Eh, taj tvoj Momo
Onaj Džojsov sneg koji prekriva žive i mrtve prekriće i Kaporov grob. Učinjeno se ne da ispraviti, pokvareno i zatrovano ne da se vratiti u prvobitno stanje.
Onaj Džojsov sneg koji prekriva žive i mrtve prekriće i Kaporov grob. Učinjeno se ne da ispraviti, pokvareno i zatrovano ne da se vratiti u prvobitno stanje.
Izlazak hiljaditog broja Vremena i početak suđenja Radovanu Karadžiću poklopili su se gotovo u dan. Lepo, ali kakve to veze ima jedno s drugim? Uf…
Elem, jake policijske snage sprečile su održavanje promocije narečene knjige-veličaljke Ratka M., koja je trebalo da se održi u crvenačkom Domu kulture.
Radi se o interesu ko zna čijeg Krupnog Novca za Nešto, a čemu sada smetaju i famozni platani, pa ih zato treba ukloniti.
Jadno je ovo što Nova Srbija pokušava, prikazujući incident iz domena patologije srpske svakodnevice kao zaveru Zlog Režima da se doaka Supervelji.
Radio emisija 05.02.2010, govore: Vladimir Gligorov, Vesna Pešić, Teofil Pančić, Desimir Tošić, Slobodan Inić, Srđa Popović i Végel László, Žarko Korać.
Ono što je izrekao Irinej savršen je opis “filozofije i psihologije” velikodostojnika svih “tradicionalnih verskih zajednica” na Balkanu.
Vojvodina je efikasno očišćena od bar onih najotrovnijih naplavina toksične jeseni 1988, i to je nedvosmisleno dobra vest.
O već famoznom “anti-NATO” apelu dvestotinak intelektualaca i onih koji se tako nekako osećaju već je, sa svih strana, rečeno sve što se imalo za reći.
Ležim, infuzan i konfuzan, zacevčan kao kiborg, ustati ne mogu do daljeg, perspektiva je, dakle, ta koja mi je mestom i položajem zadata: kvadratić neba i fragment drveta.
Gde sustanu Prokiću Nenade, tu produži Ostojiću Zorane… Nema veze, nedostatak stila, argumentacije i elementarnog obzira prema činjenicama, isti su, upravo klonirani.
Srbija je, dakle, ušla u šengensku tvrđavu, a prvi se unutra umuvao Jeremić Vuk.
Kopam tunele kroz planinu papirušine koja se nakupila za mog ne baš dugog odsustva, pokušavam da se razaberem u pletivu, da prozrem šta se sve to ovde desilo ovih dana.
Prethodnih pet-šest dana proveo sam u Hrvatskoj, uz mali BG intermeco. Obožavam ta potucanja gore-dole te uzduž i popreko po prostorima koje smatram intimno svojim.
Dakle, šta se to dogodilo pre neki dan na košarkaškoj utakmici Partizan – Efes Pilsen? Jesam li ja to dobro shvatio?
Radio emisija 11.12.2009, govore: Žarko Korać iz SDU, Boban Stojanović iz Kvirije, Borka Pavićević iz CZKD, novinari Teofil Pančić i Dimitrije Boarov, profesorka prava Vesna Rakić-Vodinelić, profesor Ljubiša Rajić i reditelj Želimir Žilnik.
Potpuno razumem kolegu Ljubu Živkova, koji je nedavno prošao kroz toplog zeca anonimne parapatriotske bulumente naskačuće iz internet-budžaka.
“Predsednik Srbije poručio je Srbima u regionu da moraju da budu lojalni građani zemalja u kojima žive”. Sjajna rečenica, šteta što je predsednik Srbije nije izgovorio 1991.
Eto, pa sad ti reci da ovi Dačićevi ništa ne rade: pohapsilo je one koji su preko interneta pretili Brankici Stanković. Doduše, ispostaviće se da su sve to Zlatna Deca.
To kad uhvati ne pušta: prvo nam je ukinulo vize, a sada nam je i odmrzlo SSP, za koji većina nas, doduše, ne zna šta tačno znači, ali znamo da je nešto mnogo važno.
Promocije u kafeu Radija 021 u Novom Sadu 2008. i 2009. godine.
Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata samo je Srpska demokratska stranka u izdanju za XXI vek, i ništa drugo.
U izvesnom smislu reči, Srbija tek 19.12.2009. (ponovo) postaje država. Zašto? Zato što od tog dana ona jamči za svoje građane, i tim se garancijama od tog dana i zvanično veruje.
Sudija: Predstavite se. Optuženi: Boris Tadić. Gde ste zaposleni? Radim na Andrićevom vencu broj 1. Da li je to psihološka ustanova? To je institucija predsednika Republike.
Aleksandar Karađorđević nije kralj, ali ima dvor. On tamo stoluje i bavi se veoma zanimljivim poslom: igranjem samog sebe. To jest, glumatanjem parakralja.
Komentatori koji žele da ostave utisak učenosti rado se pozivaju na onu misao Karla Marksa kako se događaji u istoriji odvijaju premijerno kao tragedija, reprizno kao farsa.
Šta je Tadić poručio Srbiji? Dve ključne stvari: 1. Srbija ide ka Evropskoj uniji, i basta; 2. Srbija ne ide u Evropsku uniju bilo kako, nego samo, jedino i isključivo sa svojim identitetom.
Plavuša iz seksističkog vica je u večitoj dilemi kako se pravilno kaže: Irak ili Iran? Za naš politički establišment tu nikada nije bilo dileme: i jedno i drugo je ispravno.
U Beogradu je formirana neka nova Komunistička partija Srbije, pompezno preambiciozna organizacija koja nastaje ujedinjenjem bezbrojnih minijaturnih partijica.
Za koje se to vrednosti borio Goran Knežević? Godinama nas je sa raznih strana ubeđivalo kako je to sposoban mlad čovek. A onda ga je preko noći skembalo u zatvor.
Dok vi čitate ovaj tekst, Ratko Mladić sedi verovatno negde u toplom i možda se silno zabavlja najnovijim ciklusom bajanja na temu “hoće li pre Srbin u kosmos ili Mladić u Hag”.
Danima zagledam fotografiju, tačno četrnaest godina staru: tri nekako poslovna tipa smeškaju se kao da su upravo uspešno podelili tržište žvakaćih guma, ili tako nešto.