Filozof brani religiju
Dubok je rascep u poimanju sveta ateista i sledbenika monoteističkih religija. Srećom, oni se međusobno ignorišu.
Dubok je rascep u poimanju sveta ateista i sledbenika monoteističkih religija. Srećom, oni se međusobno ignorišu.
„Zašto li svi ovi ljudi plaču?“ zamišljam da se pita neko ko ne poznaje naš neprevaziđeni talenat za licemerje, dok gleda prenose partijskih kongresa.
Apokaliptička retorika je preplavila svet od Irana do Vašingtona, uključujući i republikanskog kandidata za predsednika.
Kad više ne bude knjižara i kad se zatvore sve biblioteke, ljubavnici će pesme pronalaziti na iPhoneu i govoriti ih jedni drugima.
Pokret za građanska prava najbliži je današnjoj ideji akademske levice o političkim promenama.
Za pucnjavu u Koloradu čuo sam tek kasno sutradan, dok sam se vozio do gradskog otpada.
Nakon više od četrdeset godina u Americi postao sam ponovo Srbin, samo, kako bi neki rekli, loš Srbin.
Pored ratovanja, glavni zadatak američke vojske jeste da laže svoje vojnike, kada ne laže obične Amerikance.
Kada je Obama izabran 2008, mnogi progresivno opredeljeni birači očekivali su reprizu Nju dila.
Komični aspekat američke politike je ushićenje sa kojim ljudi biraju princa, a onda padnu u očaj kad se on pretvori u žabu.
Averzija prema utopijskom mišljenu potiče iz mog odrastanja u komunističkoj Jugoslaviji.
Novog ministra kulture Medinskog već nazivaju ruskim Gebelsom.
Do sada su svi primetili onaj uvrnuti smeh Mita Romnija, nekakav poluprigušeni lavež.
Kriza u kojoj se nalazimo u suštini je nepotrebna: nema potrebe da ovoliko trpimo i uništavamo tolike živote.
Nijedna Amerikanka se ne bi zagrejala za tipa koji joj čita ljubavne pesme na srpskom dok pijuckaju koka-kolu.
Šta rade ljudi koji se zaključavaju u kupatilu: čitaju, puše, razgovaraju sa sobom, razmišljaju, mole se ili zure u prazno?
U masovnoj demokratiji vrlo brzo otkrijete da je Buš 2000. pokrao izbore, ali i to da veliki deo ljudi nije briga za to.
Idealni građanin politički korumpirane države je lakoverni tupadžija koji ne pravi razliku između istine i lupetanja.
Reč je o istoriji misli XX veka. Knjiga je pratila njegovu bolest; bila deo njegove bolesti i deo njegovog umiranja.
Evropsko putovanje je počelo sa Velikom depresijom, Drugim svetskim ratom i holokaustom. Nazad se ne može, samo napred.
Tokom godina su nas posetile razne budaletine i lopuže iz obeju partija, uvaljujući nam svoje ludačke ideje.
Da li će ovi predsednički izbori biti odraz volje naroda? Da li će biti tako shvaćeni – i ako ne, šta onda?
Moramo pronaći evropsko rešenje za krizu evra, jer će nacionalna rešenja dovesti do raspada Evropske unije.
Vlasti pomoću ovih protesta procenjuju nivo nezadovoljstva u zemlji. Akademsko ime za to je „prilagodljivi autoritarizam“.
Moje zanimanje za sve što čine razni ludaci diljem planete povezano je sa događajima iz moga detinjstva u Beogradu.
Mislim na opomenu iz Hamurabijevog zakonika, starog četiri hiljade godina, da jake treba sprečiti da ugnjetavaju slabe.
Zamislimo da smo osuđeni da svake godine donosimo praktično nemoguću odluku, kojoj svet pripisuje sumanuti značaj.
Putin je bio oficir u doba Brežnjeva, a Medvedev advokat u doba Gorbačova. Ti ljudi imaju različite poglede na svet.
Od presudnog je značaja pripremiti se za mogući bankrot i povlačenje iz evrozone u slučaju Grčke, Portugalije i možda Irske.
„Najbolja nacija na svetu“ je izgubila političku volju da zaustavi svoje očigledno propadanje.
On ima pravo da uloži žalbu na odluku da bude isporučen, ali čitav proces će verovatno potrajati samo nekoliko dana.
On Ameriku predstavlja kao svetao primer međunarodnog ponašanja.