Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Nebulozni feudalac nije u stanju da smiri svoje misaone pustolovine. Kad god se pomisli da više nema gde i da bi tamo gde se začinju njegovi čudesni ispadi morao da postoji neki graničnik – uvek se pokaže da je takva zamisao uzaludna.

Pre nekoliko dana on je obznanio postojanje svoje dodatne lične garde posebne namene. Ta postrojba je sačinjena od fanatika dobrovoljaca a vodi je brat Andrej. U njoj je regrutovan bar još jedan primerak iz familije a misli se da bi to mogao da bude tata Anđelko, kao počasni buljubaša. O tome je štićenik dobrovoljačke paraformacije rekao otprilike ovo: da tih „lojalista“ ima 17.000 a bilo ih je tek 1.019, da se zaverenici sastaju u nekoj maloj crkvi i spremni su da ga brane do krvi.

Valjalo bi steći bar neki uvid u ovu prilično zaumnu, mada opasnu izjavu. Ta kukavička bajka dolazi iz nakupljenog straha i želje da se oko zeca sakupi dovoljan broj kakvih-takvih ljudi. Ali i da se pripreti pobunjenicima u posedu koji vri. Galama na zamišljene pretnje, divljenje ugroženom i kuraženje ilegalnom mobilizacijom pomažu samo na kratak rok. Panika je u toj sablasti nestišljiva i tu nikakve divlje horde niti masovno dadiljanje nisu od koristi.

Kratka analiza tog javnog ispada pokazuje istinski raspad unutrašnjeg života predmeta pažnje „lojalista“ i širenje opšte infekcije besmisla koja već vlada sektom. Ali, „lojalisti“ su sekta koja je probrana iz sekte. Izgleda kao dokaz da tamo nisu svi lojalni, i da se odanost rugobnom božanstvu brzo osipa. Ni 17.000 nije malo, ali se postavlja pitanje upotrebljivosti jedne takve naduvane formacije.

Hoće li ga oni braniti samo svojim telima? Ako je tako, gde smestiti toliko suvišne materije?

Postoji li ideja da taj odred sumnjivih fanatika bude naoružan? Gde bi borci za čuvanje matice bez koje ne postoje, bili smešteni kad se ustanovi da nema opasnosti po „golog, smežuranog cara“, kako ga je video Jovo Bakić. Ako je opasnost stalna, a ne zna se odakle dolazi, dežurstvo tog maloumnog puka bilo bi neizvodljivo, a lojalisti izvrgnuti podsmehu zbog svoje funkcionalne invalidnosti.

Čuvanje šefa posebnih svojstava je posao koji nije moguć. Mnoge takve lekcije ispisane su u istoriji. Lojalnost Neronu čija je paranoja palila sve oko sebe, bila je dobrovoljna a zatim iznuđena. Vladao je 13 godina, lična garda ga je napustila, njeni poslednji ostaci su mu pomogli da počini samoubistvo.

Neron ovde nije imperator za istorijske paralele, osim pogibeljne ekscentričnosti i 13 godina vladavine.

Bajka ovdašnjeg diktatora je u najavi tragična. Sam je rekao da će ga „lojalisti“ braniti do krvi. Šta takav ispad uopšte znači, i o čijoj krvi govori osobito čuvano lice? Moguće je da u svojoj glavi koja je po svojoj funkciji potpuno nečitljiva, ima u vidu rasplet u kome je krv simbol presudne drame. A onda, u takvom ambijentu gde samo jedan život postaje važan, lojalisti „kao jedan“ brane svoga boga od najezde plaćenika i njihovih platilaca. Iako se ne zna ko su oni i odakle dolaze.

Kako će se oko te neprocenjive glave sabrati svih 17.000 i koji je model za komandovanje tom spasilačkom ruljom? Čiji bi mozak od gomile koja se zaklela na krvi da će braniti cara do krvi, ustrojio taj bašibozuk do funkcionalne sile, koja se ne bi raštrkala svuda redom osim tamo gde je vodi zakletva.

Zakletva je posebna zagonetka. Kako, čime i na čemu se zaklinju „lojalisti“ u maloj crkvi: na krv, nož, žito, hleb, pogaču, boga, satanu, lik nečastivog ili talisman sa unapred određenim značenjem? Kako se tolika gomila sabira u „maloj crkvi“? Zašto nisu izabrali veliku, recimo hram sv. Save, ionako je crkva na njihovoj strani. Vodeći pop najbolje razume strahove svoga vođe, više puta su se ispovedili jedan drugome. Sačuvaj nas bože od spiska njihovih grehova!

Zakletva bi morala da ima i svoju parolu koja je i izreka presude „izdajnicima“. Zato je preplašeni feudalac naveo krv kao ključnu supstancu, ne misleći, naravno, na svoju, nego njeno opšte rasipanje za svoje spasenje.

Projekat formiranja dodatnih snaga za čuvanje te zečine dobija epsku dimenziju u podatku da „lojaliste“ vodi Andrej Vučić. Tako je potencirana emotivna snaga i odlučnost tog mučnog odreda. U domicilnoj istoriji moćna braća su se pomagala, sakatila i trebila međusobno, u ovom slučaju Andrej je garant ozbiljnosti čuvanja oštećenog brata.

Ozbiljan problem nastaje u smeštaju svih pretorijanskih snaga: Kobre, Žandarmerija, BIA, policija, vojska, Milan Mojsilović, dobrovoljni odredi, kapuljaši, batinaši, navijači, Novak Nedić i povrh svega lojalisti.

Takozvani šef države, koji spasenje traži u privatnoj paravojsci fanatika i bratu vojvodi, morao bi da bude podvrgnut promptnim istražnim radnjama. Ili da ga odvedu tamo gde je već davno morao da bude zbrinut.

Peščanik.net, 03.01.2025.

Srodni linkovi:

Jovan Rajić: Lojalisti – pretnja (u prazno)?

Dejan Ilić – Vučić i 17 hiljada lojalista

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)