Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Poslanica Gordana Čomić izazvala je veliku pažnju povratkom u Skupštinu Srbije, povodom izmena Zakona o izboru narodnih poslanika. Razloge za povratak poslanica objašnjava borbom za ženska prava odnosno većim prisustvom žena u politici: „jer će posle ovih izbora u Narodnoj skupštini biti najmanje sto žena, a u svim lokalnim samoupravama najmanje 40 posto“. Da skupština nije mesto odlučivanja, kako je uverena poslanica, već mesto ispunjavanja predsednikovih želja potvrdio je Aleksandar Vučić dva dana pre glasanja, odlučujući da će predlog o izmeni kvote biti usvojen.

Iz obrazloženja za promenu kvota, saznajemo da borba za ženska prava nije motivisana narastajućim rodnim nejednakostima u našem društvu, zbog čega je potrebno obezbediti veću zastupljenost interesa žena, već je ta borba ograničena na prava žena aktivnih u političkim strankama: „Žene pokazuju veliko interesovanje za bavljenje politikom, što dokazuje činjenica da se između 35 i 75 posto žena u Srbiji uključuje u aktivan rad političkih stranaka. (…) Zajednička nam je i potreba da se napravi sklad i između potrebe žene da budu uključenije i u političke aktivnosti. U Srbiji postoji svest o značaju rodne ravnopravnosti, odgovarajuće institucije i zakoni, ali ovim izmenama se to odnosi i na izborne zakone.“ Ako je podatak o učešću žena u političkim strankama tačan, postavlja se pitanje zašto žene u političkim strankama, gde ih je većina, nisu sprečile diskriminaciju ili diskriminaciju u najavi, već im je potrebna izmena kvota da bi se našle na izbornoj listi svoje stranke. Važnije od toga je pitanje da li će promena kvote doprineti rodnoj ravnopravnosti u Srbiji odnosno da li će više poslanica značiti i veću zastupljenost interesa žena.

No krenimo redom, da li teku med i mleko u polju rodne ravnopravnosti (razvijena svest, zakoni i institucije) i da li je najveći problem u ovoj oblasti neravnoteža u političkoj moći? Prema podacima o indeksu rodne ravnopravnosti Srbija je u poređenju sa članicama EU najbolje pozicionirana u poddomenu političke moći (6. mesto) i u tom poddomenu ostvaren je najveći napredak zahvaljujući povećanju učešća žena u republičkom i lokalnim parlamentima. Napredak u ovoj oblasti nije praćen ukupnim napretkom u indeksu rodne ravnopravnosti budući da je Srbija ostala na istoj (22) poziciji kao i u prethodnom merenju. To što su se žene u većem broju našle u republičkoj i lokalnim skupštinama, bez značaja je za živote većine žena: izražene su rodne nejednakosti u oblasti novca (27, pretposlednje mesto), rada (22. mesto) i vremena (25. mesto).

Kako su žene koje imaju političku moć uticale na kreiranje javnih politika poslednjih nekoliko godina i šta su uradile kako bi unapredile rodnu ravnopravnost? Na prvoj sednici Skupštine nakon izbora 2014, ukinuta je Uprava za rodnu ravnopravnost budući da nije prioritet, kako je obrazloženo, zbog ekonomske situacije u zemlji. Prioritetne su postale tri novoformirane uprave: za brzi odgovor, za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama i za dijasporu. U skupštini su poslanice vladajuće koalicije jednako prilježno kao i njihove kolege glasale za zakone kojima su uvedene mere štednje u javnom sektoru (smanjenje plata i zabrana zapošljavanja), a kojima je dodatno pogoršan nepovoljan položaj žena na tržištu rada budući da žene čine većinu zaposlenih u dva najbrojnija sektora – prosveti i zdravstvu. Najveći „doprinos“ reformisanju javne uprave u to vreme dala je potpredsednica Vlade i ministarka za upravu i lokalnu samoupravu – dakle žena. Poslanice čijim glasovima je usvojen Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom nisu imale problem sa diskriminatornim i neustavnim odredbama ovog zakona. Predsednica Vlade se 2017. saglasila sa zahtevom ministra, poznatog po mizoginim ispadima, da se sa sednice Vlade povuče Nacrt zakona o rodnoj ravnopravnosti koji je Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost usaglasilo sa organizacijama civilnog društva. Do danas je taj nacrt zakona zarobljen u Ministarstvu rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja i bolje je da tamo i ostane, jer kako analiza pokazuje, izmene će dovesti do odstupanja od međunarodnih standarda i umanjenja postojećeg nivoa prava.

Autorka ovih redova ne deli oduševljenje poslanice Čomić time što će u sledećem skupštinskom sazivu biti najmanje sto žena jer jednako kao i dosad neće biti zastupljeni interesi žena. Dobićemo nešto više sluškinja, a nešto manje sluga partije. Borba za rodnu ravnopravnost neće se voditi u skupštini već sa druge strane skupštinskih zidova.

Autorka je istraživačica Fondacije Centar za demokratiju.

Peščanik.net, 17.02.2020.

FEMINIZAM