Srbija do Helsinkija
Ovih se dana samozadovoljavamo nad likom zloglasnog Martija Ahtisarija zaduženog da u ime nekakve antisrpske firme UN predsedava pregovorima između Beograda i Prištine.
Ovih se dana samozadovoljavamo nad likom zloglasnog Martija Ahtisarija zaduženog da u ime nekakve antisrpske firme UN predsedava pregovorima između Beograda i Prištine.
Mesecima već, pizda mi materina, osećam da mi fali nekakav duhovni oslonac, neki komad mentalnog nameštaja na koji u trenucima kad odem u qurac, mogu da se naslonim.
Koštuničin DSS-glasnogovornik najavio je “oštre mere” glede Slovenije, što može da znači da će “Merkator” uskoro odleteti u vazduh ili racionalni Beograđani postavljati balvane.
“Stav EU se ne razlikuje od stava jednog čoveka koji svojim odbijanjem da pristupi Haškom tribunalu celu zemlju pretvara u svog taoca.” (Vojislav Koštunica o EU i Ratku Mladiću)
Srbija je, u stvari, veliki megastor na periferiji Evrope, gde će svako naći nešto za sebe: mi ćemo naći new wave, oni će naći zabavljačice ratnih zločinaca.
A šta je Srpski Brand? Na nivou prepoznavanja – Slobodan Milošević. Na nivou zločina – Srebrenica. Na nivou svekolike promašenosti – Vojislav Koštunica.
Radio emisija 30.06.2006, govore: Željko Bodrožić, Dobrila Mirković, Nadežda Milenković i Petar Luković.
Probaću da ignorišem predsednika Vlade na isti način na koji on godinama ignoriše sve nas.
Jedna od reklamnih krilatica koju su nogometaši nepostojeće SCG sa sobom poneli na Svetsko prvenstvo, prirodno se pretvorila u političku definiciju današnje Srbije.
Tri sedmice nakon (ćirilično nelegalnog) referenduma u Crnoj Gori, nekadašnje drugo oko u SCG glavi – Srbija – još uvek je u stanju teškog erotskog šoka.
Na listi čekanja za odlazak iz Srbije su još samo Albanci sa svojim Kosovom.
Bezglavo obeznanjena otkrićem da je već 200 sati nezavisna država, Srbija silno se zapanjila pred činjenicom da je odlaskom Crne Gore ostala sama, bez ikog svog.
Vizija Velike Srbije kao pravoslavne Džamahirije okončala se današnjom geografijom Malecke Srbije koja je nezasluženo, nikako svojom voljom, iznenada postala nezavisna!
Objašnjavajući svojim domaćinima gde se Srbija danas nalazi, dr Voja je otkrio da je Srbija “već u orbiti EU” iz čega proizilazi da je on, prvi srpski astronaut.
Sedam dana nakon odluke EU da sa Srbijom prekine sve razgovore o priključenju, doživeli smo reprizu miloševićevske propagande.
Vest da će pregovori oko pridruživanja EU konačno biti prekinuti, a Srbija ostavljena da bude crna rupa na evropskoj mapi – u Beogradu nikog nije naročito uzbudila. A i zašto bi?
Pojebao puž Koštunicu. Koštunica ode u policiju da prijavi silovanje. Policajac:”Kako se to desilo”? Koštunica:”Paaaa, neeee znaaaam, sve je bilo brrrzo kao muuunja!”
Srpska superiornost glede neutežive potrebe za duhovnošću odavno je postala vaskolika pravoslavna dijagonala.
Tobože mrtvi Slobodan Milošević – navodno umro i navodno sahranjen – opet veselo i raspoloženo, kao što samo on ume, zajebava Srbiju.
Radio emisija 24.03.2006, govore: Nada Korać, Biljana Srbljanović, Petar Luković, Srđa Popović i Svetlana Slapšak.
Sahrana ratnog zločinca Slobodana Miloševića posedovala je sve neophodne elemente holivudske F-produkcije.
Da je sudbina htela da bira kad da Slobodana Miloševića pošalje u večna pravoslavna lovišta – teško da bi izabrala intrigantniji datum od prepodnevnog 11. marta.
Autobus je gradu Pirotu poklonio grad Hag – čime se, kažu radikali, putnici ponižavaju, jer nesvesno koriste vozilo kao produženu benzinsku ruku Haškog Tribunala.
Mesecima me već dubinski muči pitanje na koje nema odgovora: ko li je taj debil u Evropskoj Uniji koji je osmislio ovakvu psihološku taktiku pregovora sa Vladom dr Kalašnjikova?
Neke ljude redovno kidnapuju vanzemaljci, a nekima se u snu javlja dr Koštunica koji drži moleban, ali je reč, očigledno, o neizlečivim pacijentima.
Radio emisija 10.02.2006, govore: Vesna Rakić-Vodinelić, Biljana Srbljanović, Svetlana Slapšak, Dejan Ilić i Petar Luković.
U svoju mentalnu dvoranu za mučenje sam doveo nagog dr Vojislava, vezao ga, uzeo bič i započeo seansu pitanjem: “A sad da čujemo koliko si se radovao ubistvu Zorana Đinđića?”.
Likvidirani srpski premijer dr Zoran Đinđić opet je poražen: u petom setu finala političkog turnira “Surčin Open”, protiv samouvereno mrtvog Nikole Tesle.
Za razliku od većine naroda Srbi se tek krajem meseca polako bude iz januarske kome, nakon žestokih religioznih svetkovina.
Srpska politička tradicija da večito biramo između lošeg i užasnog, opet je vaskrsla kada je vlada oduzimanjem licence “Mobtelu” objavila nuklearni rat protiv Bogoljuba Karića.
JAT i dalje neće videti New York & Chicago, biće otežano priključenje međunarodnim finansijskim i trgovinskim institucijama, ukratko: našli smo se na američkoj crnoj listi.