Politička zloupotreba morala
Skupina kriminalaca može srušiti državu, ali ako se organizira grupa koja se moralno poveže nekom Idejom, tada je konac liberalne demokracije.
Antropotehnički sklop
Na ispitu nije kako i zašto obrazovati čovjeka, nego kako i kamo ugraditi čovjekovu sposobnost da uči.
Miris stabla u cvatu
Ne postoji dakle jedan jedini Buda ili Bog, nego to može postati, probudi li se, svaki čovjek.
Ekozofija
Samo u modernom dobu se dakle čovjek odnosi prema prirodi kao prema svojemu predmetu.
O poređenjima
Opkladu su dobili ljudi koji su postali nosioci ideje; a Ideja u ruci nije ništa drugo do pendrek.
Duša Evrope
Kao što otvorenih granica nema bez granica, tako ni otvorenih kultura nema bez kultura s vlastitim središtima.
Što je svojina?
Savremene teorije socijalnog sistema svojinu više ne reduciraju na raspolaganje stvarima i ljudima.
Razapetost ljubavi
Kafka: Mojsije nije stigao u obećanu zemlju Kanaan ne zato što je njegov život bio prekratak, nego zato što je to bio ljudski život.
Šunjajući socijalizam
Virtualno tržište prethodi proizvodnji, a proizvod ne prethodi samo potrošnji, nego i potrebama.
Nemoj da žuriš!
Pouzdano ćemo dočekati samo – smrt. Čemu onda uopće čekanje? To je prijelomno pitanje našega vremena.
Hans, Hannah i Bog
I premda nas ne čeka vječni život, ipak možemo misliti na besmrtnost, misliti upravo tada kad u našem kratkom životu pomažemo smrtnicima koji pate.
Genealogija karnizma
Imati tijelo nije isto što i biti tijelo. Imati tijelo znači čekati da postaneš ono što jesi – zemlja.
Istina ili laž
Klaus Mann: Histerični nacionalizam me čak i ne zanima. Jedino ga smatram opasnim! I u tom je moj radikalizam.
Kreatori ili svjedoci
Temelj naše, iz kršćanstva proizlazeće civilizacije, jeste creatio ex nihilo, predstava o stvaranju iz ništine.
Solidarnost s ugroženima
”Pravilo nauke je slušati da bi se zapovijedalo. Filozof ne sluša ni zapovijeda: on nastoji simpatizirati.”
Marx u Libiji
Kralja se ne oslobađamo ubijanjem čovjeka koji je zasjeo na kraljevsko prijestolje, nego ukidanjem samog prijestolja.
Moralizatorski mazohizam
Svijet je dakle podijeljen na dvije kategorije, na dva tipa bića: ljude-uzroke (mi ili Zapad) i ljude-posljedice (drugi).
Grob bez imena
Vrlina Neznanog junaka počiva u tome da ga je moguće zamijeniti, da se iza svakog palog, u rezervi, već nalazi odmjena.
Crkva i sloboda savjesti
Novovjekovni antropocentrični subjekt, koji se ne obazire na vlastitu smrtnost, nije ništa drugo do uzvratna projekcija Božje Svemoći.
Hannah Arendt: lijevo ili desno?
“Ljevica misli da sam konzervativna, a desnica da pripadam ljevici. Moram reći da mi je to sasma svejedno.”
Religija i smrt
Naša svijest o vlastitoj smrti je slabija od naše nesvjesne nevjere u svoju smrt. Kako da pri svojoj smrti stojimo uspravno i gledamo je u oči?
Unikatnost čovjeka
Poimanje čovjeka kao neponovljive osobe izvire iz kršćanstva. Ne čovjek uopće, svako za sebe stvoren je po slici božjoj.
Vjera liberala
Duhovna karakteristika neo-liberalizma jeste da je zbog bezuslovnog utilitarizma ne samo bezdušan, nego i da je bez duha.
Identitet s ostatkom
Raseljena osoba, osoba koja je ostala bez domovine, kaže Hannah Arendt, najreprezentativnija je figura našeg vremena.
Tortura nadom
Misao o približavajućem kraju historije nadvladala je Nietzscheova predstava o vječnom vraćanju jednakog.
Hominiscencija
Michel Serres savremenu antropološku mutaciju, tehničku revoluciju i odvajanje suvremenog čovječanstva od svih prijašnjih čovječanstava naziva hominiscencija.
Samo čovjek!
Oficir Lassu polazi da odredi neprijateljski položaj, a nailazi na vojnike protiv kojih se borio izdaleka. Taj krupni plan budi između njega i njih osjećaj zajedništva, dotada potisnut ratom.
Arhitektura i nasilje
Što se arhitektura sve više pretvara u tehnotekturu, tim veća je njena bezzavičajnost, tim nasilnija je u svojim utopijskim projektima, kao na primjer famozni projekt New Babylon.
Antigentilizam kao kontracivilna reakcija
Antigentilizam se na praktičnoj ravni može realizirati i u svom ekstremno konkretnom obliku, kao genocid.
Kulturno društvo
Kod savremenih teoretičara informacija zadobiva prirodu božjeg plana i božje providnosti. Zapravo zamjenjuje Boga.
Rougemont i ljubav
Ljubav nije stanje, nego čin na koji se odlučujemo, dakle voljom “proboden” čin.
Od odgoja do uzgoja
Nije riječ o tome da čovjek postane mjera svih stvari, nego jedino i samo da ustrajemo na mjeri čovjeka kao bića smrti.
