Prozor ukrašen novogodišnjim nalepnicama

Foto: Predrag Trokicić

Kod nas je sve toliko naglavce da više ne možete biti sigurni ni koja kalendarska godina počinje. Liči na devedesete, miriše na tridesete u Nemačkoj. Jedino je sigurno da po kineskom kalendaru počinje godina svinje, a po našem – osma godina ove vlasti.

Ova sedma se završava kako je i počela. Naopako.

Preterana i preplaćena novogodišnja rasveta naravno da nije donela niti onih devedeset hiljada bugarskih turista niti onih deset odsto od šesto miliona kineskih turista koliko je tadašnji gradonačelnik najavljivao (što je u jednu ruku i dobro jer – šta bi Beograd sa šezdeset miliona Kineza, dok je u drugu i zastrašujuće – taj čovek je sada ministar finansija). Donela je sablažnjavanje svetskih medija.

No, ako rasveta i nije privukla turiste na koje je vlast računala, privukla je proteste na koje vlast nije računala. A pošto se kod nas nepouzdani poligraf računa kao egzaktno dokazivanje nevinosti političara, logično je da se egzaktno brojanje demonstranata pretvorilo u nepouzdano, čak filozofsko pitanje. Koliko ti advokata treba da se zavrne jedna sijalica, koliko anđela stane na vrh igle, „koliko može putnik ako ide peške“, a koliko šetača u zimskim jaknama može da ide na živce. Broji predsednik države, broji ministar policije, broje počasni a nečasni podržavaoci vlasti i svi nude isti religiozni zaključak – važno je ono u šta veruješ, a ne ono što možeš da vidiš.

Uostalom, kao da je račun uopšte važan. Ako guvernerka Narodne banke, koja se barem po funkciji razume u račun, može da izjavi da je naš dinar druga najjača valuta na svetu (i „neka mi neko kaže da se u Srbiji ne živi dobro“) zašto ne bi i predsednik države rekao da su pružni prelazi neobezbeđeni zato što su bivše vlasti ulagale u optičke kablove (koji su bar omogućili internet i televiziju) umesto valjda da, kao sadašnja vlast, sedam godina ulažu u blještavo ništavilo koje ne donosi ništa osim ličnog bogaćenja.

A kad se tako potpuno pogubi račun, zašto ne bi i premijerka rekla da je majica – sa karikaturom na kojoj je predsednik države ključar tamnice u kojoj je zatočena istina – napad iz zasede na nju kojim nije „ispoštovana“ pristojnost. Srećom pa je istovremeno „zadovoljna i ponosna slobodom medija i nivoom demokratije u Srbiji“ tako da se poznatom karikaturisti koji joj je majicu javno poklonio neće desiti da ga napadnu ili da ga, zlo i naopako, živog zapale u kući. Pa da onda opet neko mora dobrovoljno da se prijavi na izdržavanje uslovne kazne.

Mislili smo da majanski kalendar predviđa smak sveta pa se on ipak nije desio. Ovaj naš je predvideo smak finog sveta pa se ni to nije desilo. Idemo dalje.

Peščanik.net, 31.12.2018.

NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI
PROTESTI 2018/19.

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)