Ako postoji neka tema oko koje se ovdašnja društva sukobljavaju i koja je zapravo u izvoru svih problema i pitanja državnog uređenja, onda je to odnos prema traumatičnoj prošlosti. Istina, puno više prema ratovima iz devedesetih godina, nego prema Drugom svjetskom ratu, no činjenica jeste da je opet u središtu svih ideoloških prijepora i nasljeđa na ovim prostorima, koji su umnogome utjecali i na posljednje ratove, odnos prema Drugom svjetskom ratu i prema partizanima i kolaboracionistima.

Istovremeno, ono što, osim sveprisutnog revizionizma, karakterizira sva postjugoslavenska društva, to je prvobitna akumulacija kapitala i privatizacija skoro svega javnoga što se moglo privatizirati i što bi u nekim normalnim okolnostima i u društvu s ozbiljnom razinom građanske svijesti bilo nezamislivo.

I upravo je iz ova dva razloga bitan i poučan dokumentarni film Aleksandra Reljića o pretvaranju otočića Mamule i tamošnje tvrđave u kojoj je bio talijanski zatvor za crnogorske civile u luksuzni hotel, a koji je premijerno prikazan na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Poučan je jer pokazuje ponajprije kako je sve postalo podložno kapitalu, pa čak i vlastita memorija, a potom i kako se tokom godina razbija otpor aktivista i antifašista, među kojima mnogi na kraju završe kao saveznici projekta koji im je inicijalno bio nezamisliv.

U filmu, koji je sniman nekoliko godina, pratimo priču o izgradnji tvrđave, pa o tome što se zapravo dogodilo na Mamuli tokom okupacije i kako su ti ljudi uhapšeni te kakve su im bile sudbine. Pratimo potom prve komemoracije na otočiću i nevjericu logoraša i antifašista oko projekta pretvaranja tvrđave u hotel. Vidimo potom kako je tvrđava svejedno prodana investitorima, uz apsolutnu podršku lokalnih i državnih vlasti, pratimo kako je čelni čovjek saveza antifašista kroz nekoliko godina posve promijenio stav o ovom pitanju i na kraju počeo hvaliti investitore, zatim kako su se mladi aktivisti i usamljeni glavni junak zapravo izgubili u svom otporu. Tu je i promjena stava nekadašnjeg opozicionara, a potom novog premijera Crne Gore, koji sada podržava projekt, da bi sve to dovelo do rezignacije, gotovo privatiziranog otočića te kao vrhunac, do potpuno sumanute i provedene ideje o memorijalnoj sobi, u kojoj će biti postavljena priča o prošlosti Mamule i koja će kao biti otvorena za kompletnu javnost i za okupljanja antifašista.

Priča o Mamuli zapravo je priča o tome koliko smo kao društvo, a to vrijedi za sva ova naša postjugoslavenska društva, potonuli, izgubili svako samopoštovanje i pristali da nenormalne stvari postanu normalne, tj. da javna dobra postanu privatna, a traumatična prošlost samo još jedna roba s kojom se trguje. I doista ne treba imati nikakvih iluzija o tome da je ovdje riječ o specifično crnogorskom slučaju koji se ne može ponoviti i u Bosni i Hercegovini.

Stoga bi bilo ljekovito da film „Mamula: all inclusive“ bude prikazan na nekoj od gledanijih televizija, ali i da se osvijesti još nešto, presudno za budući odnos prema antifašističkoj baštini.

Naime, ne postoji ništa pogubnije po ideju antifašizma i tradiciju partizanske borbe od toga da se očuvanje te baštine danas svede samo na prigodne govore i karanfile prilikom obilježavanja ovih ili onih godišnjica. Puno bitnija od toga je ideja otpora i bratstva među jugoslavenskim narodima koja je bila u temeljima partizanske borbe, a od koje smo danas udaljeniji nego ikad. Da taj otpor nije bio samo otpor okupatorima nego da je i nosio ideju solidarnosti i zajedništva, od čega smo također udaljeni svjetlosnim godinama, suvišno je i napominjati.

Da otpora pak nema bez samosvijesti i samopoštovanja, također je suvišno napominjati, zbog čega Reljićev film ponajprije može poslužiti kao opomena, zahvaljujući sretnim okolnostima da ga je toliko dugo snimao i uspio uhvatiti proces kojim su kapital i politika razbili otpor među ljudima.

Oslobođenje, 01.09.2023.

Peščanik.net, 02.09.2023.

JUGOSLAVIJA

PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Author: Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).