Brod „Baška“ izgrađen u Brodosplitu 1961, foto: 1979, Phan R. Maxwell/Wikimedia Commons
Brod „Baška“ izgrađen u Brodosplitu 1961, foto: 1979, Phan R. Maxwell/Wikimedia Commons

U Splitu je ovih dana obustavljena proizvodnja u Brodosplitu, što je prvi takav slučaj u ravno sto godina moderne splitske brodograđevne industrije. Proizvodit će se u Splitu, naravno, još uvijek lijepe jedrilice i male brodice za plovidbu Jadranom, ali to je već neka sasvim druga priča, na posve drugoj razini. I možemo se sada hvatati za priopćenja uprave ili se baviti činjenicom da je zadnju nadu ubilo kreditiranje od strane ruske banke. No, to bi nas samo odvuklo od suštine čitave priče i kraha koji se dogodio i koji će možda imati još poneku epizodu i mjesec, ali se ishod neće zapravo promijeniti. Od velikog Brodosplita ostat će uspomena, socrealistički spomenik na ulazu, tragične masovne demonstracije pred Banovinom i možda neko malo remontno brodogradilište na istom mjestu. Koje će, bez ikakve sumnje kroz koju godinu biti pretvoreno u neku nautičku destinaciju. Industrija je aut, turizam je in i to je priča koja se neće promijeniti sve dok ne krahira i turizam.

To pak nije tema teksta, čiji je cilj da ukaže na to kako gašenje proizvodnje u Brodosplitu označava definitivan kraj tranzicije u Hrvatskoj, od socijalističke ka rođačkokapitalističkoj zemlji i od modernizma do konzervativizma. To mislim, ne samo zbog toga što je riječ o jednoj od najvećih industrija i firmi koje je Hrvatska imala ili zato što sam obiteljski vezan za škver, nego i zbog simboličke uloge radnika brodogradilišta u legitimiranju Tuđmanovog režima i njegove ideologije.

U samo par godina Brodosplit je prošao put od izgradnje impresivnih kruzera za Viking line, o čemu je Lordan Zafranović snimio dokumentarni film, što je predstavljalo vrhunac splitske industrije uopće i označilo početak financijskog kraja, do prvoboračke uloge u hadezeovoj kontrarevoluciji. Sve nakon toga, pa i ovo posljednje Debeljakovo razdoblje, u kojem je država našla tajkuna dovoljno spremnog i uvjerenog u vlastito mesijansko poslanje da škver otpremi u prošlost, a da sve prođe bez značajnog radničkog otpora bilo je predvidivo još početkom devedesetih, i to manje-više svima, osim samim radnicima.

Razlog zbog kojeg im to nije bilo jasno jeste nacionalizam i činjenica da je kriza u škveru trajala još od osamdesetih, bez obzira na vrhunski proizvod kojeg su radili. Radnici Brodosplita, okupljeni u vodećem sindikatu bili su pokretačka snaga masovnih demonstracija ispred zgrade Banovine u Splitu, tadašnjeg sjedišta vojno-pomorske oblasti, za vrijeme kojih je ubijen devetnaestogodišnji ročnik, Saško Gešovski. Pored toga, autori su jedne od sramotnijih epizoda iz splitskih devedesetih, i to u oštroj konkurenciji, kada su od kolega radnika Srba tražili da potpišu izjavu lojalnosti Republici Hrvatskoj. To je bio moment u kojem je postalo jasno kako je klasno pitanje daleko iza nacionalnog i kako je čitava marksistička teorija jedna lijepa utopija koja u pravilu gubi od realnosti.

Nakon toga, dok je kompletna splitska industrija nestajala u privatizaciji, bivajući uglavnom izručena Miroslavu Kutli ili Brunu Orešaru, i dok su radnici iz tih firmi polako odlazili, po istom modelu po kojem sada i posljednji Mohikanci napuštaju škver, nije bilo masovnih prosvjeda, ni solidarnosti radnika brodogradilišta, koji su bili najbrojniji i od kojih se to očekivalo, posebno iz razloga što režim nije mogao, ni želio ići na njih.

I sada, trideset i jednu godinu nakon svega, evo nas na posljednjem činu jedne tragedije i velike povijesne i industrijske priče. Za sudbinu brodogradilišta nije bio zainteresiran nijedan kandidat za gradonačelnika, iako se sve događa usred kampanje za izvanredne lokalne izbore. Građani pak, sluđeni turizmom, bilo da od njega žive ili da se od njega sklanjaju, na tu temu jedva da su i pomislili. Ostali su tek ljudi koji sada ostaju bez posla i koje nažalost čeka socijalna drama, zatim oni koji su desetljećima bili vezani za škver i oni malobrojni svjesni važnosti industrije i industrijske baštine. Kroz priču o vrhuncu i padu Brodosplita može se fantastično ispričati priča o tranziciji u Hrvatskoj, koja je ovim činom okončana puno prije nego skorim uvođenjem eura i ulaskom u Schengen.

Peščanik.net, 06.07.2022.

JUGOSLAVIJA