Poziv na oprez u odnosu na profesiju pisca
Sećanje na Sarajevske sveske i Mirjanu Miočinović (1935-2025) – Svet je uveliko skinuo magijsku auru sa glava svojih pisaca, poučen primerima njihovih velikih izdaja.
Sećanje na Sarajevske sveske i Mirjanu Miočinović (1935-2025) – Svet je uveliko skinuo magijsku auru sa glava svojih pisaca, poučen primerima njihovih velikih izdaja.
Sećanje na Sarajevske sveske, intervju iz 2008 – Već sam dobro oprljila prste vadeći kestenje iz vatre na temu stanja u kulturi, mogli biste i vi mlađi da preuzmete posao.
In memoriam – Povodi i razlozi da moralni instinkt od Mire traži da reaguje umnožavali su se takoreći svakodnevno, onoliko koliko su se umnožavali primeri zločina, nasilja i laži.
Kasno je da se ispravi nepravda prema Mirjani Miočinović, intelektualki koja je sama nosila baklju otpora u mračnim vremenima, kada je izdaja intelektualaca bila najprofitabilniji biznis.
Uvek je pisala i govorila savršeno precizno, besprekorno logično. Izražavala je i tumačila ideje avangarde, anarhistične, nepredvidljive, često sulude, sa kristalnom jasnoćom.
Izlaganje na promociji knjige Mirjane Miočinović (1935-2025) „Nemoć očiglednog“ u CZKD-u 1997: U osnovi ove knjige je pitanje mogućnosti, smisla i vrednosti ličnog angažmana u zlim vremenima.
AUDIO – Mirjana Miočinović (1935-2025), insert iz radio emisije Peščanik od 6. juna 2014, gde ona govori o razlikama između Miloševića i Vučića, svoje tri želje, pozorištu i otadžbinskoj kulturi.
Nekadašnja profesorka Fakulteta dramskih umetnosti, teatrološkinja i prevoditeljka preminula je u Beogradu u 89. godini. U znak protesta protiv rata 1991. daje ostavku na mesto profesorke FDU.
Iz knjige „Druga Srbija“ – Srbija posle Miloševića neće biti nalik onoj koju mi podrazumevamo pod drugom, ali ako se ostvare Deposova obećanja naš prostor delovanja će biti širi.
Godinama je rasklapao paklenu političku mašinu koja do danas sprečava da na videlo izađe istina o jednom od najsramnijih razdoblja u istoriji srpskog naroda.
Povodom priznanja „Počasni građanin grada Subotice“ Danilu Kišu obaveštavamo javnost o merama koje je Mirjana Miočinović preduzela da bi sprečila neovlašćenu dodelu ovog priznanja.
Danilo Kiš je ipak proglašen počasnim građaninom Subotice, protiv volje zaštitnice njegovih prava i od iste većine koja je htela da ukine fondaciju Danilo Kiš i osnuje centar pod imenom Brane Crnčevića.
Reč na komemoraciji: Pre gotovo 30 godina Danilo Kiš je objavio pesmu „Na vest o smrti gospođe M. T.“, čiji početni stihovi glase: „Kakav dobro obavljen posao, Smrti, kakav uspeh, srušiti takvu tvrđavu!“
Da se Danilo Kiš proglasi počasnim građaninom Subotice, pokušaj je da se njegovo ime zloupotrebi za prikupljanje političkih poena vladajućim strankama, ni po čemu bliskim Kišovim svetonazorima.
Često se u mislima vraćam „Kati Kapuralici“ Vlaha Stullija, na koju su me sedamdesetih godina prošlog veka na Bitefu podsećali neki delovi „Mekih brodova“ Kugla glumišta.
Radio Slobodna Evropa – Sa skupa u Centru za kulturnu dekontaminaciju veče uoči komemoracije u Potočarima, posle zabrane akcije #sedamhiljada i paljenja sveća u centru Beograda.
Danas – Udeo Moma Kapora u našoj skorašnjoj “istoriji beščašća” nije zanemarljiv, a njegove zasluge za kulturu beznačajne u poređenju sa zaslugama npr. Selina i Hamsuna, da bismo tako lako prešli preko svih senki na njegovom moralnom biću.
Radio emisija 06.06.2014, govore Mirjana Miočinović, Dimitrije Boarov i Ivan Medenica.
Iz emisije 6. juna: Uliva mi nadu da se ne može biti toliko smešan i dugo ostati na vlasti, uprkos dvema decenijama političkog šegrtovanja.
Preuzeli ste na sebe izgradnju carskog puta Aleksandru Vučiću.
Književna grupa Proza na putu opet je, uprkos mojoj najstrožoj zabrani, svoju nagradu povezala sa imenom Danila Kiša.
Andrićgrad je plod notorne političke ujdurme, čiji je cilj da, zloupotrebom velikog pisca, udari lažnu pozlatu preko jednog mračnog poglavlja srpske istorije.
Nema više „rata za teritorije“. Taj rat je i devedesetih bio jedan skandalozni ispad, jedno nerazumno iskliznuće iz istorije, koje je iznenadilo svet.
Stanisavljević piše o jednom opakom vremenu i opakim naravima koji su, na kraju, i njega samog uništili.
Pismo Mirjane Miočinović Danasu u vezi sa fotografijom Biljane Plavšić i propratnim tekstom pod naslovom „PLAVŠIĆ: Osećam se slobodnom“, koji zauzimaju više od polovine naslovne strane lista (sreda, 28. oktobar).
The fact that Slavenka Drakulic has agitated the local public, proves only that the conspiracy of silence is widely accepted, writes translator and essayist Mirjana Miocinovic, defending Drakulic against her critics.
Povodom teksta Slavenke Drakulić “Zašto se nisam vratila u Beograd” u “Politikinom” kulturnom dodatku, 28. februara 2009, koji je izazvao bujicu negativnih reakcija.
Slobodu štampe nikada nisam shvatala kao mogućnost da u svakim pojedinačnim novinama istovremeno nađem spektar sebi bliskih i sebi neprihvatljivih stavova.
Ako je čitanje svetih knjiga obaveza vernika, čitanje drugih knjiga za njih ne samo da nije obaveza no nije ni preporučljivo.
Radio emisija 22.02.2008, govore: Miša Vasić, Tatjana Tagirov, Miroslav Prokopijević, preslišavanje o Kosovu: Olga Popović-Obradović, Desimir Tošić, Mirko Đorđević, Slobodan G. Marković, Olivera Milosavljević, Srđa Popović, Mirjana Miočinović, građani Kosova… lider LDP-a Čedomir Jovanović.
Radio emisija 21.12.2007, govore: istoričar Nikola Samardžić, publicista Bojan Bajić, profesorke Svetlana Slapšak i Mirjana Miočinović.
Radio emisija 14.12.2007, govore: Marija Perković iz Žena u crnom, Borka Pavićević, Biljana Kovačević-Vučo, Teofil Pančić, Mirjana Miočinović, Vesna Pešić, Vladimir Gligorov i Srđa Popović.