za nesreću. Oni, međutim, nisu mogli podići helikopter, usmeriti ga ka Beogradu, zadržati informaciju o padu, zadržati informaciju o sudbini putnika i posade, zadržati imena stradalih osoba i u međuvremenu dati kriva obaveštenja. Poplave u Srbiji – dani žalosti. Odron u Srbiji – dan žalosti. Vlada – zaseda; a njen predsednik čita imena stradalih.

Peščanik.net, 14.03.2015.

HELIKOPTER

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)