Čitajte Persepolis
Teško je razumeti građansku porodicu koja patrijarhalnost koristi kao štit od spoljnog sveta. Ta tehnika mehura spasava teheranske devojčice.
Poklon za Dan žena 2019: Tekstovi sa našeg sajta o položaju žene u muškom svetu, o mizoginiji i nasilju nad ženama u Srbiji, o borbi građanki i građana za ženska prava…
Teško je razumeti građansku porodicu koja patrijarhalnost koristi kao štit od spoljnog sveta. Ta tehnika mehura spasava teheranske devojčice.
Da, države su igračke za dječake, toys for boys. Najveća ironija — iako dječaci ne razumiju riječ “ironija” — leži u tome da u njihovim državicama ništa nije ni njihovo niti nezavisno.
Bitch je žena koja, kažu, ima svoje mišljenje i ne libi se da ga glasno i jasno iskaže; žena koja zna što hoće, i koristi sve što joj stoji na raspolaganju da bi dobila to što hoće
U aprilu mesecu – sada mi se čini već veoma davno, jer šta se sve nije u međuvremenu zbilo – brutalno sam pokradena i ostadoh bez svojih gotovo četrdeset godina skupljanih telefonskih beležnica.
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 19. juna jednoglasno prihvatio Rezoluciju UN 1820 o zaustavljanju svih činova seksualnog nasilja protiv civilnih lica u konfliktnim zonama!
Povodom monografije „Neko je rekao feminizam?“ na sajtu Nove srpske političke misli objavljena je kritika Slobodana Antonića i odgovor Adriane Zaharijević.
Centralne teme ženskih pokreta jesu mizoginija kao institucionalizovana fobija i svi društveni stavovi koji idu u korak sa antiženskim običajima u društvu.
Monografija “Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na žene XXI veka” u izdanju Žena u crnom, Centra za ženske studije i Rekonstrukcije Ženskog fonda nastala je kao pokušaj da se teorijski uobliči odgovor na pitanje da li u današnjem svetu ima mesta za feminizam.
Protest žena u Iranu Elizabet Kinderlen; Kongo: trikovi ‘mame sai-sai‘ Dominik Džonson; Dosta je kafenisanja! Kosima Šmit; Mušarci su sve depresivniji – intervju sa psihoanalitičarem Horst-Eberhardom Rihterom.
“Ove godine se navršava sto godina od kada su tekstilne radnice, njih oko 15.000, marširale Čikagom i tražile bolje uslove za rad, kraće radno vreme i veće nadnice.”
Ove godine, kao i svih prethodnih, nema ni traga “obilježavanju” osmog marta, stvar se svela na “slavlje”.
Zbog pretnji islamskih fundamentalista veoma kontroverzna spisateljica živi skrivena u indijskom glavnom gradu. Ovaj “ženski Ruždi” neće doći u Pariz da primi nagradu Simon de Bovoar.
Muslimanske teroristkinje spremno prihvataju sve oblike potčinjenosti koje njihovo tradicionalističko okruženje od žene traži, i upravo to im, paradoksalno, omogućava da stupe u tradicionalno mušku arenu politike i revolucionarne borbe.