Civilizacijski poraz
Antivakserski glasovi su pojačani preko najgledanijih i najčitanijih medija iza kojih stoji personalni režim Aleksandra Vučića. Zašto režim tako postupa? Jednostavan odgovor bi bio: zbog izbora.
Antivakserski glasovi su pojačani preko najgledanijih i najčitanijih medija iza kojih stoji personalni režim Aleksandra Vučića. Zašto režim tako postupa? Jednostavan odgovor bi bio: zbog izbora.
Parafrazirajući Đinđića može se reći da svaka država ima antivaksere, ali da jedino u Srbiji antivakseri imaju državu. Iako zvanično promoviše vakcinaciju, režim podriva napore da se ona ostvari.
Ovaj tekst treba shvatiti pre kao objašnjenje zašto sam odlučio da primim treću dozu vakcine i preliminaran izveštaj o njenim rezultatima, nego kao uputstvo za upotrebu drugima.
Da li se početnih troje obolele dece, zbog kojih je odeljenje i bilo podeljeno računa u obolele u polovinama? Ako da, kako se to troje deli između dve grupe? Ako ne, šta biva sa procentima?
Roditelji u Valjevu protestuju i kažu da njihova deca nemaju iste uslove školovanja kao deca u Beogradu i Novom Sadu. Od ponedeljka svi srednjoškolci u Valjevu nastavu slušaju online…
U Ugandi je do sada dato 1,3 miliona vakcina – za oko 3% stanovništva. Medicinski troškovi na intenzivnoj nezi kreću se oko 33.000 dolara, što malo ko u Ugandi može sebi da priušti.
Predviđeni zeleni, žuti i crveni režim slili su se u žutu žitku masu. I tamo gde škole tobože rade normalno – u zelenom režimu dakle – sve više dece i odeljenja prelaze u žuti ili crveni režim.
Demonstrirajući silu tamo gde ga to politički ništa ne košta, režim prikriva svoj kukavičluk, svoju slabost i suštinsku nesposobnost da sprovede neophodne mere javnog zdravlja poput obavezne vakcinacije.
Nagli porast broja zaraženih u septembru bio je očekivan. Kao što je bilo očekivano da režim u vezi s tim ništa ozbiljno ne preduzima. Primer za to je, naravno, polazak u školu.
Trošak srpskog privrednog rasta izražen u broju obolelih i umrlih od epidemije ili u vreme epidemije je veoma veliki, o optimalnosti i da ne govorimo. To je beskrupulozna politika.
Malo je verovatno da će ovaj virus biti iskorenjen. Veća je verovatnoća da će postati endemski, ali da će ga većina zapadnih država uspešno obuzdavati.
Nije se još slegla prašina oko odluke da škole od septembra krenu u punom kapacitetu, a već je stigla nova odluka: veliki broj škola vraća se na režim rada iz septembra prošle godine, u takozvanu žutu zonu.
Radno telo Vlade pod nazivom Krizni štab, nema nikakve – ali baš nikakve – nadležnosti da odlučuje o uslovima i načinu sprovođenja nastave. A sada taj štab ima i svoj izmišljeni Tim za škole.
Ministarstvo prosvete je propustilo da uradi najbitniju stvar za svoje rešenje – da kaže kako će se raditi u školama u sva tri režima: zelenom, žutom i crvenom. Jer, program bi za sve morao biti isti.
Iščekujem svoj pad i merim ga, pripravan da opet budem neslavna ličnost, pa ipak, tek kad sam napisao šta mislim o onima koji ponosito neće da se vakcinišu – prepolovilo se, ah, moje čitačko telo.
Da je promocija vakcinacije bila i upola aktivna kao propaganda AVtokratorove bogomdarovane ličnosti svakako bi bilo više vakcinisanih, kao što bi se i mere itekako efikasnije poštovale.
Tvrdnje o tome da bi obavezna imunizacija ili „kovid propusnice“ bili u suprotnosti s Ustavom nisu pravno uverljive i utemeljene. U tim tvrdnjama prednjači predsednik Republike.
Vučić kaže da Tviter, Đilas, Šolak i Marinika hoće da ga nateraju da prihvati da su Srbi genocidni narod! A on ni po koju cenu neće to da prihvati. Pa naravno da neće kad tako nešto ne postoji.
Primanje vakcine nije samo mudro i moralno ispravno, ono je i patriotski čin. Primiti vakcinu znači preuzeti svoj deo tereta u održavanju važnog javnog dobra – kolektivnog imuniteta.
Početkom avgusta direktori škola dobili su dopis iz ministarstva prosvete da urade sve da se što više dece/đaka vakciniše. Neka čitalac sebe sada zamisli na mestu direktora škole. Čita dopis i razmišlja…
Ne poštujemo mere i onda kukamo. Umorili smo se od pridržavanja jednostavnih mera koje su mogle da reše većinu problema, ali nikako ne želimo ponovni karantin, ne želimo nova ograničenja.
Šta hoće da nam poruči pošast poput kovida-19, šta nam daje, osim što nam na prvi pogled sve uzima? Ponešto. Vraća nam razgovor o smrti i sopstvenoj smrtnosti…
Uočava se nekakav obrazac u ponašanju i brzini delta soja. Ali tom obrascu, iz nekog razloga, izmiče Srbija. Čak i da jeste „kasnio“ u Srbiju, zašto taj soj do sada nije postao dominantan?
Kako je lekarima koji brinu o bolesnima od kovida sada kada su dostupne vakcine koje spasavaju život, a koje su ovi pacijenti odbili da prime. „Postoji veliki unutrašnji sukob“, rekao mi je jedan od njih.
Šta je, po ministru, svrha obrazovanja? Da se korona ne utemelji u njemu. Šta je sa ostalim svrhama, ministre? Ministar: pa bilo bi dobro da i njih škole ispune, ali ako to ne može, onda ništa.
Efikasna mera za suzbijanje epidemije je uvođenje obaveznog vakcinisanja stanovništva. Slabići i kukavice koji se nalaze na vlasti to ne smeju da urade i puštaju da ljudi umiru.
Varijanta Alfa uglavnom je zaustavljena jednom dozom vakcine, ali kod Delte je za odgovarajuću zaštitu zaista neophodno primiti obe doze. Zbog toga je raspored za drugu dozu ubrzan u UK.
Šta će raditi škole kada najesen stigne novi talas? Ima li ministarstvo prosvete plan? Ili bar uvid u stanje posle tri polugodišta pod koronom? Ako nema ni jedno ni drugo – šta će nam to ministarstvo?
Jednog vrelog julskog popodneva u Nigeriji 2004. godine, antropološkinja Hajdi Larson sedela je na niskom, zemljanom zidu i razgovarala s grupom majki, dok su se okolo vrteli deca i životinje.
Više puta sam pisao o neinformativnosti zvaničnog broja umrlih od zaraze virusom… I još nešto nevezano: neverovatno je da nekome padne na um da decu vodi da se dive tenku i da u njega ulaze.
Skoro 14% globalnog BDP-a dato je za ublažavanje posledica pandemije, 4 puta više nego 2008.
Posle teške globalne recesije izazvane pandemijom predviđa se snažan oporavak svetske privrede. Ali očekivana ekspanzija biće nejednako raspodeljena, i između država i unutar njih.