žena mazi jagnje
Foto: Predrag Trokicić

Draga čitateljko i dragi čitaoce, zvuči li vam rogobatno: prostitutka, medicinska sestra, učiteljica, domaćica? A: inženjerka, psihološkinja, arhitektica, rudarka, filozofkinja, lingvistkinja? Ne sumnjam da biste se, nezaposlena čitateljko, javili na oglas u kojem se traži menadžer (nečega), prodavac, nastavnik, inženjer, bravar, zavarivač, čistač… ali sumnjam da biste se, nezaposleni čitatelju, javili na oglas u kojem se traži menadžerka (nečega), prodavačica, nastavnica, inženjerka, bravarka, zavarivačica, čistačica… Pokušajte da prebrojite oglase za posao u kojima su tražena zanimanja/pozicije u ženskom rodu, od nekoliko hiljada objavljenih oglasa. Broj onih u kojima je pored muškog roda naznačen i ženski staju na prste jedne ruke. Vi koje/i imate sreću da radite, pogledajte u kojem su rodu radna mesta u sistematizaciji poslova i zašto vam to nije čudno. Jer jezik je moć, a nevidljivost žena u jeziku je jedan od pokazatelja rodne neravnopravnosti.

Prošle nedelje je održana konferencija Ženske parlamentarne mreže, koju su predsednik Skupštine i predsednica Vlade u svojim uvodnim obraćanjima iskoristili da nas podsete (po ko zna koji put) kako je Srbija među prvim zemljama u svetu po broju poslanica i ministarki, kao i na nemerljive doprinose predsednika u dostizanju rodne ravnopravnosti (istog onog koji je turske investitore pozivao da čuvaju naše žene). Kakvo je faktičko stanje u ovoj oblasti znamo: izražen rodni jaz u svim domenima indeksa rodne ravnopravnosti – radu, novcu, moći, znanju, zdravlju i vremenu. Drugim rečima, žene u Srbiji u odnosu na muškarce su u nepovoljnijem položaju u svih ovih 6 domena. No vrednosti indeksa nisu predmet promišljanja o ostvarenosti rodne ravnopravnosti, već prilika da se i samo izračunavanje indeksa rodne ravnopravnosti od strane zvaničnika i zvaničnica oceni dostignućem u postizanju rodne ravnopravnosti.

Koliko su rodno osvešćene poslanice i ministarke razmotrimo na dva primera: ministarke Jadranke Joksimović i poslanice Sandre Božić.

Kada se poslanik Enis Imamović koristeći rodno nediskriminativan (osetljiv, senzitivan, diferenciran) jezik obratio ministarki Jadranki Joksimović oslovivši je sa gospođo ministarka, ona se ljutnula optužujući poslanika za mizoginiju: „Imali ste jedan mizogeni nastup prema meni, jer ste me oslovili gospođom ministarkom. Ja nisam Nušićev lik jer nisam supruga ministra, nego sam ministar. Uvedite to sebi u vokabular“. Ministarka Joksimović, a zašto nas to ne čudi, pokazala je nerazumevanje osnovnih pojmova rodne ravnopravnosti: šta je to rodno senzitivan jezik i šta je mizoginija. Razumela bih deo reakcije Jadranke Joksimović pod dva uslova: ovo je vreme Nušića i njen suprug je ministar. Ni jedno, ni drugo nije tačno zbog čega odgovor ministarke Joksimović mogu da okarakterišem samo kao verbalno nasilje prema poslaniku Imamoviću. Nakon verbalnog nasilja rodno neosvešćene ministarke usledio je gromoglasan aplauz (ponosite li se, ministarko Čomić?).

Predsedavajuća Ženske parlamentarne mreže Sandra Božić je učesnicama konferencije „Hrabrost je ženskog roda“ rekla: „Rodno senzitivno se izražavamo tamo gde je dozvoljeno, i tamo gde to zaista ima smisla. Doslovce bukvalno primenjivanje te odredbe može doneti određene neprijatnosti“. Ali ona će se zalagati da se u Skupštini sintagma ’nasilje nad ženama’ zameni sa ’nasilje prema ženama’, da se žene ne bi takvom upotrebom jezika označavale kao objekat. Ostavimo po strani poslaničino razumevanje rodno senzitivnog jezika kao „dozvoljeno“, „bukvalno“, „smisleno“, „neprijatno“ i pokušajmo da razumemo na kojim argumentima počiva njeno zalaganje za zamenu sintagme ’nasilje nad ženama’ sintagmom ’nasilje prema ženama’? U prvoj ona vidi tretiranje žena kao objekta, a druga je korektna, iskazuje poštovanje (sic!). Znam da uskakanje u cipele poslanice Božić traži izuzetan mentalni napor, ali ipak pokušajmo da joj objasnimo. Pitanja roda su pitanja moći, muško nasilje nad ženama je izraz iskazivanja moći i dominacije, a u odnosima moći vrlo jasno je definisan subjekt moći (muškarac) i objekt moći (žena). Rodno nasilje je teorijski i empirijski potvrđeno izraz moći „nad“, što predstavlja odnos subjekta i objekta, gde subjekat (muškarac) želi da uspostavi kontrolu nad objektom (ženom) i da ga učini podređenim, pri čemu je instrument kojim se osigurava dominacija nasilje. Koji god da predlog (’prema’ ili ’nad’) koristi poslanica Božić, žena ostaje objekt moći, a njena težnja ka korektnosti izražavanja neće promeniti stvarnost nasilja.

Jednako neverodostojnim se čini uveravanje urednika jednog portala da osuđuje nasilje nad ženama, kada kaže da „imamo na terminološkoj ravni veštačku i nasilnu intervenciju u jeziku. Kad pročitam ‘psihološkinja’ negde vam ode na ‘ološkinja’. Vrlo nakaznih termina ima. Možete da je zovete i u muškom rodu, ali poštujte je kao ženu – to je suština“. Ne uredniče, termini nisu nakazni sami po sebi, nakaznost je u uhu i oku posmatrača i njenoj/njegovoj neukosti – upitajte se kako biste se osećali i reagovali kada bih vas imenovala urednicom (zamislimo da je jezička norma (dogovor) da je ženski rod generički i neutralan). Našli biste zasigurno mnogo razloga da budete uznemireni, pri čemu osporavate meni da budem imenovana kao psihološkinja i nudite mi imenovanje u muškom rodu koje treba da bude praćeno iskazivanjem poštovanja (mislite izvinjenja?).

Poslanik Imamović nesumnjivo je čitao, razumeo i primenio relevantnu literaturu o rodno osetljivom jeziku. Ministarka Joksimović i poslanica Božić, ako su i čitale očigledno nisu razumele, pa mogu da budu samo vojnikinje svoje partije koje će borkinje i borce za rodnu ravnopravnost u jeziku i ostalim oblastima društvenog života videti jedino i isključivo kao svoje neprijatelje. I jednoj i drugoj, kao i uredniku portala nezavisnog medija, preporučujem bukvar rodno osetljivog jezika. Psihološkinja u meni još uvek veruje da vredi maksima: mislim, dakle govorim.

Autorka je istraživačica Fondacije Centar za demokratiju.

Peščanik.net, 03.02.2021.

FEMINIZAM