025: Čuvar vinske granice
Za razliku od atestiranih Patriota iz kruga dvojke, koje stvarnost i činjenice nikada ni na šta ne obavezuju, ja ponešto znam o Srbiji.
Za razliku od atestiranih Patriota iz kruga dvojke, koje stvarnost i činjenice nikada ni na šta ne obavezuju, ja ponešto znam o Srbiji.
Eno Vukovara danas, preživeo je koliko je mogao preživeti, vratili su se svi zvukovi, mirisi i navike Mira, samo se nisu vratili i neće se vratiti svi oni koji taj mir nisu dočekali živi.
Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas proglasio je četvrtak danom žalosti u Beogradu. Srbija, eto, ima tri dana žalosti, ali Beograd je metropola, pa će zato da dobije i četvrti.
Proglašavanje tri dana žalosti naprosto je nešto što prelazi duboko na onu stranu elementarnog dobrog ukusa: radi se o ulizivačkoj, a iznad svega faraonskoj gesti.
Antifašizam nije zanatsko razvijanje leve fraze kao kore za pitu na kojekakvim fensi simpozijumima, nego je rizična, tvrda i ponekad nehigijenska borba za ljudskost i Dobro.
Zna li se gde je Statut i šta li je s njim? Poslednji put je viđen u Skupštini Vojvodine, ali negde mu se gubi svaki trag.
I moje se ime nalazi među onih stotinak, sada već valjda i više, „javnih ličnosti“ potpisanih ispod apela kosovskim Srbima (i ne samo njima) da izađu na izbore.
Svako ko se bilo gde malo jače zakašlje postaje udarna vest dana, svakom koga negde u Paraćinu ili Bogatiću probode u grudima dobija svojih obećanih Petnaest Minuta Slave.
Problem je što nikakve nove teme oko Kusturice više nema: čovek se zapravo zaglavio negde u 1992 ili 1993, a i svi mi s njim.
Otkad je Berlinski zid pao, baš mu je krenulo u životu: danas ga ima više u javnosti nego dok je bio na svom mestu.
Politika zidova u školama i javnim ustanovama, kako god okreneš, nije naivna i nevažna stvar, ni u diktaturi ni u demokratiji.
Možda baš dok čitate ove redove, u Vladi razmatraju Nacrt zakona o nadležnostima Vojvodine, ili kako se već zove to čudo koje bi imalo biti okvir i pretekst za Statut Vojvodine.
Čudo je ta “meka moć” Evropske unije: ona lomi opstrukcije i otpore efikasnije od sovjetskih tenkova i američkih marinaca zajedno.
Klinton-performans u Prištini i nedavni Medvedev-performans u Beogradu vredni su poređenja na više nivoa.
Tip se zove Vladan Lukić i po zanimanju je predsednik nečega što po inerciji nazivamo FK Crvena Zvezda. Taj klub je jednom bio čak i šampion Evrope i sveta.
Mogu sasvim lepo da živim bez svake televizije, pa tako i hrvatske. Televizor, doduše, opet imam, ali uglavom skuplja prašinu, a i nemam kablovsku, tako da od HRT-a nema ništa.
Slušajući i čitajući diviziju lokalnih političkih mudraca čovek bi stekao utisak da sa Srbijom zapravo ne postoji nikakav problem, nego da sva nevolja dolazi od te prgave Holandije.
Gordana Suša, dakle, ne može da postane član Radiodifuzne agencije Srbije u ime novinarskih udruženja. Zašto ne može? Ne da joj SPS.
Seća li se još iko zašto se zapravo sudi Radovanu Karadžiću, jednom inače grotesknom folirantu i pretencioznom lumpen-misliocu ?
On je rasista, fašista i budala. Zove se Nik Grifin (Nick Griffin), i vođa je ekstremno desne BDP, stranke koja u Velikoj Britaniji ima status kužne.
Radio emisija 23.10.2009, govore: Dubravka Stojanović, Ivan Kuzminović, promocija u Obrenovcu: Mirko Đorđević, Žarko Korać, Teofil Pančić; Dubravka Ugrešić čita Razglednice s ljetovanja.
Mnogi koji su otišli iz Beograda neće se nikada vratiti. Mnogi koji bi mogli doći u Beograd, neće nikada doći. Ali, zato će u Beograd doći, to jest vratiće se u njega, Plavšić Biljana.
Dodik Mile i samoetnočisteća tvorevina koju su za njega u krvi hiljada nedužnih stvorili Karadžić, Mladić i Milošević neupitna su činjenica današnje Srbije.
Miloševiću je malo ko važan i dolazio, a ovi sadašnji nas radikalno izoluju od svojih gostiju, mada nas istovremeno ubeđuju da su to i naši gosti, i to najmiliji.
Niti je to baš nama pao Berlinski zid, niti je to baš nama umro Danilo Kiš, mada smo ga „mi“ pokopali i opojali, i to sve u rutinerskoj izvedbi onoga koji će opojati i Zorana Đinđića.
Za Srbiju i region važno je da je otkočenjem lisabonskog procesa noga „zapadnog Balkana“ ostala u vratima Evropske unije, i to bez prstiju u gipsu.
Prenosimo tekst Teofila Pančića o prvom romanu Vojislava Pejovića, Život i smrt Milana Junaka.
Kad će primopredaja vlasti? Naime, jasno je da ljudi koje smo birali onako kako se to radi u civilizovanom svetu ili ne žele ili ne umeju ili ne mogu da vladaju ovom zemljom.
Radio emisija 18.09.2009, govore: Petar Luković, Teofil Pančić, od kojeg smo pozajmili naslov ove emisije, Dejan Ilić i Vladimir Gligorov.
Zakon nije nepravedno zvati LDP-ovim zakonom, jer bez deset vrlih liberalno-demokratskih glasova on nikada ne bi postojao.
Jedino ovde postoje relevantne političke snage koje se mršte na ukidanje viza, koje čak tvrde da bi vlast to trebalo da „odbije“, baš kao da se radi o nekakvom poklonu za rođendan.