Rođen u Skoplju 1965. Novinar, kolumnista, kritičar, urednik kulture u nedeljniku Vreme iz Beograda. Komentator Radija Slobodna Evropa. Objavio 21 knjigu eseja, kolumni, kritika, priča. Pisao za sve relevantnije medije u regionu, između ostalih za Feral Tribune, Peščanik, Našu borbu, Autonomiju, BH Dane, ljubljanski Dnevnik, Globus, Jutarnji list. Živi u Novom Sadu.

023: Konkurs za Frojda

Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas proglasio je četvrtak danom žalosti u Beogradu. Srbija, eto, ima tri dana žalosti, ali Beograd je metropola, pa će zato da dobije i četvrti.

018: Grip i trip

Svako ko se bilo gde malo jače zakašlje postaje udarna vest dana, svakom koga negde u Paraćinu ili Bogatiću probode u grudima dobija svojih obećanih Petnaest Minuta Slave.

014: Zagledanje Vojvodine

Možda baš dok čitate ove redove, u Vladi razmatraju Nacrt zakona o nadležnostima Vojvodine, ili kako se već zove to čudo koje bi imalo biti okvir i pretekst za Statut Vojvodine.

011: Dux ex machina

Tip se zove Vladan Lukić i po zanimanju je predsednik nečega što po inerciji nazivamo FK Crvena Zvezda. Taj klub je jednom bio čak i šampion Evrope i sveta.

009: Maksim protiv divizije

Slušajući i čitajući diviziju lokalnih političkih mudraca čovek bi stekao utisak da sa Srbijom zapravo ne postoji nikakav problem, nego da sva nevolja dolazi od te prgave Holandije.

005: Heroina lepe starosti

Mnogi koji su otišli iz Beograda neće se nikada vratiti. Mnogi koji bi mogli doći u Beograd, neće nikada doći. Ali, zato će u Beograd doći, to jest vratiće se u njega, Plavšić Biljana.

003: Čudo na Trgu

Miloševiću je malo ko važan i dolazio, a ovi sadašnji nas radikalno izoluju od svojih gostiju, mada nas istovremeno ubeđuju da su to i naši gosti, i to najmiliji.

002: Kome je Kiš umro?

Niti je to baš nama pao Berlinski zid, niti je to baš nama umro Danilo Kiš, mada smo ga „mi“ pokopali i opojali, i to sve u rutinerskoj izvedbi onoga koji će opojati i Zorana Đinđića.

Država u ostavci

Kad će primopredaja vlasti? Naime, jasno je da ljudi koje smo birali onako kako se to radi u civilizovanom svetu ili ne žele ili ne umeju ili ne mogu da vladaju ovom zemljom.

Koliko Koštunice?

Jedino ovde postoje relevantne političke snage koje se mršte na ukidanje viza, koje čak tvrde da bi vlast to trebalo da „odbije“, baš kao da se radi o nekakvom poklonu za rođendan.