Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Nikada neću nogom koričiti u Tiranu – poručio je ljutito Vučić iz Tirane. Dobro, nije bilo tako. Vučić tek treba da stigne u Tiranu. A da neće ići u Tiranu rekao je pre čitavih par dana. To da neće ići bilo je povezano s nekim kacama i ološem, al’ sve to sad više nije bitno. A što Vučić ide u Tiranu ako je besno tvrdio da neće ići? Vučić ide u Tiranu da im tamo svima odbrusi kako nije hteo da dođe u Tiranu. Jer, čitaoče, razmisli malo: ako ne ode u Tiranu, ko će im tamo reći da Vučić neće u Tiranu? Ostali bi ljudi u Tirani u velikom neznanju: ne bi pojma imali kako se Vučić oseća zbog tamo nekih kaca i ološa.

Dobro, to tamo u Tirani već će rešavati Vučić zajedno s onima koji su ga tamo pozvali. Nas bi trebalo da zanima nešto drugo: gde su aktivisti iz raznih udruženja za zaštitu srpskog jezika (i ćirilice)? Evo, priznajem, ja se odavno s njima potpuno slažem: srpski jezik jeste ugrožen i trpi sve jače udare iz dana u dan (za razliku od ćirilice, ali to sad nije tema, možemo drugi put o tome). Ugrožen je suštinski, ako se ovako nastavi, nećemo biti u stanju da ga prepoznamo, a kamoli koristimo. Evo, na primer, ako kažem da negde neću otići, da li da me sutra tamo očekuju ili ne?

Jeste, to hoću da kažem: Vučić temeljno razara srpski jezik. Na primer, šta znači reč idiot u srpskom jeziku? Rečnik kaže, u medicinskom smislu, idiot je onaj koji pati od kretenizma; u pogrdnom pak smislu, idiot je blesan, glupan, neznalica. Kada je onomad Vučić rekao da su u Savamali rušili kompletni idioti, i još dodao da su ti idioti na čelu Beograda, mogli smo pomisliti da on tu reč koristi ili u medicinskom ili u pogrdnom smislu. I pogrešili bismo. Kada Vučić za nekoga kaže da je kompletan idiot, on zapravo hoće da kaže da je to budući ministar, recimo finansija.

Naravno, rečnik nas obavezuje da razumemo da su za Vučića legitimni kandidati za ministre osobe koje boluju od kretenizma ili pak blesani, glupani i neznalice. Ali, rečnik, kao ni Ustav, Vučića ne obavezuje ni na šta. I mi nadalje možemo samo da nagađamo šta za Vučića znači reč idiot. Dobro, manimo se idiota.

Uzmimo umesto reči „idiot“, reč „pobeda“. Najnoviji sukob na Kosovu, pre pominjanja kaca i ološa, ticao se tablica. Kako vesti ovde kažu, Priština je tražila da Srbija više ne izdaje svoje tablice za mesta na Kosovu. Vučić je odgovorio da to nikada neće prihvatiti. I onda je, kako bi pokazao da ozbiljno misli, naredio svima sa Srpske liste (to je kosovski SNS) da izađu iz kosovskih institucija. Kriza je trajala par dana. Vučić je išao uokolo i tvrdio da se neće povući pred siledžijama iz Prištine. A onda je obećao da Srbija zaista više neće izdavati svoje tablice za mesta na Kosovu i to nazvao – pobedom.

U rečniku stoji da je pobeda uspeh, to jest povoljan rezultat postignut u nekoj borbi. To što Srbija više neće izdavati svoje tablice za mesta na Kosovu trebalo bi dakle da bude povoljan rezultat, postignut u Vučićevoj borbi protiv Prištine. (Dobro, ja čak i mislim da je povoljan, ali to ovde nije tema.) Međutim, Srbi sa severa Kosova tražili su, naprotiv, da zadrže tablice iz Srbije, a Vučić ih je u toj borbi za tablice podržao time što je Srpskoj listi naredio da izađe iz institucija. Pa ipak, završilo se tako što je rezultat ispao povoljan za Prištinu, a Vučić je to opet nazvao pobedom.

Dobro, možda ta Vučićeva pobeda i izgleda pomalo čudno iz ugla Srba sa severa Kosova, ali nije tačno da je Srpska lista izašla iz institucija na Kosovu, ili to barem nije tačno za makar jednu instituciju – kosovski parlament. Stvari u vezi s tim su malo komplikovanije. Naime, Srpska lista jeste izašla iz tamošnjeg parlamenta, ali samo da bi se u njega brže-bolje vratila. A vratila se da ne bi bila u njemu. Šta rečnik kaže o tome, ne vredi da gledamo. Nema tog rečnika koji bi mogao da pokupi sva značenja reči jednom kada ih se Vučić dokopa. Ali, pustimo Vučića; pitanje je šta ćemo mi posle da radimo s tim rečima.

Zato mene zanimaju čuvari srpskog jezika: zašto oni ćute? Nisu li već odavno morali da podignu nekakvu tužbu protiv Vučića za ugrožavanje identiteta jezika, za negiranje jezičke tradicije i uništavanje jezičkog nasleđa? To što Vučić nama predstavlja kao srpski jezik, ne postoji nigde, ni u jednom rečniku. On otima reči, kida ih iz rečnika i uništava im – kako se to kaže – viševekovni smisao. Čupa ih iz njihovih jezičkih korena i ostavlja na ledini besmisla. Pa i za manje su naši jezički čuvari bili spremni da kazne i linčuju. A sada ćute. Niko Vučiću da ukine pravo da to što govori naziva srpskim jezikom.

Zanemeli nacionalni radnici. Biće da je i njima otadžbina na prvom mestu, a Kosovo važnije od maternjeg jezika. Umesto da jurišaju protiv Vučića, oni mudro ćute, ako ga baš otvoreno i ne podržavaju. Navijaju, u sebi, za Vučića. Neka sasvim obesmisli jezik, priželjkuju. Neka reči ne znače ono što znače. Neka ne znače ništa, voleli bi oni i uzdaju se u Vučića. Jer samo tako, jednom kada Vučić prizna državu Kosovo, a priznaće je (kao što treba da je prizna), u to ne treba sumnjati, moći će ti nacionalni radnici zajedno s njim, Vučićem dakle, u glas da ponove: priznajem, da nikada ne bih priznao.

A onda ćemo izgubiti i sledećih nekoliko decenija na tumačenja je li to priznanje ili nije. Sve do nekih novih rečnika.

Peščanik.net, 06.12.2022.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)