Evropska civilna religija
Civilne religije postoje samo u množini, no nisu ograničene na nacionalne države, nego se njihovim povezivanjem počinju širiti.
Civilne religije postoje samo u množini, no nisu ograničene na nacionalne države, nego se njihovim povezivanjem počinju širiti.
Prijeti nam sa svih strana demokratski totalitarizam, sve dok se srećemo s pojedincima ili skupinama koje slijepo vjeruju u svoje pravo, u postojanje Istine.
Evropska demokracija još ne postoji. Postoje samo pojedinačne demokracije pojedinih evropskih država, na podlozi kojih djeluju postojeće demokratske evropske institucije i na podlozi kojih postoji, ukoliko postoji, i evropsko državljanstvo.
Pobjeda ”Milinovićeva zakona” o medicinski potpomognutoj oplodnji zapravo je Pirova pobjeda. A one koji su glasali za takav zakon uskoro će biti stid.
Pri razmatranju evropskog identiteta možemo početi sa znakovima našeg vremena. Takav je znak ukidanje smrtne kazne u EU. Francuski filozof Jean-Pierre Faye odlučno izjavljuje: Evropa postoji tamo gdje više nema smrtne kazne. Kako je došlo do njena ukidanja?
Naša je tema sveto i svetost, tema koja se ne poziva na metafizički Sveto, nego na to da je u svom bivstvovanju sveto svako živo biće, najviše pak čovjek, koji nije samo živo nego i biće duha.
Smrtnu kaznu možemo braniti samo ako smo uvjereni da nema smrti, ako smrt ne uzimamo ozbiljno, ako je na neki način preziremo. Ne samo svoju smrt nego i smrt drugoga.
Život je više od prava na život. Zapravo je diskurs o pravu na život, ako se ne odnosi upravo na odbacivanje ubijanja, besmislen.
O dostojanstvu čovjeka govore već stari Grci i Rimljani. No dostojanstvo ne pripisuju svakom čovjeku. Dostojanstvo, prema njima, odlikuje dostojanstvenike, koji kao takvi postupaju, odnosno moraju postupati dostoj(anstve)no.
Zašto nam se vraćaju sve te ideje, sve te totalne ideje, te majke totalitarnih pokreta, odnosno nositeljice totalitarizama? Odgovor je paradoksalan: zbog njihove neostvarivosti.
Pravilo da ne smijemo ubijati jest moralno pravilo koje vrijedi nezavisno o razlici između teističkog i ateističkog utemeljenja. To je moralno pravilo koje možemo smatrati etičkim principom života u civilnom društvu.
Intelektualcima kao takvim treba uskratiti sveopću glorifikaciju. Kao skupina, sami po sebi, nisu ni dobri ni zli. Istina, na izvorištu su svih dobrih promjena, ali odgovorni su i za učinjeno zlo. Bez njih ne bi bilo komunizma, fašizma, ne bi bilo nacizma…
Postoji sveto koje ne može biti nikada prevladano, sveto o kojem nije moguće pregovarati. O svetosti života i posvećenosti mrtvih nema kompromisa! Odreknemo li se tih apsolutnih uvjeta egzistencije čovjeka kao čovjeka, odbacujemo i svoju ljudskost.
Stoga u vremenu u kojemu nam je dano biti nisu potrebni ni strah niti hrabrost. Treba nam neustrašivost, o kojoj je Kafka zapisao: smirena, otvorena pogleda, koja sve podnosi. Sve: ne samo protivnikova podmetanja ili neprijateljske napade, nego i užas puke ništine.