Foto: Vladimir Nedeljković
Foto: Vladimir Nedeljković

Evo pitanja – šta se desilo sa sporazumom od 27. februara 2023? Čitalac se seća, tog 27. februara Vučić i Kurti su kao prihvatili sporazum o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Da su sporazum zaista prihvatili, uveravali su nas tada, a i dugo kasnije, Stano Lajčák Borell Hill… Ali danas, Borell zove Kurtija i Vučića u Brisel da vide svi zajedno kako da se upravlja krizom. A sporazum, šta je bilo sa sporazumom?

U vezi s tim, nije jasno kako tri kosovska policajca, u uniformama i s oružjem pređu granicu između Kosova i Srbije i dopešače do Raške, pa ih tek tu uhvate. To ako verujemo domaćoj policiji. Pitanja se ređaju: gde su pobogu krenuli peške, u uniformama, s oružjem i to samo njih trojica? A ako ih je, kao što se tvrdi s kosovske strane granice, zaista kidnapovala ovdašnja policija, pitanje je opet – zašto?

Recimo to narodskim jezikom – ne zna se ko je tu veća budala: da l ova trojica što u uniformama i s oružjem šparataju Srbijom, ako je tako bilo; ili ovdašnja policija što vija nesrećne kosovske policajce duž granice da ih otme i prebaci ovamo. Šta u vezi s tim, to je sad pitanje za Stana Lajčáka Borella Hilla… stoji u onomad prihvaćenom sporazumu, ili se i o tome u sporazumu ćuti?

Iz Sjedinjenih Država traže da se uhapšeni kosovski policajci odmah puste i vrate na Kosovo. O uhapšenom Srbinu – a biće da je hvatanje kosovskih policajaca u stvari odmazda za pre neki dan uhapšenog Srbina – inače kick box borca i trenera, Sjedinjene Države ćute, ne traže ništa. Zato Vučić ne ćuti.

Čitalac je uhvatio vest: da se pusti uhapšeni Srbin tražila su deca koju je on trenirao. A Vučić ne bi bio Vučić da to ne zloupotrebi (kao da već nije zloupotreba što je neko toj deci uopšte dopustio da izađu na ulicu i demonstriraju), pa smo od njega čuli da na Kosovu sve vri i da su i dečaci od dvanaest-trinaest godina spremni da poginu – pazite sad! – jer više ne mogu da trpe Kurtija. Pa ima li kraja glupostima? Dečak s vrata majci – mama, idem da poginem, dosta mi je Kurtija.

To nema nikakvog smisla, je l da? Da je rekao, dosta mi je Šiptara, to bi svako ovde razumeo, čak i ako deca pričaju da su spremna da poginu. Ali, da dobrovoljno ginu jer im se smučio Kurti, to je ipak previše. Imamo posla s novom verbalnom strategijom u Vučićevom teatru apsurda i brutalnosti. Pošto je prihvatio sporazum i radi na normalizaciji, Vučić više nema problem s Albancima nego samo s Kurtijem.

Ali, kad kaže Kurti, mi svi znamo da on misli zapravo na Albance dok ih u glavi naziva Šiptarima. Samo, sa Šiptarima se, zna to naš veliki Srbin, ništa ne normalizuje. Normalizuju se odnosi s Albancima. Ali pošto nema ni s od sporazuma kao ni n od normalizacije, onda se Albanci ne uzimaju u usta, nego samo Kurti kao sinonim za Šiptare.

Nego, da li je neko video Radoičića? To je onaj što je nedavno glumio Zelenskog i najavljivao odbranu severa Kosova. A sad, gde je? Dok njegove kolege iz Srpske liste ovih dana primaju šamare zajedno s prekorima rezigniranih Srba na severu Kosova, Radiočić se ne pojavljuje da barem s njima, svojim kolegama sa Liste, podeli sramotu. Nestao čovek, a bio stub srpstva na Kosovu.

Sva je prilika da se za Radoičića ne treba sekirati – njemu će Vučić već naći neki poligraf na kome će ovaj ispričati gde je sve bio i šta je važno radio za srpstvo ovih dana. Poligraf će to naravno potvrditi kao istinu, kao što je i onomad potvrdio, a Vučić podvukao, da Radoičić nema nikakve veze s ubistvom Olivera Ivanovića. Prećutao nam je Radoičić šta misli o sporazumu između Kurtija i Vučića, al to sad više nije tema, na sporazum mislim.

Dobro, manimo se Radoičića. Evo novog pitanja – gde je sad rodoljubiva opozicija sa svojim predlogom da se raspiše referendum u vezi sa sporazumom? Šta je s tom idejom danas kada sporazuma praktično više ni nema? Kako su nam onomad objašnjavali, taj referendum bi Vučiću izmakao tle pod nogoma, u smislu – pokazao bi da on nema legitimitet, jer bi ljudi listom bili protiv sporazuma.

Samo, čuli smo bezbroj puta od samog Vučića da je i on protiv sporazuma. To nisu čuli samo Stano Lajčák Borell Hill… i rodoljubiva opozicija. Stano Lajčák Borell Hill… ionako ne bi marili za rezultate referenduma. Oni su nam uporno ponavljali da nije bitno šta govore Kurti i Vučić kod kuće, pa ih ni referendum ne bi zanimao. Što se njih tiče, sporazum je na snazi. E to je vera u izgovorenu reč.

Četiri meseca, nešto više od 120 dana, bilo je dovoljno da od priče o miru i normalizaciji stignemo pred izbijanje rata (kako nam se sada predstavljaju i najavljuju stvari). Tražiti od Vučića da položi račun za ovo novo kolektivno padanje u ambis, bilo bi besmisleno. On naprosto odbija da razume šta to znači. U njegovom rečniku, odgovornost je nepoznata strana reč (obavezno na latinici). Ali, Stano Lajčák Borell Hill… dužni su da nam objasne šta se dogodilo sa sporazumom, ako ne baš i šta se događa sada na Kosovu. To ćemo objasniti mi njima.

Peščanik.net, 16.06.2023.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)