Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Nova godina nam se izvinjava. Sprečena je da dođe. Kaže prvo su bile barikade, a kad su ih sklonili, opet su je zadržali jer im je zaličila na Radu Trajković. Isto joj se desilo i kad je probala sa hrvatske strane, tamo su joj rekli da liči na Zdravka Ponoša, a on je ličio na nekog pevača pa moraju da je drže na granici dok BIA ne utvrdi ko je naš a ko nije.

– Kako nisam vaša – čudila se Nova godina. – Pa i na Samoi su me prihvatili kao svoju, a znate da na Samoi nisu baš svoji. Ili beše da na Američkoj Samoi nisu baš svoji, sad mi se pobrkalo, znam samo da prvo dođem kod ovih prvih, a tek na kraju, kad obiđem celu zemaljsku kuglu, kod ovih drugih. Čudo jedno, najbliže su komšije a deli ih ceo svet. Srećom pa to nije slučaj i sa vama i vašim komšilukom.

– Nisi naša brate, sestro – prekinuli su je. – Naša je pravoslavna, ti si migrantkinja u najboljem slučaju, a znaš kako postupamo sa takvima, pitaj onog advokata što mu dodeliše nagradu, sa’ će te deportujemo u tu i sa moju i sa tvoju. A možda si i špijun ako ideš na one luksemburške televizije, rekao predsednik da su one lokatori.

Kod lokatora se Nova godina već malo štrecnula. Setila se svoje koleginice, 1999. i kao da je bomba pogodila. Pa nju i predsednik Srbije učestalo pominje. Čak je i voditeljku pitao „je l’ biste voleli da vam se sin vrati u mrtvačkom kovčegu?“. I, za razliku od voditeljke, nije smatrao da je to neprimereno nego je i u drugim nastupima nastavio da merači: „pa ću da te pitam sutra ‘oćeš ti da unosiš kovčeg ili ja“.

Zna i Nova godina da je to tek manipulatorska fora, kao, vi me terate da ratujem, 98% Srba sa Kosova je podržalo barikade (čekajte, radio je istraživanje?!) ali ja neću da ratujem, neću da ginu vaša deca, hoću ja da poginem prvi. Zna da je fora i to što je od patrijarha tražio blagoslov da brani Kosovo kao knez Lazar (što ga degradiraše u kneza, zar ne beše do sada car?) dakle vojskom a ne pregovorima, naročito ne ovim navodnim garantnim listom na koji se sad poziva. I da je fora to što priča da u ovoj partiji šaha ima topa fore, a onda izvede haubice na modnu pistu.

Da, nije ova vlast sprečila rat kao što nije sprečavala ni ratove devedesetih. Nekada ih je izazivala sad ih samo zaziva. Zaziva i priziva.

To što se nešto nije desilo, ne znači da je sprečeno. (Kao što ni naslovi „sprečena tragedija većih razmera u Pirotu“ ne znače to što piše, vagoni su se izvrnuli, amonijak se izlio, ljudi su se davili kao onomad u Obrenovcu, a razmere su tolike kolike su, mogle su biti manje samo da voz nije iskočio iz šina, ali to je već ingerencija vlasti pa nećemo o tome.)

Jedino što je ova vlast uspešno sprečila je da nam dođe neka stvarno nova godina. Ali, ne može nova godina bez nove vlasti.

Peščanik.net, 02.01.2023.

NOVE GODINE, BOŽIĆI I OSTALI DUPLIKATI

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)