Naravno da lažete!
Bilo bi smrtonosno održavati izbore u zemlji sa zvanično proglašenom epidemijom, a ona se, kao nužno prihvaćeno stanje državnog aparata suočenog sa bolešću, širi zajedno sa virusom.
Bilo bi smrtonosno održavati izbore u zemlji sa zvanično proglašenom epidemijom, a ona se, kao nužno prihvaćeno stanje državnog aparata suočenog sa bolešću, širi zajedno sa virusom.
Gde je ministar zdravlja? Gde su i ko su članovi Republičke stručne komisije za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti? Zašto Srbija nije proglasila epidemiju korona virusa?
Ograničen je ulazak u zemlju stranih državljana. Šta ćemo da radimo sa domaćim državljanima koji dolaze iz kritičnih područja i kašlju? I šta ćemo sa stranim državljanima koji su zdravi?
Nije više smešno. Šaljivdžija sad umesto sapuna i rakije najavljuje zatvaranje granica… Evo nekoliko predloga kako da prekratite („ubijete“ ne zvuči dobro u ovom kontekstu) vreme karantina.
Veruje se da je on lično doneo odluku o kapitalnom potcenjivanju virusa koji osvaja svet. On ga je proglasio komičnim uljezom u svoju prokletu avliju, kome ne treba udeliti ni trunku pažnje.
„Svi putnici koji dolaze iz Republike Hrvacke u Republiku Šoltu moraju zbog opasnosti od epidemije proć obaveznu higijemsku kontrolu na granici!“
Zašto strahujemo zbog nečega što je manje verovatno nego da će nas za života pogoditi grom? Da bismo shvatili realnu moć korona virusa potrebno je da zavirimo u zečju rupu ljudske psihologije.
Intervju sa ekspertom J. Quickom o korona virusu: Najbolji scenario je da žarište u Kini bude stavljeno pod kontrolu, a najgori da se epidemija proširi globalno i da nastane nova endemska bolest.
Virus je svuda oko nas, ali ga ovde nema. Verovatno stiže, a kad će ne zna se. Korona je Đekna našeg zdravstva. Jeste opasan, ali je blag, napada stare i već napadnute, jake niko ne dira.
Pismo iz Kine: U poslednje vreme retko prođe dan a da me neko ne pita da li sam živ. Ljudi padaju mrtvi po ulicama, kažu mi. Bolnice pucaju po šavovima. Doktori gaze preko leševa…