Ukidanje Vojinog roka
Neoprezni Janković lakonski je potvrdio ono što se golim okom videlo: da članovi Vlade lebde negde između klasične šizofrenije i tradicionalne srpske poremećenosti!
Neoprezni Janković lakonski je potvrdio ono što se golim okom videlo: da članovi Vlade lebde negde između klasične šizofrenije i tradicionalne srpske poremećenosti!
Retoričko prolećno pitanje: ima li negde u svetu države bez Vlade, bez Skupštine, bez Ustavnog suda, bez budžeta – dobija svoj kratki prolećni odgovor: ima!
Vojislav Koštunica, srpski tehnički premijer, nakon samo 60 minuta provedenih u Sali UN, pobedonosno je poručio da je Ahtisarijev predlog “propao”!
Potpuno iscrpljen od pominjanja Vojislava Koštunice, zakunem se da bar 24 časa neću obraćati pažnju na pomenutog tehničkog premijera.
Vođeni poučnom poslovicom da sve što je brzo jeste kuso, naročito kad treba formirati novu Vladu, srpski politički maheri nigde ne žure.
Srbija, dabome, nije kriva za genocid; Rusija i Kina će s nepodnošljivom lakoćom veta vratiti Kosovo u naručje Srbije.
Piše Đorđe na sajtu “Nova srpska fašistička misao”: “Nema veze što bošnjačka tužba, takva kakva je, od početka nije imala mnogo veze sa pameću, činjenicama i logikom.”
Bez obzira što su ga kao kanarinca sahranili usred bašte, u dvorištu, Slobodan Milošević se ovih dana odlično oseća.
Praktično značenje filozofskog silogizma „muda u procepu“ otvorilo se ovih tjedana u punoj lepoti spram (hrvatski: spam) države Srbije, suočene s reality show horrorom.
Kad se jednog dana budu tražili dokazi u korist ispravne teze da je Srbija opičena, krunski argument da je Srbija opičena biće priopćenje Vlade Srbije.
Transkripti telefonskih razgovora između Lukovića i Hrvata, koji ovih dana tipično stidljivo pokušavaju otkriti vječitu tajnu srpskog političkog života.
Nakon maratonske kampanje koja je trajala gotovo dva i po meseca, rezultati izbora u Srbiji nisu rešili osnovnu dilemu – tko će i na koji način ovu zemlju voditi narednih godina?
Sama DS ideja da se Koštunica može pacifikovati, pala je u vodu prošle subote kad je Koštuničina koalicija organizirala doček Srpske nove godine u centru Beograda.
Radio emisija, 12.01.2007, govore: Slobodan G. Marković, Petar Luković, Pavle Rak, Andrej Nosov, Sara, Maja i Časlav iz Inicijative mladih.
Na omraženom američkom CNN kanalu se vrte dva turistička spota glede promocije Koštuničine Srbije.
Da nema Lukovića u Feralu – ova bi zemlja procvetala, više ne bi bilo siromaštva, invalidi bi natrag dobili noge, Srpsko Sunce bi izlazilo i zalazilo u Srbiji.
U ovim poslednjim decembarskim danima, rano jutros, napravim fatalnu grešku: kupim na kiosku nekakve novine iz kojih mi ispadnu dve srednje oglasne strane.
Kad je proglašen samoerektivni Ustav bilo je savršeno jasno da će se predizborna kampanja u ovoj tupsoidnoj državi vrteti oko pitanja patriota i izdajnika, Haga, Kosova.
Kako svega trideset i pet godina biti telefonski dvojnik u Srbiji.
Dve nedelje uoči međunarodne Nove godine politička situacija u Srbiji, jezikom mudrih analitičara, jeste složena i zaguljena.
Iz čistog mira smo, neobjašnjivo, uz standardno besmislen uslov da se neuhvatljiva junačina u obliku krvnika Ratko The Mladić nađe u Hagu, formalno primljeni u Partnerstvo za mir
Slika Vojislava Koštunice koji mi energičnom mlitavošću pruža ruku, tek je jedan od racionalnih motiva kojim ću se hraniti tokom već započete predizborne kampanje.
Još se nisu ohladili unapred ispisani listići za Referendum a već nam je saopšteno da su parlamentarni izbori zakazani 21. januara 2007. i da je izborna kampanja već započela!
Na beogradskim ulicama ljudi se danima, zbog donošenja Ustava, spontano grle. Presrećni što je Kosovo sačuvano preambulom Ustava.
Srpski nacionalni blog o historijskom Referendumu kojim će Srbi odbraniti Kosovo i Europu pridružiti Srbiji.
Završilo se, naravno, onako kako je moralo da se završi: odbijeni su svi sumanuti zahtevi Srbije kojoj niko nije poverovao da stvarno traži Mladića.
“Znate li zašto nosim bradu? Da se ne primeti da sam dete” (Predrag Marković, predsednik srpskog Parlamenta).
Radio emisija 06.10.2006, govore: Vesna Pešić, Vera Marković, Aida Ćorović, muftija Zukorlić i Petar Luković.
Ukratko, Koštunica Voja se obavezao da nas, kao El Presidente, uvede u blagosiljani period ubitačno dosadne dosade po meri sopstvenog, melanholičnog legalizma.
Pre mnogo godina upoznao sam u čoveka koji je s okolinom solitera opštio jednom jedinom pričom: kako ga je žena napustila, ćerke ostavile, gde je tu pravda, pitao nas je.
Kao da se kosmička istorija paralizom prenela na svekoliki pravoslavni gen koji u venama otkucava nebeskom pravdom.
Koštunica: “Truba najbolje govori o našim svojstvima i našim porivima i zato, naravno, dobro znamo da oni koji ne razumeju i ne vole Guču – ne mogu da razumeju Srbiju”.