Natpis: Molimo vas da po jedno ulazi u radnju. Hvala.
Foto: Peščanik

Da se podsetimo ne tako davnog 1. aprila 2020. kada su konferenciju za medije napustili uvređeni (uznemireni, izbezumljeni, nemoćni… dopunite niz) članovi tzv. stručnog dela Kriznog štaba, a građani i građanke Srbije par sati kasnije od njih, verovatno ophrvanih osećanjem krivice ili poučenih savetom da treba da kontrolišu štetu, primili SMS sledeće sadržine: Situacija je dramatična. Približavamo se scenariju iz Italije i Španije. Molimo vas da ostanete kod kuće. Tog 1. aprila u Srbiji je bilo zabeleženo 160 novozaraženih i 5 preminulih.

Tri meseca kasnije, 3. jula registrovano je 309 novozaraženih i 11 preminulih, a nigde nema uznemirenih članova Kriznog štaba, ne šalju nam SMS poruke, ne napuštaju konferencije za medije kojih i nema, samo preporučuju – nosite maske, od ručno izrađenih do ultra sigurnih, u zavisnosti od toga koliko vredite na tržištu, ko vam je kriv, sami ste izabrali.

A da, ima još jedna razlika. Tog 1. aprila (nedeljama pre i nedeljama posle) građanke i građani Srbije bili su utamničeni zarad, kako su nam objašnjavali članovi Kriznog štaba, sopstvenog dobra i nedostatka samosvesti i odgovornosti (sretnici do 64 godine ograničeno, nesretnici 65+ neograničeno), pri čemu nismo dobili nijedno suvislo objašnjenje zašto je SARS-CoV-2 razuzdan baš od 17h do 5h i kako je moguće da spava baš u svitanje petkom od 4h do 7h kada tumaraju stariji od 65, koji tada uživaju u svojoj mrvici slobode.

Danas je ekonomija važnija od života. Kako bismo drugačije objasnili da se kao mesto zaraze onih koji su najbrojniji, stanovnika starosti između 20 i 50 godina, pominju proslave, noćni klubovi, a ne njihova radna mesta. Šta se to promenilo u životnom standardu stanovnika ove zemlje, pa više vremena provode u dokolici nego radeći?

Gde se izgubila medicina zasnovana na podacima? Možda u interregnumu u kojem članovi Kriznog štaba nisu imali odgovor na pitanje o mogućim epidemiološkim posledicama predizbornih skupova, kao ni pratećih hleba i igara dešavanja. To je političko pitanje na koje su oni gadljivi. Da, politika je u pitanju, upravo ona koja određuje naše živote i smrti, zdravstvena politika. Vrlo jednostavno, kada nema upravljanja zdravstvenim politikama nema dovoljno zdravstvenih radnika, nema bolničkih kreveta, nema PCR testova, pacijenti čekaju satima na trotoarima, u hodnicima. I da, političkim ignorantima možemo da otpišemo odgovornost (pusti budalu), ali stručnjacima knjižimo odgovornost sa kamatom.

Dakle članice i članovi stručnog dela Kriznog štaba, zanima me koji su ponderi u formuli vaše savesti? Odgovor na tu nepoznatu u jednačini daće i nama i vama odgovor na pitanje o (ne)poverenju u ono što govorite i činite.

Za početak, pozabavite se demantijem Instituta za javno zdravlje Batut i poučite ih tome da iznošenje podataka (makar drugačijih) nije isto što i tumačenje podataka, te da ne živimo u doba vračeva kojima se neupitno veruje. Nisu baš svi sledbenici i podanici.

Autorka je istraživačica Fondacije Centar za demokratiju.

Peščanik.net, 04.07.2020.

KORONA